Tatjana Marković Topalović, v.d. direktora Centra za stručno usavršavanje, za „Podrinske“

U Centru će se sticati veštine potrebne za 21. vek

Na nedavno održanoj sednici Skupštine grada Šapca profesorka fizike mr Tatjana Marković Topalović izabrana je za v.d. direktora Centra za stručno usavršavanje. Dugogodišnji rad u prosveti zameniće funkcijom rukovodioca, a u razgovoru za „Podrinske“ otkriva da će na novoj poziciji nastojati da i dalje nastavi rad na edukaciji mladih kroz institucionalnu saradnju sa ustanovama kulture unutar i van granica naše zemlje.

Koji će biti vaši prioriteti u narednom periodu kada je reč o samom Centru?

Postoje četiri prioriteta kojima mislim da Centar treba da se bavi u strukturnom pogledu. To je pre svega sertifikacija i standardizacija, uvođenje standarda ISO 9001. Drugo, obrazovanje koje se tiče samousavršavanja zaposlenih u prosveti ne treba da bude jedini prioritet. Zato ćemo probati da licenciramo Centar za stručno usavršavanje na pet godina, da postane centar za javno priznate delatnosti, odnosno institucija gde bi se mogli izdavati posebni sertifikati ljudima koji su već završili srednju školu, a potrebne su im veštine za 21. vek ili veštine za ulazak u nove fabrike u kojima se potrebne ili digitalne kompetencije, ili rad na posebnim mašinama itd. U Zakonu o obrazovanju odraslih je definisano postojanje takvih ustanova, ali nijedna firma u Srbiji trenutno nije registrovana kao regionalni trening centar, odnosno kao ustanova za javno priznate delatnosti. To bi značilo i da Šabac u okviru Centra za stručno usavršavanje ima jedinu ustanovu takve vrste. Treće, smatram da Centar za stručno usavršavanje treba da se integriše sa evropskim centrima sa platforme zemalja regiona i izađe iz okvira Srbije, da počne vrlo ozbiljnu saradnju sa Švajcarskom, koja je jednim velikim delom donirala ovu ustanovu. Četvrti prioritet je pisanje projekata. CSU mora da bude, ne samo ustanova koja troši, nego i ustanova koja je ekonomski održiva.

Kako vidite život unutar samog Centra?

Pre svega, nastavićemo usavršavanje zaposlenih u obrazovanju, jer je to nešto što funkcioniše i što daje kvalitetne rezultate. Ali, mi možemo da se posvetimo, kako nastavnicima, tako i učenicima. Kompetencije koje zahteva 21. vek su iste i za jedne i za druge i važno je da razvijamo digitalne kompetencije kako naše dece, tako i nastavnika. Svi moraju da počnu da uče i da funkcionišu na engleskom jeziku, jer je to jezik digitalnih tehnologija i samim tim obavezna veština i znanje. Sada se vrlo ubrzano razvijaju lego edukativni sistemi koji se bave robotikom i programiranjem. To znači da u okviru digitalnih kompetencija moramo da osposobimo našu decu da praktično počnu da se bave robotikom. Nedavno smo imali i prezentaciju na ovu temu u Naučnom klubu. U fokusu će biti i edukacija profesora kako bi mogli da se nose sa generacijama 21. veka. Postoji čitav niz novih vidova kreativnog izražavanja u obrazovanju kao što je „izvrnuta učionica“, popularna metoda rada koju promoviše jedan od najboljih predavača fizike Erik Mazur i niz metoda koje još uvek nisu ušle u sistem, ali su drugačije od onog što se do sada radi, prolaze sumnjičavo kroz neke seminare i to je nešto što treba podržati, jer mi imamo značajan broj nastavnika u Šapcu koji su vrlo kreativni. To je jedan integracioni proces koji podrazumeva da s jedne strane moramo usavršavati decu, a s druge strane treba da usavršavamo profesore. Mi živimo na planeti digitalnih urođenika i moramo da budemo spremni za generacije koje dolaze. Profesor više nije bog, ne može sebi da dozvoli predavanje eks katedra, u Centru treba da mu damo prostor da se drugačije ponaša prema učeniku.

Šta će biti prioritet u radu na unapređenju relacije profesori- učenici?

