Predizborna matematika: kako da 2 plus 2 bude 5?

Rijaliti Srbija

Verovali ili ne i u zemlji Srbiji postoje izbori (predsednički, republički i lokalni) pa samim tim i predizborne aktivnosti političkih aktera. Posebna oblast je tzv. predizborna matematika. A kao što znamo matiš je egzaktna nauka i ne trpi politička muljanja gde sve može da bidne a ne mora da znači već je dva plus dva uvek četiri i što bi večiti dogradonačelnik Beograda Vesić (ni majka ga ne voli) Goran rekao – i to vam je tako. Ali Srbija ne bi bila zemlja čuda kada bi u njoj važila pravila kao u ostatku „normalnog“ sveta. Ovde i vlast i opozicija računaju svoje potencijalne rezultate na izborima uprkos logici i zdravom razumu, svaka vlast a ova kriminalna naprednjačka naročito jer im se može a opozicija jer poistovećuje želje i očekivanja sa realnošću. Pa tako naprednjaci (čitaj: Vučić) naručuju istraživanja čiji će rezultati odgovarati njihovim projekcijama. Ako Firer kaže (naredi) da on mora na predsedničkim izborima da pobedi u prvom krugu onda će mu se „nagurati“ preko 50% podrške građana koji će izaći na izbore i pre samih izbora (što je sigurno-sigurno je) i ‘ajde ti sad, majčin sine, ospori posle taj rezultat ili ga, ne daj Bože, nadmaši. A rezultati nedavnog referenduma o promeni Ustava u delu koji se tiče pravosuđa pokazali da ni SNS ni Aca Srbin nemaju toliku podršku među pučanstvom o kojoj neprestano pune uši svojim sledbenicima preko ružičastih medija. Izašlo 30% upisanih birača, za DA glasalo 60% što u „pravim“ brojkama iznosi oko 1,2 miliona onih koji su potencijalno na strani vladajuće partije, njenog predsednika i pripadajućih satelita a to nije ni blizu onih 50% plus koji su im potrebni na nadolazećim izborima u aprilu. Naravno ako verujemo brojevima koje dobijamo od nadležnih organa, u prvom redu Republičke izborne komisije (RIK), gde se kaže da u našoj deželi ima 6,5 miliona punoletnih građana sa pravom glasa a to, da izvinite, nije tačno. Svi znamo koliko je ljudi napustilo našu zemlju u poslednjih desetak godina tako da je realna cifra onih koji mogu da glasaju u Srbiji ne veća od 5,5 miliona. Ups. To znači da je predsedniku organizovane kriminalne organizacije pod kodnim imenom SNS potrebno značajno manje glasova da prebaci „obaveznih“ 50% nego što to formalni i zvanični brojevi pokazuju. Na primer, ako od 6,5 miliona po zvaničnoj statistici izađe na izbore birača između 3,5 i 4 miliona ( što je realna procena prema iskustvima sa gotovo svih prethodnih izbora) to je u procentima negde između 55% i 60%. Ako Vučić dobije oko dva miliona glasova, uz malu pomoć prijatelja Ivice-koferčeta, Šešelja i ostale „radikalske“ boranije, što mu je pošlo za rukom na prošlim predsedničkim izborima eto njemu pobede u prvom krugu. I to je cilj naprednjačke mašinerije koja neće birati sredstva da ga i ostvari. Kada bi u Srbiji zaista bilo 6,5 miliona ljudi sa biračkim pravom i kada bi izlaznost bila pet miliona ili nešto malo više onda bi se ovde drugačija pesma pevala. Ali matematika kaže nešto drugo i, na žalost, tačnije. E sad, naprednjački maheri znaju da na poštenim izborima ne mogu da saberu za svog Vođu i njegovu partiju tih 2 miliona glasova. Pa će da kradu i pre i za vreme održavanja izbora, tu će biti i „bugarskih“ vozova i džipova sa zatamnjenim staklima, biće pretnji i ucena i podmićivanja BUŠ-om (brašno, ulje, šećer) i čokoladicama sa likom Luster efendije, biće falsifikovanja zapisnika na biračkim mestima a sve će pratiti neopevana propaganda sa režimskih medija koja će nam svojom zaglušujućom bukom oštetiti, verovatno trajno, čulo sluha a i ostale vitalne organe. S druge strane, i opozicija se u svojim prognozama izbornih rezultata više bavi alhemijom nego realnom slikom stvari. Naime, političke organizacije, pokreti i raznorazne građanske inicijative će, po svoj prilici, na izbore izaći u mnogobrojnim kolonama i neće moći postignute rezultate da prosto saberu (iako mnogi od njih misle da mogu) jer se babe i žabe ne sabiraju. Veliki broj takvih učesnika izbora neće preći zakonski cenzus od 3% pa će glasovi koje su osvojili pripasti, opet po zakonu, u najvećoj meri najvećoj stranci a to je, pogodili ste, Srpska napredna stranka. I ne može opozicija, kako smo videli, matematički da računa na više od 1,5 miliona glasova u svom džepu (svi zajedno, na gomili a izlaze na megdan poput razbijene vojske) tako da o pobedi na parlamentarnim izborima ni teoretski nema ni govora. Takođe, očekuje se i inflacija predsedničkih kandidata koji će, naravno, u zbiru osvojiti manje glasova od Jednog i Jedinog. Samo u Beogradu, prema gotovo svim relevantnim istraživanjima, opozicija ima kakvu-takvu šansu da pobedi. Tu je situacija tesna i neizvesna. Ali, znajući od kakvog je značaja za Vučića i ekipu Beograd sa svim svojim resursima i kakvi su sve i čiji interesi u pitanju može se očekivati borba na život i smrt jer naprednjačka družina i njeni krimi i biznis partneri znaju šta mogu da izgube. Verovatno će i nekog sa opozicione strane barikade privoleti da im se pridruži (milom ili silom) ako baš zagusti. Pod ovakvim nenormalnim uslovima za bilo šta normalno i smisleno a kamoli za održavanje fer i slobodnih izbora ne može se očekivati pobeda slabijeg protivnika jer i u drugačijim okolnostima šanse ne bi bile mnogo veće, uglavnom zbog nespremnosti i neozbiljnosti opozicionih aktera da prevaziđu lične sujete i posvete se iskreno onom što je dostižno i ostvarivo (politika je veština mogućeg) a ne da fantaziraju i pokušavaju da 2 plus 2 pretvore u 5. Neće da može. Ako, međutim, napredni razbojnici i Ali Baba Vučić preteraju baš svaku meru (a vrlo su se približili crvenim linijama dozvoljenog čak i za „srpske“ standarde) i budu toliko krali na izborima da velikom broju građana to prelije čašu strpljenja pa ovi izađu na ulice i krenu da brane svoju izbornu volju a da traže one koji su je prekrajali (ukrali) i njihovu odgovornost uz pominjanje lopovske familije sa seksualnim aluzijama (prosto: jebanje keve!) e to bi mogla biti neka sasvim druga priča koja neće imati veze sa matematikom, bar ne dok se konačno ne podvuče crta. Da li u Srbiji postoji neko ko će takvu ili sličnu priču umeti da ispriča, saznaćemo vrlo skoro. Dotle, evo malo Ajnštajnove čarolije za početnike: E=MCna kvadrat.

   Piše: Dragan Karalazić

Exit mobile version