Predavanje posvećeno šabačkoj dobrotvorki Stani Milanović

U svečanoj sali Biblioteke šabačke

Povodom otkrivanja murala sa likom te dobrotvorke, u svečanoj sali Biblioteke šabačke prošlog četvrtka održano je predavanje o Stani Milanović, realizovano u saradnji te ustanove kulture, Ekonomske škole „Stana Milanović“ i šabačkog preduzeća SET. Prisutnima su se obratili: načelnica Odeljenja društvenih delatnosti Tatjana Marković, direktorka Ekonomske škole „Stana Milanović“ Sonja Mijatović Jokić, direktorka firme SET Milenca Srećković i umetnik Đorđe Zečević, koji je uradio mural sa likom Stane Milanović na zgradi Centar 5 u njenom kvartu. Predavanju je prisustvovao i predsednik Skupštine grada Nemanja Pajić, a moderatorka razgovora je bila Margareta Musić.

Darivanje kao mera života

Pozdravljajući govornike, direktorka Biblioteke šabačke Jelena Podgorac Jovanović rekla je da se uvek velike i dobre ideje čine iz srca i duše, a razumom promišljaju, jer danas je malo i srca i duše, a razuma ponajmanje.

-Svako od nas umire jednom, a veliki ljudi dva puta- onda kada nestanu sa zemlje i kada propadnu njihove zadužbine, rekao je naš nobelovac Ivo Andrić. Zadužbina govori o veoma dubokoj i smislenoj potrebi čoveka da čini dobra dela, da daruje svoju dušu, da se oduži Bogu i narodu. Danas filantropija nije toliko prisutna i zato ovakve slučajeve treba izneti na videlo i pokazati ih. Najveće dobročinstvo je pokloniti pažnju drugima. Mera života nije njegovo trajanje, nego koliko smo darivali i zato smo večeras ovde, da učinimo taj mali dar onoj koja je darujući prevazišla vreme- podvukla je Podgorac Jovanović.

Šapčani za izgradnju bolnice

Načelnica Odeljenja društvenih delatnosti i muzejski savetnik Tatjana Marković podsetila je kako je nekada završeno značajno zdanje šabačke bolnice.

-Danas to zovemo stara bolnica i to je, nažalost, zapuštena zgrada koja propada. Ta priča je značajna zbog toga što se u jednom mometu stalo sa gradnjom, nije bilo sredstava, već je Drugi svetski rat bio u toku. Tadašnji predsednik opštine je zamolio Šapčane da šećer koji su očekivali da stigne svi plate četiri dinara skuplje i na taj načiin sakupe nedostajućih milion i dvesta da bi se bolnica završila. To su upravo Šapčani uradili i tako završili bolnicu 1943.godine. To je takođe jedan od značajnih objekata koji govori o tome koliko smo bili velikodušni- ispričala je Markovićeva.

 

Kako je istakla Markovićeva, za grad je neophodno da neguje kulturu sećanja i posveti pažnju ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj istoriji. Ona je izrazila zahvalnost svima koji su doprineli da se Stana ne zaboravi, pre svega školi, direktorki SET-a Milenci Srećković, koja je pokazala društvenu odgovornost i umetniku koji je uložio trud i znanje da napravi mural koji će vrlo brzo postati jedan od prepoznatljivih brendova našeg grada.

-Stana je sav svoj imetak zaveštala za školovanje ženske dece početkom 20.veka. U vreme kada smo imali višu žensku školu, deo tih sredstava jeste korišćen, u njenoj kući se održavala nastava, međutim, tridesetih godina prošlog veka, kada je bilo neophodno da uz zgradu učiteljske škole bude i internat, iz tih sredstava je podignut i internat i za mušku i za žensku decu. To je malo odstupanje od njene želje, izazvalo je sukobe u to vreme, ali su se ipak na kraju dogovorili. Nakon Drugog svetskog rata, od šezedsetih godina, tu se uselila srednja ekonomska škola, koja i danas tamo živi.  Moj zadatak je da podsetim, ne samo na Stanu Milanović, već i na druge dobrotvore koji su živeli u našem gradu. Tu je i dr Andra Jovanović, Filip Mitrović koji je osnovao fond iz kog je podignut „Zeleni venac“, što je opet bilo značajno za siromašne učenike osnovne škole. To su nebrojeni Šapčani koji su na najrazličitije načine pomagali izgradnju objekata kao što je Zanatski dom, objekat u kome je danas smešteno pozorište. Pomagali su u izgradnji „Sokolane“, čija rekonstrukcija napreduje i verujem da ćemo je ubrzo videti u punom sjaju, kao i podizanje šabačke crkve u vreme kad je tu bio Jevrem Obrenović- podsetila je Markovićeva.

Originalna slika Stane Milanović koju je po sećanju uradio Hakija Kulenović čuva se u likovnoj zbirci muzeja, a njena replika u Ekonomskoj školi koja nosi njeno ime. Direktorka škole naglasila je da je inicijativa krenula od koleginice Vesne Pavlović, kojoj su se uporedo priključile i Ružica Popović, predsednica UO fondacije „Humano srce Šapca“, direktorka SET-a i Margareta Musić.

Dobrota je našla svoje mesto

-To je bila iskrica, provodnik kroz koji je prošla ideja, u 2017, godini ubileja, 150 godina od rođenja i 70 godina boravka Ekonomske škole na tom mestu. Stana je došla u svoju kuću, uradili smo sliku, uspeli da škola ponovo ponese njeno ime. Ideja je trasirala svoj put, ispravljena je višedecenijska nepravda, dobrota je našla svoje mesto. U školi koju je darivala, koja nosi njeno ime, u vremenu koja je ona predvidela, imamo moralnu obavezu da sledimo njen primer i vratimo se korenima- rekla je Pavlovićeva, dok je Mijatović Jokić najavila da će deo fasade u Ulici Stane Milanović biti uređen tako da čuva sećanje, za buduća pokolenja.

Umetnik koji je uradio mural sa Staninim likom, vajar Đorđe Zečević, istakao je da površina rada, 130 kvadratnih metara, nije toliko velika, koliko je značajna njena ličnost, gest i delo.

-Premalo je podataka o Stani, vizuelni identitet je uradio tek posle njene smrti Hakija Kulenović, niko nije našao za shodno da je naslika za života. Veoma je malo ženskh portreta u drugoj polovini 19.veka, što govori o njihovom položaju u to vreme. Ona je u tako zatvorenoj sredini osećala potrebu za obrazovanjem ženke dece, bila je istinski mudra. Njenu smrt ne vidimo kao plamen koji se ugasio, već kao iskru koja je zapalila munje i obasjala mrak. Toliko je mnogo mraka na ovom našem podneblju, potrebno nam je mnogo ovakvih munja da osvetle mrak  i da nas izvedu na pravi put- poručio je Zečević.

Srećkovićeva je rekla da su se odlučili da sačuvaju sećanje na žene koje su učinile mnogo za dobrobit grada i generacija koje dolaze.

-Odlučili smo da se objekte koje budemo radili posvetimo ženama koje su učinile nešto za dobrobit grada, omladine, kao što su dr Draga Ljočić, Jela Spiridonović Savić. Radeći ovo, mnogo smo naučili o Šapčanima koji su obeležili istoriju grada i njihovoj veličini i ljudskosti- istakla je direktorka SET-a.

Tako će se, poručeno je sa skupa, nastaviti i ubuduće, odajući počast ljudima koji su ostavili trag, svojim radom postavili standarde ljudskosti i postali simbol i mera dobročinstva.

Dragana Dimitrijević

 

 

 

 

Exit mobile version