• Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Glineni golubovi
    • Zajednički glas ZA slobodu medija
    • Mediji kao kritičke oči i uši građana, ili…?
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
    • Siniša Mozetić
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt
субота, јул 5, 2025
  • Login
Podrinske
Klub prijatelja
  • Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Glineni golubovi
    • Zajednički glas ZA slobodu medija
    • Mediji kao kritičke oči i uši građana, ili…?
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
    • Siniša Mozetić
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt
Bez rezultata
Pregled svih rezultata
  • Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Glineni golubovi
    • Zajednički glas ZA slobodu medija
    • Mediji kao kritičke oči i uši građana, ili…?
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
    • Siniša Mozetić
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt
Bez rezultata
Pregled svih rezultata
Podrinske
Bez rezultata
Pregled svih rezultata

Kost u grlu

29/01/2021
u Dragan Karalazić
0 0
0
Što jes’ – jes’, najbolji je DS!
346
Deljenja
960
Pregledi
Share on FacebookShare on Twitter

Rijaliti Srbija

Spin-doktori našeg Lucifera, predsednika SNS-a i svega postojećeg na mračnoj strani Mlečnog puta, stvarno su majstori svog zanata. Bravo! Uz malu (he, he, malu) pomoć prijatelja iz Službe vešto, svaki put kad je to baš neophodno i korisno, osmisle i sprovedu u delo neki spin (podvalu, lukavstvo) da njime prekriju prave afere koje mogu (i hoće, pre ili kasnije) da naštete vladajućoj naprednjačkoj kliki (ili kloaki, kako vam drago) i Vrhovnom Razbojniku. Kada je afera biblijskih razmera kao što je Jovanjica gde je napredna ekipa od ministara preko policajaca i „državnih službenika“ do samog brata Ace Srbina uzgajala, nelegalno naravno, marihuanu na najvećoj plantaži takve vrste u Evropi i kada se stiglo do optužnice i pred Sud, majstori, majstori, su u gladna usta javnosti, preko svojih tabloida i „ružičastih“ televizija koje kontrolišu 100%, ubacili kosku o prisluškivanju Predsednika, da tu kost glođu neko vreme jer je to i poenta ovakvih aktivnosti – da se dobije na vremenu i produži ostajanje na vlasti. U državi u kojoj Vučić kontroliše apsolutno sve, zna o svakom građaninu ove zemlje više nego što ovaj zna o sebi, čovek koji donosi kišu kad treba, menja godišnja doba prema svom raspoloženju, ima sve resurse i državne i paradržavne na raspolaganju, neko njega (izvečeri, u tajnosti) prisluškuje!? Stvarno? A mi smo rođeni juče i kopčamo se na leđima. Mi sa nešto mozga u glavi. Zvuči šašavo ali biračko, tupavo, telo sve to guta bez pogovora i traži još. A kriminal u Jovanjici, svakodnevni mafijaški obračuni na ulicama Beograda i drugih gradova širom Srbije, ono sranje na vodi, spomenik Aleksandru Nemanjiću Vučiću, sva ta nepočinstva predstavnika vlasti odlaze u drugi, treći plan, ispod radara javnosti dok ih sasvim ne prekriju ruzmarin, snjegovi i šaš. A kada je Vučićev najbolji prijatelj, ona budaletina, Donald Tramp popušio na predsedničkim izborima u SAD i kada mu po drugi put preti impičment (opoziv) a možda čak i zatvor zbog huškanja svojih pristalica na nasilje 6.januara kada su ovi moroni upali u zgradu Kongresa i divljali kao nenormalni, ovi naši majstori propagande morali su brzo da reaguju da se Vlasi ne dosete koliko je ovaj naš huligan podržavao američkog, sedeo na hoklici i vazda nešto ispotpisivao (što će nam se obiti o glavu kad-tad), da ispeglaju brljotine svog šefa ili da jednostavno prljav veš bace u kantu za otpatke. I onda su smislili (ili iskoristili priliku) kada je jedna mlada glumica optužila svog nekadašnjeg učitelja iz privatne škole glume Miku Aleksića za silovanje(a) tokom višegodišnjeg školovanja i pokrenula lavinu priznanja, optužbi i prijava policiji, tužilaštvu a pre svega medijima za isto krivično delo, a o čemu su, kao po komandi, morali nešto da reknu svi znani i neznani junaci sa naknadnom pameću. Nedelju dana (i više) smo potrošili na tužne ispovesti žrtava, sociolozi i psiholozi nisu se skidali sa TV ekrana, društvene mreže su se usijale, Aleksiću je i pre suda presuđeno – „neka visi Pedro“ (gde se u toj gužvi zagubila pretpostavka nevinosti – ne zna se ) a naprednjačke žutare su dodatno povećavale tiraže, profesionalni botovi radili udarnički i prekovremeno i u potpunosti zaradili i zaslužili svoje sendviče i pivo. Nikome, pre ove halabuke, nije bio sporan Mika Aleksić kao Arkanov blizak prijatelj, kada je ratovao po Hrvatskoj kao pripadnik paravojnih postrojbi, kada je snimao „svadbu veka“ dotičnog prijatelja i pevaljke Cece, bio