Nema umetnosti bez ljubavi

ŠABAČKI ZAPISI

„Poštovani gosti, uvaženi domaćini, ovo je lep i radostan dan sviju nas. Za decu, za školu, naš Šabac i za mene. Draga deco ovo je i vaš dan. Danas sam ovde zbog Vas, vašeg talenta, zbog svega onog što nosite u srcu; a to je ljubav. Jako je potrebno da volite ono što radite. Nema umetnosti bez ljubavi. Muzička škola, šta reći, Hramovna institucija – rasadnik Muzičke umetnosti više decenija. Odabrana škola, đaci, profesori. Škola gde se tonovi svakog minuta, sekunde slivaju u kapi vode sa izvora Boga živa. Vi imate talenat. Šta je još potrebno? Instrumenti… Pa naravno bez njih se ne može. Rekoh: Da sam ovde zbog vas i još jednog deteta koje boravi daleko od nas – u jednoj Uzvišenoj otadžbini. Rekoh u Spomen na mog Dejana a vama na korist i zadovoljstvo. Moje srce je puno ljubavi za Vas, pa otud i moja Donacija Vama kao najveći zgoditak.“

Ovako je započela svoje kazivanje gospođa Danica Jekić Marković, u svečanoj sali šabačke Muzičke škole 3. novembra 2022. godine, na svečanosti pod nazivom „Klavir Dejana Isailovića – Ise“ POKLON SVOJ DECI. I poklonila koncertni klavir „ŠIGERU KAVAI“ („ MODEL SK-7 je uzvišeno umetničko delo koje će u rukama umetnika razgovarati sa izuzetnom strašću, preciznošću i poezijom“). U dirljivoj večeri, poklonila je i gitaru, kontrabas, obou, i još nekoliko instrumenata, kao sećanje na svog sina,  koji je takođe pohađao Muzičku školu „Mihailo Vukdragović“, ali je pre devetnaest godina nesrećnim slučajem napustio nas. Uz prisustvo našeg novog vladike Jeroteja, i sveštenstva, deca su nas „prošetala“ kroz note Šopena, Bramsa, Erika Satija i našeg kompozitora Rajkovića „Zaspo Janko pod jablanom“ pod dirigentskom palicom Gorana Dimitrijevića. Veče za nezaborav. Puno emocija, i podsećanje na velike šabačke dobrotvore, dr Andru Jovanovića koji je gradu poklonio zgradu, u kojoj se danas nalazi Medicinska škola (zanimljivo koju je pohađala i naša dobrotvorka!), pa Zadužbina Stane Milanović – danas u njoj je smeštena Ekonomska škola. Nadam se da će se vratiti vreme plemenitih i humanih ljudi koji ne žale svojih sredstava, da bi učinili boljim život svojim sunarodnicima. „Naše je samo ono što damo drugome“ kaže Hilandar. Naš nobelovac Andrić „Život nam vraća samo ono što drugome damo“. Nadam se da će i bivši hotel porodice Popović iz Vašingtona, postati kulturno žarište grada Šapca, i da će Šabac ponovo postati grad progresa i kulture.

Jovan Rukavina

Exit mobile version