Obeležena 218.godišnjica velike pobede Karađorđevih ustanika
„Sećanja na slavnu prošlost moramo negovati i čuvati, kako bi neke nove generacije imale čime da napajaju svoju ozlojeđenu dušu od belosvetskih nepravdi i nedaća“ – sa svečanosti u Mišaru poručio je državni sekretar Zoran Antić. Organizator svečanosti u Mišaru je odbor Vlade Republike Srbije za negovanje tradicija oslobodilačkih ratova Srbije, uz podršku grada Šapca
Državni sekretar Zoran Antić
Državna ceremonija tradicionalno je održana 13. avgusta, na dan kada se odigrala jedna od najvećih bitaka u Prvom srpskom ustanku. „Slavna pobeda, koja je postala jedan od temelja na kojima je stvorena moderna srpska država, i danas je značajan putokaz na putu slobode, napretka i prosperiteta srpske države i svih njenih građana. Univerzalne vrednosti ove pobede, poput slobode koja je bila vodilja ustanicima, hrabrosti kao čina suprotstavljanja nadmoćnijem protivniku, znanja da se organizuje odbrana i izgradi čuveni „mišarski šanac“, imaju svevremenski karakter, i danas su isto tako aktuelne, kao i pre 218 godina. Tražeći sopstveno uporište u ovim svetlim primerima, naša dužnost i obaveza – sećanja na mišarske junake, time postaje sve značajnija“.
Mišar – značajan putokaz na putu slobode
Sveštenstvo oridske i mišarske crkve, Uspenja Presvete Bogorodice i Vaskrsenja Gospodnjeg, služilo je pomen Karađorđu i mišarskim junacima, a potom su na spomen obeležje položeni venci. Prvi su vence položili u ime Vlade Republike Srbije, državni sekretar u Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja i član vladinog Odbora za negovanje tradicija oslobodilačkih ratova Srbije, Zoran Antić, a u ime Ministarstva odbrane i Vojske Srbije, potpukovnik Slobodan Šebez. Venac Mačvanskog upravnog okruga položila je Ivana Antonijević, a grada Šapca, gradonačelnik dr Aleksandar Pajić i predsednik Skupštine Nemanja Pajić. Venci su položeni i u ime opštine Vladimirci, opštine i SUBNOR-a Bogatića, boračkih organizacija grada Šapca i Mesne zajednice Laćarak, kao i Gradskog odbora SPS-a. U ime Zadužbinskog društva „Prvi srpski ustanak“ Mišar venac su položili Simići – Staša, Tara i Andrija… Minutom ćutanja odata je pošta voždu Karađorđu i mišarskim junacima, a članica KUD „Abrašević“, Anastasija Bogdanović, otpevala je himnu Republike Srbije… Čulo se i podsećanje na reči Njegovog preosveštenstva vladike šabačkog Sergija, povodom osvećenja Spomenika na Mišaru (o stogodišnjici bitke): „… Pa šta učini naš Mišar ovako slavnim?! Šta ovekoveči div-junake i slavne borce u slavnoj bici na Mišaru…?! Ništa drugo do vera i nada u Boga, ljubav prema narodu i zemlji srpskoj, junaštvo prema pravdi i istini, i mržnja prema robovanju, na silu i nepravdu…“
Poseban pozdrav prisutnima na svečanosti u Mišaru, bio je u ime Zadužbinskog društva „Prvi srpski ustanak“ Mišar, koje, na čelu sa Stevanom Simićem, obeležava ravno dve i po decenije rada, istinske posvećenosti i poštovanja Mišara…
Жива легенда Мишара – Стеван Симић
U organizaciji Društva bilo je i tradicionalno druženje u „Karađorđu“, koje su svojim prisustvom uveličali državni sekretar Zoran Antić i akademik Salih Selimović, istoričar, profesor i publicista iz Sjenice… Muzikom je sve obojio prijatelj Društva Miloš Tojić, a Stevan Simić mišarskim šljivama, što svežim, što u Karađorđevoj čuturi…
Mišar obavezuje
„Prošlost koju smo nasledili zaslužuje da se sećamo onoga što je bilo, i na osnovu tih temelja da kreiramo ono što će biti“, a „velika su i izazovna vremena pred nama“ poručio je gradonačelnik Šapca, dr Aleksandar Pajić.
-Veliki izazovni period zahteva i sabornost svih Srba ma gde oni da žive, sabornost svih država u kojima živi srpski narod, a pre svega sabornost nas koji živimo u Republici Srbiji, da bismo znali kakva budućnost treba da bude s naše strane kreirana. Grad Šabac je jedan od velikih stradalnika, i Mačva, i Podrinje, u poslednja dva veka imali su velike, značajne žrtve koje su date za slobodu srpskog naroda i stvaranje srpske države. Velike žrtve nas obavezuju da se uvek vratimo na ta stradanja, na te temelje, na to teško vreme koje je bilo, i da znamo šta nam je činiti u budućnosti. Siguran sam da su nam temelji jaki, da je pobeda u Boju na Mišaru jedna od najvećih pobeda srpskih ustanika na čelu sa Karađorđem, pop Lukom Lazarevićem, Milošem Stojićevićem Pocercom, i svim junacima. Dvesta osamnaest godina od Mišarske bitke obavezuje i jeste smernica ka ciljevima kojima težimo u budućnosti. Neka je večna slava Karađorđu i mišarskim junacima. Živela Srbija!“ – rekao je na svečanosti u Mišaru gradonačelnik Šapca.
