• Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Glineni golubovi
    • Zajednički glas ZA slobodu medija
    • Mediji kao kritičke oči i uši građana, ili…?
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
    • Siniša Mozetić
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt
Четвртак, мај 14, 2026
  • Login
Podrinske
Klub prijatelja
  • Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Glineni golubovi
    • Zajednički glas ZA slobodu medija
    • Mediji kao kritičke oči i uši građana, ili…?
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
    • Siniša Mozetić
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt
Bez rezultata
Pregled svih rezultata
  • Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Glineni golubovi
    • Zajednički glas ZA slobodu medija
    • Mediji kao kritičke oči i uši građana, ili…?
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
    • Siniša Mozetić
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt
Bez rezultata
Pregled svih rezultata
Podrinske
Bez rezultata
Pregled svih rezultata
Početna Moja škola

Ništa, baš ništa ne može da bude normalno i pošteno

14/05/2026
u Moja škola
0 0
0
Ništa, baš ništa ne može da bude normalno i pošteno
3
Deljenja
8
Pregledi
Share on FacebookShare on Twitter

REAGOVANJE

Trapavost i neodgovornost su postali sastavni deo naše svakodnevice. Pišem o ovogodišnjoj Okružnoj smotri recitatora. Ne o nameštenim izborima i konkursima, neadekvatnim, često polupismenim rukovodiocima javnih preduzeća što sve zajedno čini tu zarobljenu državu, ili Prokletu avliju u kojoj su kriminalci na slobodi a nevini u zatvoru. Dakle, obično takmičenje recitatora škola našeg okruga. U žiriju moje kolege, predsednik žirija glumica, dakle ljudi koji ulivaju poverenje. I tako je i bilo sve do proglašenja rezultata. Žiri je diskvalifikovao recitatore koji su prekoračili vreme za 20 sekundi, a proglasio za pobednika recitatora koji je prekoračio čitavih 35 sekundi. Srećom, i deca su snimala nastupe pa sam to nedvosmisleno utvrdio i uz dokaze poslao pismo uveren da će greška biti ispravljena.

Pismo, a ne prigovor

Poštovani, želim iskreno da napišem ono što sam doživeo na Okružnoj smotri recitatora. Ne želim da pišem prigovor koji se u Srbiji može bez argumenata odbiti, nego da opišem sramotu koju bih voleo da se nikad više ne ponovi. Učesnik sam ove smotre skoro otkad postoji, najpre kao recitator, a onda i kao mentor. Znam da se vreme decenijama nije merilo ni na opštinskom, ni na regionlnom takmičenju. Na republičkom jeste uvek, ali je sat bio jasno vidljiv na bini i svi su mogli da prate moguće prekoračenje. Na ovoj smotri takvog sata nije bilo, pa je tako neko ko je uzeo štopericu u ruke postao bog koji određuje ko će da ostane u konkurenciji, a ko da bude eliminisan. Neko je sebi dao pravo da za jedno prekoračenje kaže da je tolerantno, a za drugo da je neoprostivo. I, evo do čega je to dovelo. Ove godine sam na regionalnoj smotri bio mentor Aleksandri Đurđević i Kristini Geratović. Aleksandra je bila dva puta, i u kvalifikacijama i na finalnoj večeri Opštinske smotre proglašena za najbolju. Na takmičenju su lošije bila plasirana sva tri recitatora koja su pobednici Okružne smotre. Predsednica žirija joj je objasnila da jeste bila jedna od favorita, ali da je neoprostivo što je umesto 240 govorila 260 sekundi. Dakle, praktično – diskvalifikovana je. Međutim, pobednica ovogodišnje smotre je imala veće prekoračenje od Aleksandre, ali to u ovom slučaju nije smetalo. Zato vam i šaljem snimke i jedne i druge učenice pa to i vi, kao i svako drugi može lako da utvrdi. I vi ste snimali smotru, pa pogledajte i svoje snimke. Predsednica žirija je javno rekla da se prekoračenje od dvadeset sekundi ne može tolerisati, a u ovom slučaju je prekoračenje oko 30 sekundi, desetak više od Aleksandre. I sad je mene sramota tuđe sramote. Nagledao sam se, kao i mnogi drugi raznih nepravdi u društvu, ali sam se nadao da je bar u kulturi drugačije, pa tu žiriraju moje kolege i glumci, uglavnom. Prevario sam se. Žao mi je suza i tuge moje učenice koja jeste uložila veliki rad, zato neka vam Bog oprosti, a ja to ne mogu. Na kraju, igrajte se i dalje ovakve smotre, ali, ubuće, bez mene. A i vama će biti lakše da vas u svom miru niko ne uznemirava.

