• Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Glineni golubovi
    • Zajednički glas ZA slobodu medija
    • Mediji kao kritičke oči i uši građana, ili…?
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
    • Siniša Mozetić
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt
понедељак, мај 26, 2025
  • Login
Podrinske
Klub prijatelja
  • Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Glineni golubovi
    • Zajednički glas ZA slobodu medija
    • Mediji kao kritičke oči i uši građana, ili…?
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
    • Siniša Mozetić
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt
Bez rezultata
Pregled svih rezultata
  • Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Glineni golubovi
    • Zajednički glas ZA slobodu medija
    • Mediji kao kritičke oči i uši građana, ili…?
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
    • Siniša Mozetić
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt
Bez rezultata
Pregled svih rezultata
Podrinske
Bez rezultata
Pregled svih rezultata

Prvi srpski i šabački penzioner

19/08/2022
u Penzija nije kraja života već novi početak
0 0
0
Prvi srpski i šabački penzioner
774
Deljenja
2.1k
Pregledi
Share on FacebookShare on Twitter

TRAGOM ISTORIJE

Ilija Marković, Šapčanin rođen u Grušiću (1762), prvi je podrinski političar i popečitelj u tek oslobođenoj Srbiji ali i prvi šabački i srpski penzioner. Istorija svedoči da je kao buljubaša u Pocerskoj knežini i trgovac i pre ulaska u politiku i državne poslove bio bogat. Uoči Prvog srpskog ustanka njegov pisar bio je Miloš Stojićević Pocerac, a od 1807. godine pisarske poslove obavljao mu je Sremac Nićifor Ninković koji je bio i učitelj njegovim sinovima Đuki i Mateji-Mati.

Zna se i da je Karađorđe u februaru 1804. poručio Iliji Markoviću da „diže narod na oružje“, a zna se i da se u junu 1806. predao bosanskom veziru i da ga Turci tada učiniše oborknezom pocerskim. A kada je Crni Đorđe na prepad pohvatao turske udvorice Ilija pobeže iz Grušića a glavu sačuva zahvaljujući Cincar Janku. Zvanje pocerskog vojvode i Pocerinu na upravu dobi tada Miloš Pocerac, koji uoči Mišarske bitke Voždu predade Markovića zajedno sa 200 konjanika i 400 pešaka.

Sudbina se Iliji i tada nasmešila. Iako slab u „borbenim stvarima“ bio je uspešan u „ustaničkim upravama“ pa je u avgustu 1807. postao član Praviteljstvujuščeg sovjeta i čovek od Karađorđevog poverenja. Za „velikog vilajetskog sudiju i tajnog člana Sovjeta narodnja“ postavljen je u februaru 1811. godine, a ubrzo i za prvog popečitelja pravde. Hroničari su, međutim, zabeležili da je samo „predsedavao Vrhovnom sudu a ništa nije radio kao ministar“. A koliko je bio sposoban možda najbolje svedoče stihovi Tome Milinovića Marinjanina, koji glase:

Beš’ iz Šapca Marković Ilija

Dosta miran, al’ umom delija;

On svakog govorit’ puštaše

Al’ se svoga pravila držaše …

Sačuvan je i podatak da je Vožd „izlomio jednu stolicu“ o popečitelje Iliju Markovića i Miljka Reljića, jer su nakon pogibije vojvode Miloša Pocerca upravu nad Pocerinom dali Ilijinom sinu a Janko Stojićević se zbog toga žalio Karađorđu.

Miljenik sudbine, vilajetski sudija i popečitelj Marković, nesrećne 1813. pobegao je prvo u Rumu a onda u Sremsku Mitrovicu, ali se 1815. pridružio ustanicima i za novi ustanak dao 12.000 dukata i 30.000 testeta baruta. Knez Miloš ga odmah postavio za starešinu Nahije šabačke, ali ga u aprilu 1816. premestio u Beograd za člana Narodne kancelarije. U oktobru 1820. bio je uključen je u deputaciji koja je pošla u Carigrad da pred Portom zastupa srpske interese. U Stambol je stigao 11. novembra, ali su se stvari toliko iskomlikovale da su se srpski deputati sa turskim predstavnicima sastali tek nakon četiri meseca. Pregovari su bili dugi i teški, a po život opasni postali su kada je u Grčkoj planuo ustanak. Srbi su tada konfinirani u Carigradsku partijaršiju, a potom uhapšeni i tek nakon pet godina oslobođeni.

Ilija se ni tada nije vratio u Srbiju, jer ga knez Miloš priključio novoj deputaciji koja je u Carigrad stigla 17. marta 1827. godine. Nakon šest meseci je ipak – na ličnu molbu – smenjen i posle sedam godina stigao je kući. U proleće 1828. postavljen je na čelo Beogradskog narodnog suda, a krajem jeseni za nahijskog kneza u Šapcu. Od tada je više puta tražio da bude penzionisan. Knjaz Miloš mu želju ispunio tek 10. oktobra 1833. godine. Tada su Srbija i Šabac dobili svog prvog penzionera, a Ilija Marković penziju od 100 talira. U februaru 1835. primanje mu je povećano na 150 talira.

Penzionerske dane prvi srpski i šabački penzioner proživeo je u Šapcu. Umro je 5. januara 1837. godine. Sahranjen je kraj sabornog hrama posvećenog svetim apostolima Petru i Pavlu, ali je vreme učinilo svoje i grobno njegovo mesto je zaborav prekrio. Slučaj je hteo da mu grob ipak bude pronađen. Dogodilo se to u XXI veku, 25. oktobra 2011, tokom radova na postavljanju podzemnih kablova za osvetljavanje crkve. Čim su radnici iskopali kamenu „sumnjivu“ ploču sa nepoznatim zapisom, kopanje je zaustavljeno i pozvan je otac Miloš, starešina hrama. Da je reč o grobnoj ploči najpoznatijeg političara iz prve polovine XIX veka i prvom penzioneru Srbije jednoglasno su zaključili arhijerski zamenik prota Marko Pavlović, vrsni poznavalac crkvene istorije, i direktor Narodnog muzeja Branislav Stanković. Tako je priča o Iliji Markoviću vraćena među Šapčane.

Ž. Vojinović

Projekat “Penzija nije kraja života već novi početak” je sufinansiran iz Budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja.

Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove Organa koji je dodelio sredstva.

NASLOVNA STRANA

Podrinske

© 2020 Podrinske

Kolumne

  • Isidora Kovačević
  • Đorđe Mijailović
  • Dragan Eraković Coka
  • Branislav Sekulović
  • Mali Đokica
  • Prof. Paja Labud
  • Dragan Karalazić

Pratite nas

Welcome Back!

Login to your account below

Forgotten Password?

Retrieve your password

Please enter your username or email address to reset your password.

Log In

Add New Playlist

Bez rezultata
Pregled svih rezultata
  • Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Glineni golubovi
    • Zajednički glas ZA slobodu medija
    • Mediji kao kritičke oči i uši građana, ili…?
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
    • Siniša Mozetić
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt

© 2020 Podrinske