ZVIŽDUK U OSAM…

Dragi moji,

svi mi ponekad pomislimo kako nam je prevelik broj naših Pravoslavnih Krsnih slava, na kojima se mahom jede jaka hrana i popije podosta. Januar je po tome karakterističan. Osim dve Nove godine, tu je i Božić, pa dve najveće Slave, Stefandan i Jovanjdan. A da se slavi, baš se slavi. Ne štedi se…I ko ima i ko nema…Slava je jednom u godini…Zamislite sve one bledolike Nemce, Engleze, Šveđane, Norvežane, Holanđane… da skoro svakog dana mažu naša predjela od kosine i suvine, naše sarme, pa pečenja, salate, ren, čorbe, masne supe, a tek torte…i sitne mešnje…Možda je baš zbog toga, teško Srbinom biti…valja na mnogim Slavama biti, jesti i piti…baš uz inat navedenim…

Razmišljam ovih dana, a kratki su nam dani, ali duge noći, zbog čega je vladajućima potrebno da idu na Izbore na republičkom nivou. Neće biti da je to baš zbog zvižduka par stotina navijača naših vaterpolista, onomad u Areni…Neće biti ni da je zbog toga što je opozicija u današnjoj Srbiji jednaka onoj u vreme Tita i Kardelja…Praktično je nema…čine je patrljci nastali od sasušene Demokratske stranke…Nije ni to. Pa šta je onda?…Više vlasti od ovoliko koliko imaju, ne treba im. Koalicione partije su sami birali…Ministre i poslanike isto…Razmišljanjem mogu da zaključim samo jedno: sluđenom narodu je najlakše ponuditi kampanju i pljuvanje po Mitinzima i na naslovnim stranama, ali i Vestima od minut-dva…To je opštenarodni RIALITI, mislim ti Izbori…a Srbija u tome većinski uživa…Kada nemamo šta drugo, ajde da se mlatimo i kreveljimo…a rezultat će biti nebitan…Ionako se zna ko će pobediti…i čijih će poslanika biti najviše, i čijih Ministara…A taman su nam lepo obećali da će smanjiti broj narodnih predstavnika u Skupštini…Eh, da su nam samo to obećali…male bi bile ove Hanibalove Podrinske, da se pobroje sva neispunjena obećanja…Kako lep naslov: IZBORI U SRBIJI- NON STOP RIALITI…A glasači, za naprednjake, pošaljite SMS sa brojem jedan na broj 1111…cena za sve mreže nula dinara…za sve ostale, sa brojem dva na broj 9999…cena 100 evra…pa da vidimo…Mada,sasvim sam siguran da će pravi i jedini pobednici tih vanrednih Izbora biti radikali i njihov Vojvoda…a to nekim od novokomponovanih naprednjaka, nikako neće prijati, recimo onom Martinoviću ili Maji Gojković od Hidžaba…Ako Vojvoda uopšte dočeka u Srbiji te Izbore…

Kad smo kod spomenutih rialitija, pre neki dan je Prvi i najvažniji čovek, zaista lepo ugostio novinare. Nudio im je ćevape i vino…I to sve sa osmehom i nonšalancijom tipa „ samo vi jedite i pijte… ali pamtite ko vas je za džabe gostio, i kako“… E na tom skupu, jedan sto je bio izuzetan. Za njim su stajali likovi poput tompuziranog crno-belog Vučelića, pa pink roze Mitrovića i parovno-ćiriličnog M.M…Bio je tu i uzbunjivač iz Informera, Vučićević…Ko je dobro gledao, pogledom je na brzinu tražio tu i jednog Komrakova, pa Spomenku Jović, pa Lenartovu, Milu Štulu, Milanovića…nije ih bilo…Nije ih bilo ove godine, možda će ih biti dogodine…nek su nam živi i zdravi…svi oni…

Širenjem NATO-a na prostorima bivše Jugoslavije, Srbija polako dolazi u poziciju da je u epicentru zemalja članica…Nama prijateljsku Hrvatsku, NATO naoružava balističkim raketama, onim dugog dometa, toliko dugog da mogu da gađaju celu Srbiju. Naši vlastodršci su u sekundi reagovali i odgovorno uputili opomenu bivšoj braći…ono tipa, „ako vi, onda ćemo i mi“…A to, „onda ćemo i mi“, odnosi se na Ruse i njihove sisteme zaštite…Rečeno učinjeno. Dođe nam u posetu potpredsednik Vlade Rusije, i tras na sto, kao znak velikog prijateljstva, sistem S-300, sanjana zaštita od raketnih i avionskih napada…Ali u maketi… Pošto smo skloni zaboravima, nadam se da niste još uvek potisnuli iz pamćenja onu čuvenu maketu Beograda na vodi…Eto lepe prilike da maketa S-300 brani maketu „Belog grada na vodi“…Da ne bi sve to bilo na maketama, praktično igračkama, potrudio se jedan ovdašnji krimos,koji se javio iz zatvora sa predlogom da ga puste, a on za uzvrat da Srbiji pokloni pravi S-300..Ima li ovo negde? Vidite da ima…

 

Kada već pominjemo odbranu zemlje, moram samom sebi da odam jedno priznanje. Posumnjao sam u reči Gospodara Srbije da će smeniti Ministra keramičara, Batu Santosa.“ Ko se toga seća još, tri za groš, tri za groš“… Novinari izvode performanse po Srbiji, kao podsećanje na obećano, ali ništa se ne dešava…Sad će Izbori i bilo bi i glupo da neko drugi bude Ministar vojni…pa koga naći da se ljuška u fotelji samo 3-4 meseca…Ali je reč je važna…negde drugde, ovde ne vredi, očigledno, ama baš ništa…

Za kraj, moram da pomenem Rasima od fotelje…ne one obične, nego ministarske…Baš se čovek lepo primio, pa postaje izuzetak koji potvrđuje pravilo…Jednom vlast, još 2000-te, sa DOS-om, uvek vlast…I ove, ali i ko zna koliko još godina…On je očigledan primer, možda najbolji, kakve su sve greške učinjene posle tog 5. Oktobra…a to je opet druga priča…

Sve Vas volim i pozdravljam.

Piše: Brasnislav Sekulović, advokat

Exit mobile version