Niukom slučju ne žlim da omalovažim sjajan nastup pobednice kojoj želim puno uspeha i pošteno žiriranje u Valjevu.

Molim Vas da ovo pismo prosledite predsednici i ostalim članovima žirija. U prilogu su snimci ova dva recitatora, da ne bi bilo da pričam neargumentovano.

Ne treba mi nikakav odgovor. Koji bi izgovor uopšte mogao da bude validan? Tako je kako je, neko nek se stidi, a neko – nek se ponosi. Možda malo pomognem da ubuduće umesto onog „svi ste pobedili“ pobedi najbolji.

Velimir Kuzmanović, Ekonomska škola „Stana Milanović“ Šabac

Bio sam spreman da prihvatim svaku odluku žirija, što sam, u razgovoru sa predsednicom nedvosmisleno rekao. Nisam mogao ni da sanjam da će žiri ozbiljnih ljudi pobeći od odgovornosti, doneti odluku da neće donositi odluku, a posao izbora pobednika prepustiti Organizatoru smotre koji nit je slušao, nit je vrednovao recitatore. O kompetencijama da ne govorimo. I, tako novi, samoproklamovani, odluče da diskvalifikovani sa manjim prestupom ostanu diskvalifikovani, a da pobednik, sa dužim ptrekoračenjem ostane pobednik!

Onda sam im, naravno, uputio I drugo pismo, prevashodno da skrenem pažnju da će svojom odlukom dovesti u pitanje regularnost i Republičkog takmičenja:

Dostavljam i saopštenje koje je do mene, posrednim putem stiglo, a koje jasno pokazuje da je svaka moja reč istinita. Ovim pismima, bar sam svoju dušu sačuvao, inače bih se osećao kao saučesnik u ovom nemoralnom poduhvatu. Dođe vreme, kad se sve raspada, bar dušu da saćuvaš. Doći će jednom i taj dan, da svi mogu da otvore oči. Mnogi će ih odmah zatvoriti, jer od sramote neće smeti da gledaju. I to su, oni, bolji. Biće i onih koji će odmah progledati, jer su od sramote davno operisani!

 

SAOPŠTENjE POVODOM OKRUŽNE SMOTRE RECITATORA MAČVANSKOG OKRUGA

Poštovani takmičari i mentori,

Povodom „Pisma – ne i prigovara“ upućenog Organizatoru nakon održane „Okružne smotre recitatora Mačvanskog okruga 2026″, obavetavamo vas o sledećem:

Nakon završenog takmičenja, tačnije dana 20.04.2026. godine, upućeno je Pismo, ne i prigovor predsednici stručnog žirija Angelini Lukić, koji se odnosio na prekoračenje predviđenog vremena nastupa takmičarke Milice Nenadović iz Šapca, pobednice „Okružne smotre recitatora Mačvanskog okruga 2026“ u kategoriji stariji uzrast, od strane mentora jedne od takmičarki u kategoriji stariji uzrast, Velimira Kuzmanovića.

Uvidom u službenu evidenciju merenja vremena koja pokazuje da je prekoračenje 10 sekundi od 4 minuta kako je dozvoljeno po propozicijama, a koje je u ovom slučaju tolerisano zbog dobrog nastupa i iterpretacije takmičarke kao i pregledom video-snimka nastupa koji pokazuje prekoračenje od 35 sekundi, utvrđeno je da je došlo do prekoračenja dozvoljenog vremenskog okvira.

Nakon Pisma, ne i prigovora, Velimira Kuzmanovića, predsednica žirija Angelina Lukić, iznela je stav, odnosno dala odgovor na Pismo, ne i prigovor da bi zbog utvrđene tehničke nepravilnosti trebalo diskvalifikovati pobednicu takmičenja u kategoriji starijeg uzrasta, ukoliko se slože i ostali članovi žirija kojima je prosleđeno Pismo, ne i prigovor od strane Velimira Kuzmanovića kao i odgovor od strane predsednice stručne komisije Angeline Lukić.

