Nemoć kao prividna snaga…

Dragi moji,

kada su temperature ovako visoke i kada sve jednostavno staje, kada svako gleda kako će se i gde skloniti, u neku „debelu“ hladovinu i rashladiti uz neku vodu u bazenu, reci, jezeru ili moru, život, kako tako, ipak mora da teče.

Dugo toplo i priželjkivano leto je stiglo, a sa njim i oni troškovi za koje se mnogi spremaju cele prethodne godine – troškovi za letovanje. Odlazak na more ili ma gde drugo, postao je preskup i za mnoge nedostižan… Nije samo u Srbiji sve poskupelo, minimum 50%… I zato je dobra ideja da barem oni sa najnižim primanjima dobijaju neku subvenciju od države, da mogu da provedu koji dan van svojih mesta stanovanja… Druga je stvar, a možda i prva, što su ti iznosi mizerija i što ne mogu da posluže za neki duži boravak…  imam utisak i da se te pare dele iz nekih političkih razloga… jer vlast, ali i opozicija, (koja se ništa i ne pita, i jedva da postoji, kakva-takva, slaba i razjedinjena) predviđaju skore Izbore… pa nije naodmet malo i „podmititi“ glasače…

Narod koji šeta i protestuje širom Srbije, trebalo bi da traži samo jednu stvar: da se u Srbiji u predizbornoj kampanji UKINU svi informativni TV programi i emisije sa polit-agit-propovskim sadržajima, koje zovu predizborni program. Da se svim kandidatima i političarima zabrani istupanje na televizijama sa javnim frekvencijama, i da svima ostalima, stranke i političari MORAJU da plaćaju svoje nastupe… Našli bi oni pare, i jedni i drugi, bez sumnje, a narod bi se rasteretio laži i neumesnih i ljigavih obećanja i glupiranja.

Zamislite, kako bi se lepo živelo bez televizije i političara na njoj… Bez interneta… Bez Tvitera i TIK-TOKA, bez Instagrama i Fejsbuka… Bili bi mirniji, opušteniji i ne bi među sobom ratovali, a ovi popularni BOTOVI, ostali bi bez posla. I mirna Bačka. Svima isto. Pa ko pobedi, da mu se čestita. Na biračkim spiskovima da ne bude mrtvih… koji glasaju. Da se glasa samo sa glasačkim listićem koji je LIČAN, sa odštampanim podacima lica ili građanina koji glasa… Ajde da se jednom svi okupimo oko ideje da imamo fer i poštene Izbore i da znamo, da rezultat odražava stvarnu volju građana… Šta to ima veze sa Gašićem i Vulinom, sa Zekićkom, sa Pinkom i Hepijem, Mitrovićem i Marićem i svom bulumentom polupismenih voditeljki i istih takvih, nazovi analitičara… Nikakve veze. Jer, Srbija trenutno zavisi samo od volje jednog čoveka. On kako kaže, tako biva. Ma kakve mu namere bile i ma koliko on bio sposoban, jasno da je takav sistem ne može da traje i da bude ozbiljan… Zato, protest je bez efekta, jer onaj koji odlučuje, eto, baš neće, i baš on lično, ne želi da otpusti one koje bi ulica, čitaj građani, da smene… Protest mora biti različit od onoga protiv koga je organizovan. Ako je on autoritaran i samovladalac, ne može ga ulica promeniti zahtevima za smenom onih za koje on jednostavno kaže: ne dam… i kraj. Pritisak na vlast i onog koji je personifikuje, mora da postoji, ali se za takav pritisak traži jedinstvo ideja i političkih snaga, a ne partikularizmi i samovolje… Da, na opoziciju mislim. Taman smo pomislili, evo, dobro je, negde su i u nečemu jedinstveni, kad ono, kurcšlus… varniči opet… Građani, narod to sve vidi, i hvata ga muka, jer se gubi i rasipa energija, bez efekta… a ta snaga nije beskonačna…

Leto je, dugo i toplo, pamet u glavu, i strateški i ciljno, krenuti u borbu da se Srbija promeni, naravno, samo i jedino fer, zakonitim i regularnim Izborima. Nikako drugačije.

Ali, samo jedno, na kraju. Ni fer Izbori, potpuno regularni, ne garantuju promenu vlasti… Ali bi morali da dovedu do promene onih koji nas već dugo zamajavaju tapkanjem u mestu… Dosta, isteklo Vam je vreme. Niste u stanju. Menjaćemo Vas… niko od nas nema beskonačno vremena da čeka…

Sve Vas volim i pozdravljam.

Exit mobile version