Slaviša Savić, sekretar Udruženja paraplegičara Mačvanskog okruga
Međunarodni dan osoba sa invaliditetom obeležava se u petak, 3. decembra. Prethodni period koji je uticao na ceo svet pogodio je sve segmente društva, a među najugroženijima su one kategorije koje i u redovnim okolnostima nailaze na prepreke prilikom ostvarivanja svojih prava. Sekretar Udruženja paraplegičara Mačvanskog okruga Slaviša Savić ističe da je to posebno vidljivo prilikom ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu, ali i kod sprovođenja aktivnosti koje imaju smisla samo onda kada su socijalni kontakti dozvoljeni.
Otežano ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu
-Svi segmenti društva su apsolutno pogođeni kovid situacijom i merama koje se sprovode, a pogotovo osobe sa invaliditetom. Složićete se da dostupnost usluge, pa i zdravstvene zaštite, nije baš na visokom nivou, odnosno na nivou na kome bismo mi kao korisnici to očekivali. Sticajem okolnosti, s obzirom na ovu situaciju, praktično smo bili prinuđeni na još veću otuđenost, odnosno na još veće probleme. Dobar deo zdravstvenih odeljenja šabačke bolnice ograničeno funkcioniše, zakazati kod neurologa, fizijatra, prosto je nemoguća misija. Naši članovi su prinuđeni da pronađu sredstva i finansiraju odlaske u privatne zdravstvene ustanove, što značajno utiče na kvalitet zdravstvene zaštite svih nas. Zato se većina opredeljuje za lečenje „po sopstvenom izboru“, kupuju lekove na svoju ruku i to za posledicu ima lošije zdravstveno stanje naših članova- podvlači Savić.
Nekoliko članova imalo je pritužbe na odnos zdravstvenih radnika u kovid ambulanti Doma zdravlja.
-Svestan sam da su medicinski radnici pod velikim opterećenjem. Međutim, imali smo situacija u kovid odeljenju, gde je doktor rekao: „Hoćete ravnopravnost, imate da čekate kao i svi ostali do kraja“, iako je moja koleginica stigla na vreme i predala knjižicu, tako da je ostala praktično da čeka do kraja radnog vremena pod temperaturom. To je jedan od slučajeva gde nisu imali razumevanja. Ja to pokušavam na neki način da opravdam činjenicom da su medicinski radnici pod velikim pritiskom i stresom, pa im je onda u tom momentu došlo da to kažu, ne želim da verujem da je to na neki način stav prema licima sa invaliditetom. Da budemo jasni, dobar deo naših članova nikada i ne traži protekciju, niti žele da ih tretiraju kao privilegovane, samo ravnopravan tretman. Postoji problem da su pojedini hodnici naše bolnice ili doma zdravlja, moja je, na primer, četvrta zdravstvena stanica, veoma uzani. Kad odem gore, ljudi se sapliću o mene, preskaču, pa su nervozni što sam ja baš na tom mestu. Ako se približim vratima gde ima malo više prostora, suočavam se sa pogledima koji mi sugerišu da ne pokušavam da uđem preko reda, što mi nije bila namera- navodi Savić, dodajući da treba imati u vidu da to jesu slučajevi koji „iskaču“, ali da je, na sreću, više pozitivnih primera.
-Teško je jasno podvući crtu šta je nečiji stav i nerazumevanje u određenom trenutku, jer svi imamo momente kada možemo impulsivno da reagujemo. Većina ljudi je dobro informisana, ima razumevanja i empatije, što je najbitnije. Negativni primeri u javnosti uvek imaju više odjeka. Ne možemo reći da je to stav svih medicinskih radnika, da osobe sa invaliditetom nemaju dobar tretman, ali se dešavaju takve situacije. Da li je uzrok stres ili lični stav tog jednog lekara, to ne mogu da odgovorim- napominje.
Problemi sa parking mestima
Drugi veliki problem jeste nenamensko korišćenje parking mesta za osobe sa invaliditetom u gradu, pa i u tržnim centrima gde gradske službe nemaju nadležnost da kažnjavaju. Jedan od razloga je i preveliki broj automobila i parking karata, a problema ima i sa neinformisanim građanima.
-Nažalost, svest naših ljudi po tom pitanju još uvek nije dovoljno razvijena. Što se tiče same organizacije, Parking servisa, trudili smo se i putem medija i nekih internih akcija, kao što su leci i upozorenja, da utičemo na svest građana. Problem je malo veći i zato što je broj registrovanih vozila na teritoriji grada po glavi stanovnika procentualno veći nego u Beogradu. Drugo, po uredbi koju je grad doneo ranije, nalepnica se može dobiti za invalidnost od 60 posto i više, što ne znači da ta osoba mora nužno imati problem sa kretanjem. To može biti potkolena amputacija, srčana smetnja i bilo šta drugo i na neki način to je za njih prvenstveno parking karta koja je besplatna, a ne karta koja im znači olakšano parkiranje, kao što je to slučaj sa licima koja se otežano kreću. Zloupotreba je i kada taj automobil koriste članovi porodice koje nisu osobe sa invaliditetom da bi nešto završili za tu osobu ili odlazili na posao. Pokušao sam više puta da skrenem pažnju i na to da su parking mesta dodatno proširena da bi se vrata mogla otvoriti do kraja, što je neophodno za bolji pristup unutrašnjosti automobila- objašnjava Savić i dodaje da je pokrenuta inicijativa da se licima koja imaju ugrađene ručne komande obezbedi mogućnost da stanu i na neko drugo mesto, ukoliko su namenska mesta zauzeta, što je uglavnom slučaj, te da se osobama koje nemaju problem sa kretanjem, ali spadaju u kategoriju osoba sa invaliditetom, obezbede jeftinije parking karte ili neke druge olakšice.
-Nije na meni da procenim, ali postoje možda i neki drugi načini da se i tim ljudima izađe u susret, pa da im se naplaćuje jeftinija parking karta. Njima je suština u besplatnom parkiranju, a nama koji koristimo invalidska kolica nije u pitanju cena, nego mesto gde možete bezbedno da izađete da ne ugrozite sebe i druge učesnike u saobraćaju- naglašava.
Kovid situacija ugrozila je i rad samog Udruženja paraplegičara Mačvanskog okruga, te su mnoge aktivnosti otkazane.
-Nismo mogli da realizujemo planirane aktivnosti, bar ne način na koji smo planirali, mnoge radionice svele su se na to da određene stvari ljudi rade u svojim kućama, čime se gubi njihov smisao. Cilj radionica nije, na primer, da se napravi i oslika neka maska, nego radna okupacija ljudi kroz druženje. Dobar deo sportskih aktivnosti je morao biti otkazan, pa je zajedno sa šabačkim vašarom, Čivijadom i karnevalom, otkazano i „Čivijaško krčkanje“, gde se osobe sa invaliditetom takmiče u pripremanju određenih specijaliteta. Ove godine smo imali rekordan broj prijavljenih, čak 12 organizacija iz Srbije, a otkazali smo pet dana pre samog održavanja. Iskreno se nadam da će pandemija početi da jenjava, da će vakcinacija uroditi plodom i da ćemo se na neki način bar donekle vratiti u tokove u kojima smo bili, da te aktivnosti koje se prvenstveno tiču integracije i druženja vratimo na nivo pre pandemije- ističe Savić.
Jedno od prvih narednih okupljanja biće izložba „Osobe sa invaliditetom koje su menjale svet“ čije je otvaranje zakazano za petak u pešačkoj zoni ispred pošte u 14 sati, a prethodiće joj prezentacija rada udruženja u godini na izmaku.
D.Dimitrijević