Ono što je takođe veoma bitno, a deo je evropskog standarda, jeste inkluzivno obrazovanje. Mi moramo što pre da se ozbiljno pozabavimo inkluzijom, u sklopu individualnih obrazovnih planova. Veliki broj naših nastavnika nije dovoljno osposobljen i vešt da vodi učenike sa posebnim potrebama kroz te planove, a inkluzija i uključivanje dece sa posebnim potrebama u redovni obrazovni sistem predstavlja prioritet zemalja koje se već nalaze u EU. To za nas može delovati elitno, ali to je zapravo jedna od stvari koje su veoma bitne. Takođe bismo voleli da pružimo deci ekspertske časove koji se praktikuju u svim zemljama, namenjene nadarenoj deci. Trenutno se u Srbiji ovakvi oblici nastave odigravaju iz fizike, matematike, oblasti muzike i baletskih veština. Šabac već ima veliki potencijal i atmosferu za to, sa decom koja su sjajna na takmičenjima i nastavnicima koji su im posvećeni. Mogli bismo da napravimo ekspertske časove iz fizike sa CERN-om, budući da smo dobili mogućnost i licencu da koristimo njihove softvere i držimo takav oblik nastave. Nastojaćemo da taj život u Centru bude veoma razgranat i probati da napravimo digitalni prostor u kojem ćemo imati jednu tablet učionicu gde ćemo moći da se bavimo i robotikom, da pratimo savremene trendove, a opet, na drugoj strani, da budemo i naklonjeni toj deci koja zahtevaju posebnu pažnju. Takođe, Centar može da bude mesto gde će se učenici dodatno pripremati za završni maturski ispit sa najboljim predavačima, ali i da im se, recimo, objasni sama forma PISA testiranja koje nas čeka za dve godine, jer mi ne možemo pripremati učenike za testiranje, ali možemo napraviti atmosferu kako bismo decu upoznali sa tim kakva je to vrsta testiranja. To je nešto što se ne radi u našoj zemlji, naša deca se ne pripremaju u smislu atmosfere koja ih tamo očekuje.

Kao jedan od najboljih edukatora Srbije, težićete da održite kontinuitet kvalitetnih predavanja?

Budući život Centra takođe podrazumeva i popularna predavanja. Kao jedan od najboljih edukatora Srbije, pokrenula sam 32 ljudi koji su zaista izuzetni na teritoriji Srbije i u nekom periodu ćemo probati da se zajedno okupimo i da napravimo strategiju koja ne mora da bude sertifikovana, ali da probamo da Šapcu ponudimo jedan ciklus veoma kvalitetnih iskustava i predavanja koji inače ne možemo imati, jer su to zaista ljudi koji su pomerili granice u obrazovanju Srbije. Takođe, planiramo da obeležavamo značajne datume kao što su Dan planete zemlje, Dan voda, Dan rođenja Nikole Tesle, koji ćemo obeležiti dva dana ranije, osmog jula.

Na koji način ćete obeležiti taj dan?

Mi se nalazimo u Teslinoj ulici, a ove godine se obeležava 160 godina od rođenja Nikole Tesle. Budući da je Tesla čovek koji je pravio izuzetno neobične odluke i zaokrete u životu, organizovaćemo predavanje sjajnog mladog predavača, našeg sugrađanina čije ime ni bih još da otkrivam, koji je postigao veliki uspeh i, iako je bio vrlo uspešan sportista, odlučio da krene u svet nauke i ekonomije u kome se pokazao kao jedan od najuspešnijih u Srbiji. Predstavićemo kratak animirani film o Nikoli Tesli i na taj način ćemo pokušati da integrišemo pojam obrazovanja, nauke, spremnosti i sposobnosti da se menjamo i da pravimo zaokrete u životu. Napravićemo jednu vrstu otvorenog predavanja gde će deca, učenici i svi oni koji dolaze, moći da razgovaraju s ljudima koji su zaista pomerili granice u svom životu.

Budući da ste koautor Parka nauke, imate li planove kako on dalje da se razvija, imajući u vidu i njegov turistički potencijal?

