Bunga-bunga Republika

RIJALITI SRBIJA

Obično se neozbiljne i smešne države (i društva) gde vladavina prava ne stanuje a korupcija cveta i kriminal caruje nazivaju posprdno „banana republike“. Izvorno se ovaj termin odnosio na daleke ostrvske državice poznate po gajenju banana i vlastodršcima koji bi za šaku dolara bili spremni da prodaju i rođenu majku a kasnije se ovaj izraz vezivao (a važi i danas) za one države gde se zakoni ne poštuju a prirodna bogatstva i javna dobra se rasprodaju u bescenje belosvetskim kompanijama ili moćnijim državama. Mi, stanovnici i zatočenici zemlje Srbije, ne bismo bili ono što jesmo kada ne bismo izmislili nešto novo, gore od svega postojećeg, a to je država i društveno uređenje koje bismo od milja mogli nazvati „bunga-bunga Republika“. Verovatno je prva asocijacija svakog ko na ovo bar malo obraća pažnju na čuvene žurke u Jagodini u režiji D. M. Palme ali stvari su mnogo složenije od onoga što se može videti na površini te baruštine. Podvođenje maloletnica, trgovina živim ljudima, bahaćenje preko svake mere od strane visokih lokalnih i državnih funkcionera i ko zna šta sve još ružno, strašno i kažnjivo po pisanim i nepisanim zakonima svake iole normalne države, nije tek „jagodinska priča“. O, ne. Ovaj realni rijaliti je slika i prilika Srbije već neko vreme a poklapa se, gle čuda, sa vladavinom Ace Nemanjića i SNS-a u koaliciji sa SPS-om i Jedinstvenom Srbijom. Takozvani predsednik Srbije krši Ustav, najviši pravni akt države, gotovo svakodnevno a prema svemu i svima se ponaša u skladu s tim na koju je nogu taj dan ustao. I ostale glavonje na vlasti su se toliko osilile da više ne prezaju ni od čega. Boga se ne boje a sa đavolom su u više nego dobrim odnosima. Pogledajte samo kako su olako rasprodali sve ono najvrednije što Srbija ima. Zemljište u glavnom gradu čija se vrednost meri stotinama miliona evara  a gde su izgradili i grade li grade Bgd. na H2O poklonili su praktično arapskim „investitorima“, prijateljima ovog našeg sultana, menjajući pritom Generalni urbanistički plan i proglašavajući izgradnju apartmana za strane i domaće bogatune za „državni interes“, što će reći i narodni, jel’ tako. Da, baš će sirotinja raja serbska da ima korist od onih kula ni na nebu ni na zemlji koje su već uništile prepoznatljiv izgled Beograda i pretvorile ga u Dubaji iz treće ruke- liči ali kad bi se zezali. Plodne oranice vojvođanske su za šaku para prodali tamo nekim (verovatno opet arapskim) tajkunima a domicilni paori mogu da ga duvaju za šta je već opredeljena izvesna količina „trave“ sa oglednog dobra zdrave hrane Jovanjica. Nekada velike i značajne industrijske kombinate kao što su oni u Boru ili Smederevu prepustili su za sitnu kintu Kinezima a ovi nas truju iz sve snage i za sve naše novce ne obazirući se na ekološke standarde i takve trice. Naravno da Vrhovni Bananamen nije o našim strateškim fabrikama pregovarao sa EU jer tu ne može ni on ni njegova napredna lopovska družina da se ugradi kao što to radi sa bratom Sijem. I ova najnovija, „helikopterska“, davanja po 30 evra svakom punoletnom građaninu iz dva puta (tri ‘iljade za gospođu i za gospodina) pokazuju svu bedu ove vlasti ali i naroda koji živi u „zlatnom dobu“ i čak i veruje u to (hvala RTS-u, Pinku, Hepiju i ostalim Informerima) a znači mu nešto u životu tri hiljade i kusur dinara što je u evropskim državama gde je, valjda, kameno doba cena jednog sata (ili dva) rada.  Smešno bi bilo da nije odveć tužno i ono gaženje i padanje jedni preko drugih u tržnom centru „Ušće“ e da bi uz vakcinu dobili i vaučer za kupovinu u tom istom TC u iznosu, ma je li to moguće, od 3 000 dinara. Taj opskurni iznos je postao cena i mera našeg dostojanstva, obraza, časti i normalnosti, pa se slobodno može reći da nas je ova vlast dobrano preplatila. Mi, kao ljudi, građani i Srbi zapravo ne vredimo ni pišljiva boba kad smo dozvolili da nas najgori od najgorih jebu u zdrav mozak, da nas uvlače i potapaju u svoje bunga-bunge orgije na ružičastim televizijama ali i u stvarnom životu, na poslu, na ulici, u krevetu kad spavamo dok nam oni kradu budućnost svakim danom u svakom pogledu. Majmuni vole banane i smešno im je dok ih jedu gledajući sebe u zrcalo.

Dragan Karalazić

Exit mobile version