Šabac sve ružniji

LIČNI STAV: Zapisi iz pomračenog grada

U našu redakciju sve više stiže vaših fotografija, poštovani čitaoci, na čemu vam zahvaljujemo, koje ste napravili iz pojedinih centralnih delova grada na kojima vidimo, i, „za istoriju“ beležimo naglo propadanje našeg grada kojeg vlast naziva „grad budućnosti“. Nebrigom gradskih vlasti najpre i najviše je stradala ona lepota koja prva upada u oči svakom strancu koji u Šabac dođe, i kojom se on najviše divi i oduševljava, a to je cveće i zelenilo.

Na fotografiji našeg sugrađanina Slobodana Jošića može se videti Vinaverov trg koji u ovom momentu više podseća na predeo koji je pogođen nekom kataklizmom nego na grad budućnosti. A zašto je to tako tema je o kojoj građani Šapca sve više govore. Mnogi smatraju da su, za razliku od asfaltiranja, cveće, travnjaci i drveće nešto u šta se gradske vlasti ne mogu da „ugrade“ i da tako nadoknade troškove koje su imali tokom izbora i kupovine glasova ali i koalicionih partnera. A trebalo bi nešto i da zarade. Valja se!

Naravno, ovakav odnos prema gradu je potpuno očekivan. Da li je iko normalan, dok je uzlimao lovu za glas pomislio da oni te pare daju zato što vole Šabac. Da li je iko normalan mogao da pomisli da će oni koji su kupili diplome (jer oni sve kupuju) znati bilo šta da urade. Pobegli su iz sela, glavom bez obira, u stanove iz kojih i đubre izbacuju kroz prozor. Tako su u mogućnosti. Za selo ih vežu još starci koji tamo mukotrpno rade kako bi im obezbedili da u tom gradu u koji su pobegli imaju šta da jedu. A kad, ili ponekad, kad u to selo po zimnicu, prasence ili nešto slično odu sramota je da kaljaju gume na svojim skupim automobilima. A i da se priča, još koju godinu, dok te seoske „male“ potpuno ne izumru kako su oni „prvi put u istoriji“… asfaltirali… A putevi, koji više liče na biciklističke staze, koštaju građane Šapca više nego auto put, recimo, Solun – Kalikratija ili Zagreb – Karlovac. Ima se, može se…

I, posle samo dve godine življenja u „zamračenom gradu“ sve je izvesnije da bi se velika većina građana, kada bi iskreno smeli da se opredele, radije živeli u Šapcu, gradu prošlosti, nego onom u naprednjačkoj budućnosti.

Grešim li?

Ivan Kovačević  

Exit mobile version