Umetnik mora da bude plemenito ljudsko biće

Svetosavska izložba

Škole slikanja Dragiše Marsenića

Tradicionalna, trideseta, Svetosavska izložba radova polaznika Škole slikanja akademskog slikara, profesora Dragiše Marsenića, otvorena je na Savindan, u Galeriji „Vladislav Lalicki“ Šabačkog pozorišta. Najpre je hor Škole primenjenih umetnosti, pod rukovodstvom profesorke Slađane Nikolić, otpevao „Svetosavsku himnu“, a mladi glumac Dušan Simić, govorio je „Pohvalu tvorcu“,  u slavu Rastka Nemanjića, Krstivoja Ilića.

„Otvaranje tridesete Svetosavske izložbe Škole slikanja profesora Marsenića, je izuzetna čast za Galeriju „Vladislav Lalicki“ i Pozorište“, pozdravljajući prisutne, rekao je direktor Šabačkog pozorišta, Zoran Karajić. Istakao je  „da su u vremenu kada je civilizacija malo izgubila kompas, i kada se ne zna kuda se uputio brod ove naše zemljice, i kud plovimo,  kultura i umetnost spas za pojedinca i civilizaciju…“

Dragiša Marsenić sa najmlađim polaznicama, unukama –  Antonijom i Sofijom:  „Dve male ruže iz moje bašte, koje kad dođu u Šabac, ako ne dođu u atelje, kao da su sve izgubile, kao da ništa nisu uradile…“

-Narod koji u ovakvim vremenima iznedri decu, mlade ljude koji imaju viziju svog života – časnih ljudi i stvaralaca, ima pravo na veru u sebe, svoje mogućnosti i spasenje. Ovi mladi ljudi zaslužuju svaku pažnju i podršku od svih nas. Duboko verujem, ako im tu podršku pružimo, da će oni svojim znanjem i kreativnošću prokrčiti put ka ostvarivanju svojih želja, a istovremeno svojim znanjem služiti na čast i dati veliki doprinos šabačkoj kulturi“, rekao je Dragiša Marsenić. Dodao je: „Divno je imati mlade ljude koji žele da budu nešto, i u to nešto ulažu mnogo,sebe, svog truda, želja i snova. Ja sam takve mlade ljude voleo i nikad mi nije bilo teško da im pomognem da ostvare svoje želje. Ja sam malo njih ujeo za srce, ujeli su i oni mene za srce, i plod tih trideset godina, te ljubavi, moje prema njima, njihove prema meni, je ova izložba… I svi su se odazvali, i oni koji nisu mogli, zvali su, javili se, i to je moje veliko zadovoljstvo. Mislim da je to i zadovoljstvo celog grada, jer ovde ima sjajnih ljudi; sa ovog spiska koji je zabeležen u katalogu, imate ljudi sa velikom reputacijom, o kojima i Evropa zna…“

Kao profesor, roditelj, prijatelj, govorio je profesor Marsenić o izlagačima. Najpre sadašnjim – Ani Martinović, Ani Lukić, Kristini Pantelić, Mariji Božić, Sofiji i Antoniji Marsenić i Bojanu Radišiću. Potom i o izlagačima, bivšim polaznicima – Dragiši Marinkoviću, Dragani Đurđević, Stanislavu Antoniću, Nataši Nedić, Jeleni Lukić, Katarini Vuletić, Jeleni Jevtić, Jeleni Damnjanović, Dragani Jelić – Trbojević, Biljani Tarlanović, Jeleni Inđić, Emiliji Vasić, Andriji Čoguroviću i Milanu Mijailoviću. „Darovitost, koja mnogo vredi, i bez koje se ne može u umetnosti, mora da se kruniše radom, i da se brusi radom.“

   -Meni je veliko zadovoljstvo što sam, ispoljavajući neki dug i poštovanje prema Svetom Savi, ovom gradu i ovoj okolini obezbedio mogućnost da imaju više od sto akademski obrazovanih građana. Veliki su radost i zadovoljstvo što sam pokušao da im pomognem, što su oni to prihvatili, i što su dobri ljudi. Ja njih nisam učio samo u onom likovnom smislu. Pokušavao sam da sa njima pričam kao sa ljudima, da im objasnim da moraju biti pre svega dobri ljudi. Jer, umetnik, pre svega, mora da bude dobar čovek, da bude plemenito ljudsko biće.“

