Priča o najvećoj neurozi ove generacije- uspehu

„Pretposlednja panda ili Statika“ premijerno izvedena u Šabačkom pozorištu

Komad mladog, ali afirmisanog autora, Dina Pešuta, „Pretposlednja panda ili Statika“, u adaptaciji i dramaturgiji Marije Ratković  i režiji Maksima Miloševića, premijerno je izveden u utorak u Šabačkom pozorištu. Žanrovski postavljena kao generacijska priča o odrastanju, „Pretposlednja panda“ se kroz savremen teatarski jezik, skokovito i sveobuhvatno bavi odrazom ratova, nasilja, tranzicije, ali i novim uslovima obrazovanja i rada, (re)definicijama koncepata prijateljstva, ljubavi i uspeha u savremenom društvu.

Deset godina mature u Šapcu. Tako počinje kompleksna i dirljiva priča o traumama odrastanja i ljubavi, te su uloge poverene mladoj glumačkoj ekipi: Kristini Pajkić, Strahinji Baroviću, Milošu Vojnoviću i Jovani Pantić.

Pantićeva je istakla da je uz veliku pomoć reditelja i dobru saradnju s kolegama nastala predstava za koju veruje da će je šabačka publika zavoleti.

-Reditelja sam poznavala privatno od ranije, ali sam tokom procesa rada stekla o njemu potpuno drugačiju sliku i imam samo reči hvale za njegov odnos prema radu i komunikaciji s glumcma. Mene desetogodišnjica mature čeka sledeće godine, tako da mi je uloga i generacijski bliska- navela je Pantićeva.

Dramaturškinja je podvukla da je predstava nastala iz potrebe da se razume bol generacije koja je došla u već uništen svet.

-Mislim da nema dovoljno generacijskih predstava koje bi se bavile pokušajem da razumeju ovu generaciju i da na neki način svi zajedno vidimo koje su mogućnosti za prevazilaženje problema koje imamo, pogotovo za ljude koji su voljni da se trude, pored svih teškoća, da se suoče sa drugim i drugačijem, onim što je jako teško razumeti. Mi smo tokom rada na predstavi pokušali da razumemo sve one delove i tiploške različitosti društva prema kome možda imamo otpor- poručila je Ratkovićeva.

Reditelj Milošević je podvukao da je dobro prihvaćen od strane ansambla i da je od početka do kraja rada na predstavi zadržana pozitivna atmosfera. „Pretposlednja panda ili Statika“ je priča o možda najvećoj neurozi ove generacije- uspehu. I najstrašnijoj od svih manifestacija uspeha- odlasku na sastanak mature.

-Nadam se da će ova predstava privući mlade u pozorište i podstaći ih da se bave onim što vole u životu. Poruka komada je da sreće nema u spoljašnjim stvarima i konceptima života za koje se opredelite, već da čovek unutar sebe mora da pronađe zadovoljstvo- istakao je reditelj.

Kako je navela dramaturškinja, „u trenutku prvog susreta sa onima- koje-znamo- ceo-život u treptaju oka odvija se čitav traumatski odnos prema životu u savremenom društvu. Niz generacija koje su u vreme ratova na teritoriji bivše Jugoslavije bile u pretpolitičkom stanju, odrastale su u razorenom i ideološki konfuznom društvu, što nas sve uvodi u politiku na niz veoma proizvoljnih načina- identitetske politike biramo i menjamo poput toalete za maturu. A stvarno, političko i/ili lično sazrevanje pomereno je ka ulasku u tridesete, odgovornost je odložena finansijskim nedaćama, studijama i brojnim usavršavanjima, porodičnim i emotivnim rolerkosterima, raznim egzistencijalnim krizama. Ratkovićeva zaključuje: „Mi možda nikada ne možemo do kraja razumeti Drugo ili drugačije, ali pitam se da li ćemo ikada izaći iz tog pretpolitičkog peska u kom smo se svi zajedno predugo igrali i ako možemo, kuda ćemo? Ako uspemo da izvedemo politike ljubavi iz „naša četiri zida“ moguće je da idemo ka razrešenju brojnih konflikata binarno postavljenog sveta. A možda i ne“. Pešutova „Pretposlednja panda ili Statika“ je dobila nagradu „Marin Držić” Ministarstva kulture Republike Hrvatske 2013. godine. Trenutno, komad je u konkurenciji za Deutschen Jugendtheaterpreis– jednu od najprestižnijih evropskih nagrada u oblasti omladinskog pozorišta. Naredno izvođenje predstave zakazano je za 10. novembar od 20 sati.

D.Dimitrijević

Exit mobile version