HRONIČAR/ka/

Humoreskica

Ko to kaže, ko to laže da naš gos`n premijerka ništa ne ume i ništa ne radi? Taj koji širi neistine o njoj, je veći lažov i od njenog šefa. Svedoci smo da nema dana, a da se premijer/ka/ ne pojavi na ružičastoj ili srećnoj TV da nam saopšti koliko je toga dana u „tajkunskim“ medijima objavljeno kritičkih vesti o njenom voljenom gazdi. To, što smo među poslednjim zemljama u regionu po platama i penzijama, to što ovde cveta kriminal i korupcija, to što pametna mladež beži iz zemlje glavom bez obzira, to što se na ulicama puca kao u devedesetim, to što je njen voljeni šef uzurpirao i uništio sve institucije i postao glavni kauboj u regionu, to odanog premijerku uopšte ne interesuje. Njoj je važno da je što bliže svome šefu, jer da nije tako, premijer ne bi mogao biti ni kafe kuvarica u boljestojećoj firmi. I tamo paze koga će uzeti za takvu vrstu posla. Sem toga, tolika poniznost šerifu i uvlačenje u najneugodniji organ za premijera ima opravdanje. Donelo mu je mnogo toga, čemu se nije ni nadala. Pre svega, uvlačenje u vilu prve i prave dame Jovanke Broz, koja je u odnosu na sadašnju podstanarku u njenoj vili bila persona, kojoj se divio ceo svet. A „ilegalac“ nikako da kaže koliko je para spiskano za renoviranje Jovankine vile.

Dakle, premijer mora da vodi hroniku palanke u kojoj šerif jaše na belom konju i mamuza sopstveni narod, kome se sa ovakvom vlašću crno piše. Istina je da se za dobrim konjem diže prašina, ali za ovim se diže narod.
Rade Đergović

 

Exit mobile version