U obraćanuju, sa puno emocija, „priznao“ je profesor Marsenić da kada je pre nepunih trideset jednu godinu počeo da radi na edukaciji mladih i darovitih ljudi, nije verovao da će to trajati „ovoliko dugo“. Besedeći o posvećenju izložbe Svetom Savi i ljubavi prema mladima, istovremeno darovitima, između ostalog je (odgovarajući na pitanje „Ko je Sveti Sava?“) rekao:

-Stožer ili granitna stena na kojoj leže temelji naše države, crkve, škole života i obrazovanja. Najzaslužniji i prvi za širenje likovne umetnosti kod Srba. Uneo je u naše oko i ruku osećaj za liniju, boju i formu, sposobnost zapažanja izraza lica i prirode. Ona njegova preporuka učiteljima (koje je dovodio u Srbiju i davao im našu decu na učenje: „Uzmite ih i učite ih, kome je Bog dao on će naučiti“), meni je bila ideja i zavet da radim sve što sam u životu radio i da pokušam da mu se skromno odužim za sve što je radio i uradio za svoj rod. I ova izložba je deo tog oduživanja, traje već trideset godina na veliku radost mojih đaka i moju.“

O školi, sadašnji i bivši polaznici:

Ana Martinović: „Već sedmu godinu polaznik sam Škole slikanja Dragiše Marsenića i ponosim se time.Mnogo toga smo u njoj naučili; pored crtanja i slikanja naučili smo da budemo ljudi. Sada sam treća godina srednje škole, planiram da upišem Fakultet primenjenih umetnosti u Beogradu.“

Kristina Pantelić: „Četvrta sam godina Škole primenjenih umetnosti. Tek sam krenula kod profesora Marsenića, drugi mesec kako idem i veoma mi je drago što mogu da kažem da dolazim na časove kod nekog profesora kao što je profesor Marsenić. Moja želja je da upišem Fakultet primenjenih umetnosti u Beogradu, i mislim da će mi škola izuzetno pomoći u tome. Super se i družimo, ostali polaznici su super, družimo se i na časovima, ali i van njih.“

Ana Lukić: „Treća sam godina Škole primenjenih umetnosti. Od skoro sam, od oktobra, kod profesora. Ovo mi je prva izložba i velika je čast što sam baš na tridesetoj izložbi, jubilarnoj, i što sam  kod tako velikog profesora i velikog čoveka učenica, i što on može toliko stvari da me nauči. Nadam se da ću upisati Akademiju primenjenih umetnosti, smer slikarstvo, i da ću, kao i do sada, da se ponosim što sam kod njega, da učim i upijam što više mogu znanja.“

Dragana Đurđević, master slikarstva: „Ja bih prvo želela da zahvalim profesoru na pozivu. Jako mi znači što izlažem na ovoj izložbi, i drago mi je da sam videla staro društvo sa priprema. To je jako davno bilo (od kad sam ja išla na pripreme); to je bio onako veliki put i proces stvaranja i jako mi je značio taj početak, jer je profesor Marsenić uspeo da me ohrabri i da mi da samopouzdanje, kao i ostalim mladim autorima. I eto, danas smo došli do tog nekog cilja, da se bavimo svi autorskim radom.“

—-

Izdvaja se i detalj sa svečanog otvaranja izložbe. Uz skroman poklon, Hvala za Školu slikanja, za Svetosavsku izložbu, za posvećenost mladima, za negovanje tradicija, posebno Mišara, u ime Zadužbinskog društva „Prvi srpski ustanak Mišar“, predsedniku Skupštine društva, uputila je Snežana Simić.

Ovogodišnja Svetosavska izložba obuhvata radove četrnaest bivših i sedam sadašnjih polaznika škole, i biće otvorena do kraja februara.  A u katalogu jubilarne izložbe, ispisano je i devedeset sedam imena, polaznika Škole slikanja profesora Dragiše Marsenića, koji su upisali Akademiju.

S.Ljubić

Exit mobile version