Park nauke je u stvari deo jednog većeg projekta podsticajne okoline za učenje prirodnih nauka koje je pokrenula profesorka dr Mirjana Popović Božić, a ideja je da sva školska dvorišta postanu proširene laboratorije i da učenici izlaskom u školsko dvorište mogu da prođu kroz istu naučno- istraživačku priču kroz koju je prolazio naučnik kad je to stvarao. Mislim da je značajno, ne samo inovirati naš Park, nego napraviti međunarodnu saradnju sa takvim parkovima u svetu, na primer, sa Vajcmanovim institutom u Izraelu. Bilo bi interesantno uvezivanje Centra sa evropskim centrima, isto tako Parka nauke sa takvim parkovima. Naš Park nauke je postao institucija, najpre jer je jedini takve vrste u Srbiji i jugoistočnoj  Evropi. Sa ponosom mogu da kažem da se po ugledu na naš Park nauke trenutno u tri centra za stručno usavršavanje takođe rade parkovi nauke, koji dosta liče na naš, ali je važno da je mesto odakle sve kreće i odakle se širi ideja Šabac. Želimo da negde budemo supervizori takvim parkovima nauke, jer oni počinju u Šapcu. Šabac je sa Parkom nauke dobio veoma interesantnu turističku destinaciju koju moramo da osnažimo kroz saradnju sa Turističkom organizacijom Šapca. Naš plan je da probamo da napravimo planetarijum u Šapcu. Mislim da bi to bio pravi potez koji bi imao svoj život i kao planetarijum, ali i kao galerija za mlade umetnike. Osim planetarijuma, planiramo da dopunimo Park, da ga osnažimo da postane ozbiljna turistička destinacija i ne samo ozbiljna, nego i samoodrživa i isplativa. Šapčani će imati i tu privilegiju da mogu da drže časove u Parku nauke.

Na koji način će se odvijati institucionalna saradnja Centra sa ustanovama na nivou grada?

Mislim da je najbitnija komunikacija Centra za stručno usavršavanje sa svim drugim institucijama u gradu na način da se nametne kao značajna obrazovna tačka u kojoj se ljudi mogu usavršavati, ne samo kroz centar za javno priznate aktivnosti. Dualno obrazovanje se veoma brzo integriše u naš sistem i ono podrazumeva da mladi ljudi izlaskom iz srednje škole već budu spremni da rade. Mi bismo težili da kroz Centar osnažimo nemački sistem dualnog obrazovanja koji kaže da deca kad uđu u školu imaju jedan deo teorije i jedan deo prakse koji im se plaća. Takođe, mi očekujemo veliki broj investicija u gradu. To podrazumeva da moramo da imamo resurse za te investicije, odnosno da naši ljudi koji su dovoljno vešti, sertifikovani kroz naš Centar mogu da rade. Mi se moramo povezati sa svim institucijama u gradu koje će nam dati takvu vrstu resursa. Osim kulturnih institucija, biblioteke, Kulturnog centra, Arhiva, osnovnih i srednjih škola, važna je saradnja sa Gradskom upravom, čiji smo deo. Postoji izuzetno dobra mogućnost da se Centar zapravo integriše sa istraživačkim stanicama i regionalnim centrima za talente koji postoje u Srbiji. Sarađivaćemo sa svim onim institucijama koje su posebne u ovoj zemlji, kao što je Istraživačka stanica „Petnica“ koja je međunarodno priznata. Mnogo dece koja prolaze kroz „Petnicu“ ima vrlo lepe istraživačke projekte koje mogu da prezentuju u novootvorenom Naučnom klubu u koji mi planiramo da smestimo veliki broj aktivnosti.

Kakve su još aktivnosti predviđene u Naučnom klubu?

Vrlo nam imponuje što je Centar za promociju nauke otvorio Naučni klub i nadamo se da će on da zaživi. Šabac ima neiscrpne resurse, što u nastavnicima, što u učenicima i ideja je da se u Naučnom klubu pre svega razvijaju digitalno kompetentni učenici i nastavnici. Povezali smo se sa „Petnicom“ koja pravi jednu vrstu seminara kojim bi obučila nastavnike i učenike kako da koriste te pametne lego sisteme koji se tiču robotike. Moja prva premisa je da se napravi jedan mali resursni centar baš u Naučnom klubu, da probamo da apliciramo za sredstva i nabavimo bar dva do tri kompleta lego edukativnih sistema koji se bave robotikom i koji praktično usmeravaju našu decu.

Govoreći o viziji razvoja Centra u Skupštini, rekli ste da CSU vidite kao deo letnjikovačkog intelektualno- obrazovnog trougla?

