Kako je vuk opet pojeo magarca

Rijaliti Srbija

Ovo bi mogla biti basna. Ali, nije. Ima tu vukova, velikih i malih (vučića) i magaraca, ima i mnogih drugih primeraka iz životinjskog sveta koje glume šmirantski primati ovdašnji ali nema potrebe za metaforama, hiperbolama, za ironiju i satiru i ostale stilske figure kada nam je stvarnost sama po sebi tako bajkovita (da se smrzneš).

Puče puška sa Andrićevog venca i Vrhovni Vuk u obličju Lovca dade znak za početak još jedne izborne trke, ovog puta za ponovljene izbore u „gradu bijelome“ jerbo se nije namakla većina u gradskoj skupštini kao rezultat prethodnih „pokradenih“ kaže opozicija a „čistih kao suza“ izbora kako to govori napredna vlast. Onaj „glas iz naroda“ ipak nije bio dovoljan glas da sa SNS-om i SPS-om formira skupštinsku većinu i izabere gradonačelnika i ostale gradske age i begove jer se ta ekipa vanzemaljaca razbila na mnogo različitih glasova gde svako peva neku svoju pesma pa onda a sve zbog legitimiteta i legaliteta kako je to lepo Vučko obrazložio da narod razume mora opet da se izađe na izbore i to što pre, brzom brzinom, i to pod istim uslovima kao i ranije bez obzira na brojne prigovore stranih posmatrača, ODHIR-a i OEBS-a, Evropskog parlamenta i Evropske komisije, prodemokratske domaće opozicije, nevladinih organizacija, civilnog sektora, istaknutih javnih ličnosti i svih onih građana koji imaju određeni broj malih sivih ćelija koje im služe da misle, čuju i vide šta se ovde dogodilo na prošlim izborima a dogodila se brutalna izborna prevara i krađa a niko, kao i obično, nije za to kriv i niko neće nizašta odgovarati.

Oni drugi pripadnici našeg malog plemena koji u glavi imaju tek jednu žicu koja im drži uši da ne spadnu sa iste melju se neprestano u žrvnju naprednjačke propagande, čopori naprednih zveri kidišu na one najugroženije i najbespomoćnije, potkupljuju ih i zastrašuju a sve zbog očuvanja režima Jednog i Jedinog Vuka, oblapornog i opasnog.

Pomenuti alfa mužjak, majstor odlaganja i zamajavanja, naredio je da se ponovljeni beogradski izbori imaju održati već krajem aprila (a još uvek nije konstituisana ni republička Skupština niti izabran njen predsednik koji jedini može da raspiše navedene izbore), krenuo je kao buldožer u kampanju, reži na mitinzima svoje lopovske družine koju omalovažava za sve pare jer su po njegovim rečima oni bez njega ništa (zato će se izborna lista za Beograd opet zvati po njemu), uskoro će početi i da ujeda, naoštrio je zube i kandže, vratio se na radikalska podešavanja i ne šali se nimalo.

On ne sme da izgubi „prestoni grad“ i svoj presto neprikosnovenog Vođe, veliki su novci u pitanju kao i njegove obaveze prema onima koji ga iz svojih interesa podržavaju, od tajkuna svih boja do kriminalaca sa fantomkama i onih sa „tašnom i mašnom“.

Opozicija i nenapredni građani opet će ispasti magarci koje će Zver pojesti umesto famoznog parizera i sa osmehom iguane na usnama nalik zgaženim trešnjama. Ako prihvate igru i izađu na nove izbore pod starim uslovima – ne valja, ako bojkutuju izbore – kajaće se. Mogu da viču „Vučiću – pederu!“ do mile volje, da se žale „upravi vodovoda“ tj. domaćim institucijama, da tužakaju državu po belom svetu i slično ali pobediti neće jer Beograd kao ni Srbija ne smeju da stanu, što u prevodu znači da naprednjački lopovluk ne sme da prestane dok se sve što se može i čega još ima ne pokrade, a posle, jebi ga, neka bude potop ili šta god, neće više biti važno.

Jeste ceo svet video neopevanu krađu na izborima iz decembra prošle godine ali taj svet ne glasa ovde, ovde glasaju fantomi sa prebivalištima u trafo stanicama i sličnim objektima, glasaju „mrtve duše“, svi oni ubijeni u pojam koji slušaju i gledaju poglavicu Malog Vuka po vasceli dan (i noć) a dobijaju pride i par „crvenih“, sendvič, mnogi kao bonus i radno mesto i koga je onda briga šta priča tamo neko iz te mrske nam Evrope, poslanici, ministri i drugi visoki funkcioneri koji su osvedočeni neprijatelji naše države i naroda i zato ih ovi naši „rukovodioci“ i tovare i ruže najstrašnije jer oni kao dokazane patriote ne daju da državu i narod bilo ko dira a kamoli da istražuje izborne mahinacije i ostale marifetluke „vučjeg čopora“.

Za to vreme Vrhovni Vuk se oblizuje i uživa a magarac će, hteo to ili ne, opet ispasti, pa… magarac. Prejebati Nenadjebivog je nemoguća misija. I čak kada bi nekim čudom i uspeli da pobede (svi oni koji su istinski protiv ovog klasičnog vuka koji dlaku menja ali ćud nikada) kakva bi to pobeda bila u zemlji gde pravo, pravda i istina odavno ne stanuju. I po koju cenu? Kao u kvizu „Potera“ kada ne znaš tačan odgovor stisni taster pod B – šta god to bilo i nećeš pogrešiti jer nije ni bitno, sve što se ovde dogodi i što ugrožava vlast i onog jednog i nedodirljivog, Šefa kriminalne organizacije i predsednika Republike, završiće se tako što će onaj legendarni vuk pojesti takođe legendarnog magarca i idemo dalje, nizbrdo, brže, jače, bolje u budućnost, u još „zlatnije“ doba gde ćemo svi biti siti i sretni.

Prijatno.

Piše : Dragan Karalazić

 

Exit mobile version