Sve članice žirija složile su se da je došlo do tehničkog propusta i da su one sa predsednicom žirija za osnovu imformacija o merenju vremena i na osnovu umetničkog utiska donosile odluku o pobednicima.

Jedan deo članica žirija izneo je stav da zbog tehničke greške do koje je došlo ne namerno i da bi shodno tome pobednicu trebalo diskvalifikovati i drugoplasiranoj takmičarki dati šansu, deo članica smatra da ni drugoplasirana takmičarka nije adekvatan kandidat za Republičku smotru, dok jedna od člalica žirija smatra da bi Smotru trebalo oboriti i ponoviti.

Posle svih odgovora članica žirija koji su prosleđeni predsednici žirija, predsednica žirija zauzela je jasan stav da konačnu Odluku donese Organizator smotre.

Kao organizatori smotre, nakon dodatnog razmatranja celokupne situacije i imajući u vidu ukupan umetnički utisak, zauzeli smo jedinstven stav da Milica Nenadović ostaje prvoplasirana u kategoriji starijeg uzrasta i da će predstavljati Mačvanski okrug na Republičkoj smotri recitatora. Ujedno, upućujemo joj dobronamernu preporuku da za naredni nivo takmičenja prilagodi dužinu pesme u skladu sa propozicijama.

Milici želimo puno uspeha u daljem takmičenju, uz iskrenu nadu da će svojim talentom, posvećenošću i umetničkim izrazom dostojno i na najlepši mogući način predstaviti naš Mačvanski okrug.

Ujedno, koristimo priliku da se izvinimo svim učesnicima i mentorima zbog nastale o situacije. Radi  veće transparentnosti u budućem radu, vreme recitovanja će biti javno mereno, iako po važećem pravilniku ne postoji obaveza javnog merenja.

Hvala na razumevanju.

Obratio bih vam se još jednom povodom odluke organizatora takmičenja o pobedniku Okružne smotre recitatora. Najpre, tužno je, baš tužno da „žiri“ nije bio sposoban da donese odluku, pa tako samog sebe ponizi više nego što bi iko poželeo. Nadam se da je bar neko sebi obećao da se takvog posla više nikad neće prihvatiti. Sada imamo odluku naših dobrih domaćina koji su ustupili salu i pravili sendviče, ali nisu imali obavezu ni da slušaju recitatore. Lično, verujem da je neko odatle držao štopericu, pa je, kad već nema žirija, bio i najkompetentniji da pomogne u odluci, s obzirom da je Organizator naglasio svoj umetnički utisak. U svakom slučaju, nemamo odluku onih koji jedini mogu da donesu odluku, pa je tako dovedena u pitanje i regularnost Republičkog takmičenja, jer će imati jednog takmičara koga je tamo poslao organizator takmičenja umesto žirija, nakon diskvalifikacije konkurencije. Nije mi ni na kraju pameti da sumnjam u kvalitet našeg predstavnika na Republičkoj smotri. Voleo bih da pobedi, to bi naročito meni bilo zanimljivo.

Želeo bih još da vas obavestim da do mene nikakvo saopštenje nije došlo, pošto bi u slučaju diskvalifikacije moja učenica otišla kao drugoplasirana što ove godine nikako ne bih želeo.

Nisam se javno obratio nikom osim vama, smatram da za to još nije vreme.

Velimir Kuzmanović, mentor, Ekonomska škola „Stana Milanović“ Šabac

Podrinske

© 2020 Podrinske

Kolumne

  • Isidora Kovačević
  • Đorđe Mijailović
  • Dragan Eraković Coka
  • Branislav Sekulović
  • Mali Đokica
  • Prof. Paja Labud
  • Dragan Karalazić

Pratite nas

Welcome Back!

Login to your account below

Forgotten Password?

Retrieve your password

Please enter your username or email address to reset your password.

Log In

Add New Playlist

Bez rezultata
Pregled svih rezultata
  • Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Glineni golubovi
    • Zajednički glas ZA slobodu medija
    • Mediji kao kritičke oči i uši građana, ili…?
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
    • Siniša Mozetić
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt

© 2020 Podrinske

Go to mobile version