Na Letnjikovcu postoji intelektualno- obrazovna duhovna tačka, gde se nalazi CSU, osnovna škola, crkva i vrtić i smatram da CSU treba da bude značajna tačka takvog trougla, da Letnjikovac, ogromno naselje koje broji oko 10 hiljada ljudi, treba počne da živi na jedan nov način, da ne moraju ljudi za svaku stvar koju žele da siđu u grad, nego da se veliki broj tog duhovnog i intelektualnog kuturnog života obavlja u Centru u saradnji sa institucijama koje se nalaze oko njega.

Kakva je budućnost vašeg vannastavnog angažmana, saradnje sa „Ekosom“?

Mislim da je čestito da jedan deo svog slobodnog vremena poklonim takvim aktivnostima. Volela bih da Letnja škola nauke opstane. Jedan broj volontera- dece sam obučila da vode tu školu uz moju superviziju i volela bih da ona ponovo bude u CSU. Nastavljam saradnju sa „Ekosom“ sa idejom da postanemo „zeleni“ Centar za stručno usavršavanje, da to bude jedna od prvih zgrada u kojima se vrši kvalitetna separacija đubreta, reciklaža, urbana reciklaža, da probamo da radimo na ekološkoj pismenosti i osvešćenosti dece. Inkluzija na jednoj i ekologija na drugoj strani su dve centralne tačke na kojima se uvek poentira kad jedna zemlja ulazi u EU, jer je to visoki nivo intelektualizma, odnosa prema sredini u kojoj se živi i prema ljudima koji imaju izvesne smetnje.

D.Dimitrijević

Antrfile

Biografija

Tatjana Marković Topalović je diplomirala na Fizičkom fakultetu u Beogradu na Katedri za fiziku čvrstog stanja, a magistrirala na Univerzitetu u Novom Sadu na Katedri za Medicinsku fiziku. Kao prosvetni radnik poslednje 23 godine radila je u tri srednje škole- Šabačkoj gimnaziji, Školi primenjenih umetnosti i Medicinskoj školi „Dr Andra Jovanović“. Pre 12 godina u Medicinskoj školi osnovala je Društvo ljubitelja fizike- FIZIXI, koje se bavi promocijom i popularizacijom nauke kroz aktuelne teme i dešavanja, kako u školi, tako i van nje. Od 2010. do 2014. godine bila je potpredsednik Upravnog odbora Škole kao predstavnik zaposlenih, dva mandata bila je član Upravnog odbora Društva fizičara Srbije. Više puta birana je za potpredsednika Odseka za srednje stručne škole u okviru Društva fizičara Srbije. Koautor je prvog Parka nauke u Srbiji, šest godina rukovodilac Letnje škole nauke u saradnji sa Kancelarijom za mlade grada Šapca. Koordinator  je sajta „Ruka u testu“ za Mačvanski okrug od 2007. godine. Na teritoriji Mačvanskog okruga dve godine vodila deo međunarodnog projekta FP7 Greenwave (2010-2011). Jedan je od 12 izabranih nastavnika Srbije koji su učestvovali u prvom CERN-ovom programu za nastavnike u Švajcarskoj i jedan od 20 nastavnika koji su učestvovali u CERN S Teachers programme u avgustu 2015.godine. Dva puta je bila učesnik u poster sekciji na Evropskoj Geonaučnoj uniji u Beču (Austrija) 2014. i 2015.  godine. Dobitnik je brojnih nagrada u zemlji i inostranstvu kao što su: najbolji edukator Srbije za 2014. godinu ispred Udruženja za podsticanje preduzetništva “Živojin Mišić“, nagrada Francuske ambasade za naučno opismenjavanje dece Srbije (2012), nagrada Astronomskog društva „Ruđer Bošković“ za razvijanje svesti o Univerzumu (2011), šest priznanja i pohvala za spremanje učenika za takmičenje (Gimnazija i Medicinska škola, 1998-2015), druga nagrada Ministarstva prosvete i ZEPTER-a, za obrazovni film „Moć vode“, nagrada Francuske ambasade za projekat određivanja bioloških pasoša drveća (2015), dve prve nagrade u Srbiji, Društva za akademski razvoj „Kultura na dar“ za trominutni film o kulturnoj vrednosti grada. Napisala je i objavila 12 stručnih radova u Zbornicima stručnih radova i vodila pet radionica na Republičkim seminarima o nastavi fizike.

Exit mobile version