direktor pozorišta „Duško Radović“ kao kanditat SPO-a dok je u drugoj polovini 90-ih vedrio i oblačio u Beogradu, maltretrirao polaznike svoje „školice“ na najstrašnije načine što je zabeleženo i video zapisima a o čemu se po čaršiji uveliko pričalo ali u pola glasa i po kuloarima, nikome nije bilo čudno kada je svoju ozloglašenu školu otvorio u Knez Mihajlovoj ulici nadomak Kalemegdana, srcu glavnog grada, gde je cena zakupa kao u Njujorku i još svašta nešto što su svi znali ali su se pretvarali da je sve u redu. Sada govore : pa mi nismo imali pojma, roditelji dece koja su pohađala inkriminisanu školu su bili (valjda) na službenom putu, klinci su bili preplašeni a javnost gluva i nema i kao i obično-ravnodušna.  Kao što je svojevremeno bila potpuno nezainteresovana za stradanje dečaka (maloletnih) od strane vladike Pahomija koji je, gle čuda, oslobođen svih optužbi protiv njega za silovanje i druga dela kažnjiva po „srpskim“ zakonima, uprkos svedočenjima žrtava i mnogim drugim dokazima, jer zakoni, kako smo naučili, ne važe podjednako za sve u zemlji Srbiji. Crkva i država su povezani neraskidivim nitima („ima neka tajna veza…“) i zato je moguće da se jedan velikodostojnik SPC-a izvuče kao pas kroz rosu i ne plati za svoja nedela. Gde su tada (pre samo nekoliko a ne hiljadu godina) bile sadašnje hrabriše koji se utrkuju ko će više da  pljune Miku i iscipelira ga dok je na zemlji, gde su bili kada je glumac Goran Jevtić za dokazano i presuđeno silovanje maloletnika dobio nanogicu za krivično delo za koje se ide u zatvor, kada je takođe glumica Danijela Štajnfeld pre tri meseca podnela krivičnu prijavu protiv jednog reditelja za silovanje, što je ovaj i potvrdio o čemu postoji dokaz u vidu video snimka, kako je reagovalo tužilaštvo? Nikako, još uvek. A slavna srpska javnost? Tek ona, po običaju, nikako. A kada su spin-doktori i njihovi drugari iz Službe prepoznali potencijal jedne ovakve afere pritisnuli su taster za hitne intervencije i jedna lična drama je eskalirala u epsku i tako smo bar na nekoliko dana (ili nedelja) zaboravili na koronu, vakcinaciju, opala je temperatura zime našeg opšteg nezadovoljstva, poskupljenja svega i svačega, neizvesnost u danima pred nama, sve je to otišlo u drugi plan, i neverovatna krađa naših para od strane EPS-a i kriminal koji cveta na svakom ćošku, korupcija koja jede naše društvo kao najezda skakavaca i bahatost i nesposobnost naprednjačkog vrha ali i dna (lokalni bezveznjaci poput ovih, recimo, šabačkih), sve je to postalo nevažno jer smo odjednom mi kao društvo i pojedinci postali hiper senzibilni, bože, bože, tako osetljivi, na nasilje i to prema ženama a koje je u Srbiji oduvek vrsta sporta i razonode koji mačo-Srbi (a u stvari iskompleksirani jadnici) upražnjavaju gotovo svakodnevno ne bojeći se bilo kakve kazne. Jer, zavera ćutanja u srpskom društvu je opšte mesto. A kada neko, konačno, i progovori spin-doktori zaduženi za propagandu i dezinformisanje a u korist bolesnika iz vlasti to, ako se zgodno namesti, iskoriste za svoje interese a mediji (zavisni ali i nezavisni) i „javnost“ spremno dočekaju tu bačenu kosku i cilj je postignut. Dobilo se na vremenu do sledeće prilike, a videli smo da je svaka dobra da se položaj Velikog Vraga i bratije učini još boljim. To što imunizacija po svemu sudeći neće uspeti  i što ćemo se sa zločestim virusom Kovid 19 zlopatiti još ko zna koliko (verovatno dok svi ne poludimo skroz) ne sme da bude u žiži javnopsti jer bi ta javnost bez obzira što je sva nikakva kao i opozicija mogla, u jednom trenutku prosvetljenja, da se zapita: Čekaj, bre, ko je kriv za sve loše što nam se događa? A da mi te krivce kaznimo primereno, na izborima ili na neki drugi, drugačiji, način. Tada bi kost koju vlast preko svojih propagandista baca svakomalo narodu mogla da zapne u njenom grlu. Pa bi Lucifer i njegova družina mogli da se zadave. Daj Bože, što pre.

Dragan Karalazić

NASLOVNA STRANA

Podrinske

© 2020 Podrinske

Kolumne

  • Isidora Kovačević
  • Đorđe Mijailović
  • Dragan Eraković Coka
  • Branislav Sekulović
  • Mali Đokica
  • Prof. Paja Labud
  • Dragan Karalazić

Pratite nas

Welcome Back!

Login to your account below

Forgotten Password?

Retrieve your password

Please enter your username or email address to reset your password.

Log In

Add New Playlist

Bez rezultata
Pregled svih rezultata
  • Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Glineni golubovi
    • Zajednički glas ZA slobodu medija
    • Mediji kao kritičke oči i uši građana, ili…?
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
    • Siniša Mozetić
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt

© 2020 Podrinske