• Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt
уторак, 7 фебруара, 2023
  • Login
Podrinske
Klub prijatelja
  • Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt
Bez rezultata
Pregled svih rezultata
  • Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt
Bez rezultata
Pregled svih rezultata
Podrinske
Bez rezultata
Pregled svih rezultata

Prvi srpski i šabački penzioner

19/08/2022
u Penzija nije kraja života već novi početak
0 0
0
Prvi srpski i šabački penzioner
762
Deljenja
2.1k
Pregledi
Share on FacebookShare on Twitter

TRAGOM ISTORIJE

Ilija Marković, Šapčanin rođen u Grušiću (1762), prvi je podrinski političar i popečitelj u tek oslobođenoj Srbiji ali i prvi šabački i srpski penzioner. Istorija svedoči da je kao buljubaša u Pocerskoj knežini i trgovac i pre ulaska u politiku i državne poslove bio bogat. Uoči Prvog srpskog ustanka njegov pisar bio je Miloš Stojićević Pocerac, a od 1807. godine pisarske poslove obavljao mu je Sremac Nićifor Ninković koji je bio i učitelj njegovim sinovima Đuki i Mateji-Mati.

Zna se i da je Karađorđe u februaru 1804. poručio Iliji Markoviću da „diže narod na oružje“, a zna se i da se u junu 1806. predao bosanskom veziru i da ga Turci tada učiniše oborknezom pocerskim. A kada je Crni Đorđe na prepad pohvatao turske udvorice Ilija pobeže iz Grušića a glavu sačuva zahvaljujući Cincar Janku. Zvanje pocerskog vojvode i Pocerinu na upravu dobi tada Miloš Pocerac, koji uoči Mišarske bitke Voždu predade Markovića zajedno sa 200 konjanika i 400 pešaka.

Sudbina se Iliji i tada nasmešila. Iako slab u „borbenim stvarima“ bio je uspešan u „ustaničkim upravama“ pa je u avgustu 1807. postao član Praviteljstvujuščeg sovjeta i čovek od Karađorđevog poverenja. Za „velikog vilajetskog sudiju i tajnog člana Sovjeta narodnja“ postavljen je u februaru 1811. godine, a ubrzo i za prvog popečitelja pravde. Hroničari su, međutim, zabeležili da je samo „predsedavao Vrhovnom sudu a ništa nije radio kao ministar“. A koliko je bio sposoban možda najbolje svedoče stihovi Tome Milinovića Marinjanina, koji glase:

Beš’ iz Šapca Marković Ilija

Dosta miran, al’ umom delija;

On svakog govorit’ puštaše

Al’ se svoga pravila držaše …

Sačuvan je i podatak da je Vožd „izlomio jednu stolicu“ o popečitelje Iliju Markovića i Miljka Reljića, jer su nakon pogibije vojvode Miloša Pocerca upravu nad Pocerinom dali Ilijinom sinu a Janko Stojićević se zbog toga žalio Karađorđu.

Miljenik sudbine, vilajetski sudija i popečitelj Marković, nesrećne 1813. pobegao je prvo u Rumu a onda u Sremsku Mitrovicu, ali se 1815. pridružio ustanicima i za novi ustanak dao 12.000 dukata i 30.000 testeta baruta. Knez Miloš ga odmah postavio za starešinu Nahije šabačke, ali ga u aprilu 1816. premestio u Beograd za člana Narodne kancelarije. U oktobru 1820. bio je uključen je u deputaciji koja je pošla u Carigrad da pred Portom zastupa srpske interese. U Stambol je stigao 11. novembra, ali su se stvari toliko iskomlikovale da su se srpski deputati sa turskim predstavnicima sastali tek nakon četiri meseca. Pregovari su bili dugi i teški, a po život opasni postali su kada je u Grčkoj planuo ustanak. Srbi su tada konfinirani u Carigradsku partijaršiju, a potom uhapšeni i tek nakon pet godina oslobođeni.

Ilija se ni tada nije vratio u Srbiju, jer ga knez Miloš priključio novoj deputaciji koja je u Carigrad stigla 17. marta 1827. godine. Nakon šest meseci je ipak – na ličnu molbu – smenjen i posle sedam godina stigao je kući. U proleće 1828. postavljen je na čelo Beogradskog narodnog suda, a krajem jeseni za nahijskog kneza u Šapcu. Od tada je više puta tražio da bude penzionisan. Knjaz Miloš mu želju ispunio tek 10. oktobra 1833. godine. Tada su Srbija i Šabac dobili svog prvog penzionera, a Ilija Marković penziju od 100 talira. U februaru 1835. primanje mu je povećano na 150 talira.

Penzionerske dane prvi srpski i šabački penzioner proživeo je u Šapcu. Umro je 5. januara 1837. godine. Sahranjen je kraj sabornog hrama posvećenog svetim apostolima Petru i Pavlu, ali je vreme učinilo svoje i grobno njegovo mesto je zaborav prekrio. Slučaj je hteo da mu grob ipak bude pronađen. Dogodilo se to u XXI veku, 25. oktobra 2011, tokom radova na postavljanju podzemnih kablova za osvetljavanje crkve. Čim su radnici iskopali kamenu „sumnjivu“ ploču sa nepoznatim zapisom, kopanje je zaustavljeno i pozvan je otac Miloš, starešina hrama. Da je reč o grobnoj ploči najpoznatijeg političara iz prve polovine XIX veka i prvom penzioneru Srbije jednoglasno su zaključili arhijerski zamenik prota Marko Pavlović, vrsni poznavalac crkvene istorije, i direktor Narodnog muzeja Branislav Stanković. Tako je priča o Iliji Markoviću vraćena među Šapčane.

Ž. Vojinović

Projekat “Penzija nije kraja života već novi početak” je sufinansiran iz Budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja.

Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove Organa koji je dodelio sredstva.

NAJČITANIJE

  • Zbogom železnico

    Zbogom železnico

    13436 shares
    Share 5374 Tweet 3359
  • Napustio nas je najbolji čovek koga je Šabac ikada imao

    10000 shares
    Share 4000 Tweet 2500
  • Nikola Selaković posetio Gradski odbor SNS Šabac

    5349 shares
    Share 2140 Tweet 1337
  • U Urgentnom prijemu prethodnog dana pregledano 76 pacijenata

    3964 shares
    Share 1586 Tweet 991
  • Preminuo Radenko Petrić

    674 shares
    Share 270 Tweet 169

NASLOVNA STRANA

Podrinske

© 2020 Podrinske

Kolumne

  • Isidora Kovačević
  • Đorđe Mijailović
  • Dragan Eraković Coka
  • Branislav Sekulović
  • Mali Đokica
  • Prof. Paja Labud
  • Dragan Karalazić

Pratite nas

Bez rezultata
Pregled svih rezultata
  • Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt

© 2020 Podrinske

Welcome Back!

Login to your account below

Forgotten Password?

Retrieve your password

Please enter your username or email address to reset your password.

Log In

Add New Playlist