Krajem šezdesetih, prošloga veka otpočeo je da izlazi ‘Raskovnik’, časopis za očuvanje našeg narodnog jezika. Pokretači ovog svojevrsnog glasila, koje je odavno neshvatljivo ugašeno, bili su Dragiša Vitošević, Dobrica Erić i dr Vladeta Košutić. Posle čitanja Glišićeve pesničke minijature ‘Noseća žena’, u udarnom Tv Dnevniku, 1969., za tadašnju federaciju, Glišiću se javio Dobrica i pozvao ga na saradnju. ‘Raskovnik’ je izlazio četiri puta godišnje – proleće, zima, leto, jesen. Glišićeva saradnja s ‘Raskovnikom’ otpočela je u broju za leto 1970., objavljivanjem pesničkih minijatura “Pet zapisa’ i poeme ‘Doba’. U kasnijim bile su i druge. Erić i Glišić otpočeli su druženje. Viđali su se u Radovan kuli, u Belotiću, kod Milića od Mačve. Milić je imao Lajaonicu, s koje su pesnici kazivali svoje stihove. Glišić je bio Milićev štitonoša, ključar Kule, i vodio Mačvansku pesničku školu. Milić je ilustrovao prvu Glišićevu knjigu pesama ‘Svadbarenje’.
Kad je početkom devedesetih Ivan Glišić naimenovan za urednika Noćnog programa Radio Šapca, gost mu je bio Dobrica Erić, koji je tri sata kazivao svoje stihove i razgovarao sa slušaocima. Radovao se što je Glišić uspostavio saradnju i sa Radoslavom Graićem (Žubor voda žuborila) i Zaharom (Nema ništa bez Milene). Muzički urednik Mića Pantelić, jedan od osnivača šabačke grupe ‘Stari zvuci’, sada nažalost preminuo, kao i Dobrica Erić i Milić od Mačve, pustio mu je ove dve pesme.