Dokle smo stigli?

Dragi moji,

svakog čuda, tri dana dosta… Bejahu u zemlji Srbiji nekakvi Izbori, i to u vreme pandemije, bejahu i prođoše, ali nam virus ostade i to ne da ostade… nego baš ostade, na kub… Ako je neko očekivao drugačije rezultate glasanja, recite mu da se u politiku ne razume baš ništa, doduše, u tu delatnost se ne razumeju ni oni koji se njome bave, ili bi da se bave… pa nikom ništa… nisu jedini koji se bave „strukom“ a da pojma nemaju o čemu se tu radi. Bojkot je u potpunosti uspeo. Vučićeva (Srpska napredna) stranka je betonirala svoju vlast, armirala je i odvela nas u klasično jednomulje, što je valjda onim mudracima iz Bojkota i bio cilj… Sad mogu slavodobitno da likuju što će nas neko proglasiti Severnom Korejom, Belorusijom i sličnim, a nama, kako će nama biti, koga je briga… Odoše oni na splavarenje. I to je taj njihov dan posle… “Oj Srbijo, među šljivama“, ili u prevodu: „Oj braćo naša i sestre naše, ko Vas je terao“…

Izborno čistilište na koje je Predsednik Srbije i svoje partije, izveo prebege iz srbijanskih demokratskih partija, šarenom lažom o cenzusu od 3 posto, i lakovernom pričom o probijanju cenzusa, lažno potvrđenih od njegovih Agencija za ispitivanje javnosti, odveo je u političku penziju mnoge od, do juče, neizbežnih aktera: Čedu, Čanka, Vojvodu Voju, Velju i još ponekog, recimo onog Sergeja i Sašu Radula… Bojkotaši će reći kako su samo oni preživeli i kako su pobedili, što možda i jeste istina, ali mi, zbog njih ,verovatno nećemo, jer za dugo vremena, gledaćemo Maje, Vuline, Marjane, Đorđeviće, Oliće i ostale Male…

Šabac je hrabro izašao na megdan organizovanoj partijskoj vojsci, izašao i pao, ili će tek pasti… Poništavanje procesa Izbora u Šapcu nije nikome donelo boljitak… Stvar se samo razvlači i obesmišljava, jer će teško moći da se pobedi, inače apsolutni pobednik… Upravni sud neće potvrditi ponavljanje na svih 100 biračkih mesta, to nije teško predvideti… a ono što će se ponoviti, moguće je da neće mnogo promeniti krajnji rezultat… Ako narod neće da živi u modernom evropskom gradu, neće da odlučuje o trošenju svog novca datog lokalnoj vlasti, da uživa u sređenim ulicama, parkovima i trgovima, novoj savskoj aveniji… neće da se ponosi time da se razlikuje od cele Srbije… pa šta… neće i to je to… Neka bude tako… odnosno neka im bude. Većina odlučuje… Zašto bi cunami, koji je politički preplavio i potopio Srbiju, ostavio Šabac kao ostrvo… Neka se i bojkotaški deo  Srbije, konačno obraduje time što će i Šabac možda pasti, što se Šabac možda neće odbraniti… oni će zbog toga biti najradosniji… pa neka im je sa srećom…

Šabac će živeti i dalje… neće propasti… Kao što će i Srbija živeti dalje… Moraće…

Sve Vas volim i pozdravljam…

*napisano na Vidovdan 28.juna 2020.g.

Exit mobile version