U okviru obeležavanja 218. godišnjice Mišarske bitke, u galeriji se mogla pogledati izložba – izbor radova nastalih u Likovnoj koloniji Mišar, od one ratne 1999, do 2024.godine. Uz podršku grada, organizatori su Kulturni centar i Zadužbinsko društvo „Prvi srpski ustanak“ Mišar. Ove godine prvi put je bilo uključeno Udruženje likovnih stvaralaca Šapca, a u koloniji su stvarale: Andrea Kabić, Milica Alimpić Ilić, Valentina Moravčević, Aleksandra Dada Tomić i Marija Jovičić.
Станиште Чивије – двориште мишарске школе
U dvorištu mišarske škole otkrivena je skulptura „Čivija“, autora Aleksandra Večerinovića, nastala u prošlogodišnjem radu kolonije.
-Naš Šapčanin, mladi vajar, koji je završio Akademiju primenjenih umetnosti, „Čiviju“ je uradio od jazovničkog kamena, a ovo mu je bio master rad. Raduje me da je skulptura ugledala svetlost dana baš u Mišaru, gleda u Karađorđa i Muzej, u sve ono što je naša istorija i naša tradicija, zbog čega smo se i okupili ovde“ – istakla je Sonja Petrović Jagić, sve ove godine uključena u organizaciju Likovne kolonije Mišar.
Odredište srpske slobode
„… Mišar je jedinstven. Svi ostali bojevi su bili regionalni i lokalni, a Mišar je bio opšte srpski boj, kada je bilo biti ili ne biti. Mišar je bio prekretnica za konačno oslobođenje Srbije od vekovnog turskog ropstva, Mišar je bio, i ostao, odredište srpske slobode.“
Državni sekretar Zoran Antić podsetio je da je Mišar, uz bojeve na Ivankovcu i Deligradu, ugrađen u temelje moderne srpske državnosti, koji su položeni u Marićevića jaruzi u Orašcu, na Sretenje 1804.godine: „U tom vremenu predstavljao je jednu od najznačajnijih pobeda ustanika nad jedinicama regularnih oružanih snaga Otomanskog carstva“.
-Namučen i izrabljivan narod, ugnjetavan viševekovnim ropstvom pod Turcima, nošen slobodarskim idejama svoga rada, opijen kosovskim mitom, junaštvom i hrabrošću svojih vitezova, kraljeva i careva srednjevekovne srpske države, utamničen u feudalnu osmansku upravu, srbijanski seljak je u ovom ustanku pod Karađorđem video i osetio istorijsku šansu da ponovo osvoji slobodu i vaspostavi izgubljenu državnost.“ Čulo se i podsećanje na refleksije Francuske buržoaske revolucije, ideje Napoleona, misli prosvetitelja hrišćanske Evrope u usponu i preporodu, što je sve imalo uticaja na vođe ustanka, pre svega na Đorđa Petrovića… „Ustanak poprima obrise nacionalne revolucije jednog od balkanskih naroda i klica je uticaja i nacionalnog buđenja ostalih porobljenih naroda Balkanskog poluostrva“.
-Upravo ta, neumirena seljačka Srbija, izvojevala je sama sebi slobodu i stvorila svoju sopstvenu državu, kada to niko od nazovi civilizovanih naroda Evrope nije verovao. Ta mala i izmučena Srbija, kojoj je Mišar jedan od stubova u izgradnji hrama nacionalnog identiteta i ponosa, dala je i dve autohtone vladarske dinastije, koje su iznikle upravo nad velikim pobedama nad Osmanlijama u Prvom i Drugom srpskom ustanku. Takvu svest o samobitnosti i samopostojanju, nijedan drugi narod sem Srba nema…“ Obraćajući se prisutnima, Antić je istakao da „sećanje na slavnu prošlost moramo negovati i čuvati, kako bi neke nove generacije pop Luke Lazarevića, Sime Markovića, Jakova Nenadovića, Lazara Mutapa, Miloša i Karađorđa, imale čime da napajaju svoju ozlojeđenu dušu od belosvetskih nepravdi i nedaća“.
-Na nama je sada da nacionalnim i državnim jedinstvom, ogromnim radom i naporima, zalaganjem, trudom i novom energijom, pokolenjima ostavimo snažniju, bolju, jaču i moćniju Srbiju, i da time pokažemo da Mišarska bitka i mišarske žrtve nisu bile uzaludne“ – bila je poruka sa svečanosti u Mišaru, državnog sekretara Zorana Antića.
Članovi Omladinskog pozorišta „Vožd“ Filip Rajković i Dušan Simić, u kratkom umetničkom programu ispred Spomenika Karađorđu i mišarskim junacima, preneli su deo razgovora između Luke Lazarevića i prote Mateje Nenadovića, iz drame Krstivoja Ilića, „Mišarska bitka“.
Na kraju državne ceremonije, Staša, Tara i Andrija pustili su golubove Ilije Kovanovića, u slavu Karađorđa i mišarskih junaka, u slavu Srbije, u slavu mira.
Tekst: Ceca Ljubić
Fotografije: Branko Stanić
У славу Карађорђа полетели су и голубовиПомен Карађорђу и мишарским јунацимаВенац у име Министарства одбране и Војске СрбијеВенац у име Мачванског управног округаВенац у име града ШапцаВенац у име општине ВладимирциVenac u ime opštine i SUBNOR-a BogatićaВенац у име СУБНОР-а ШапцаВенац у име ГО СПС-аВенац у име мишарског Задужбинског друштваАнастасија Богдановић изводи химну СрбијеOdavanje počastiФилип и Душан – разговор Луке и Проте