Zapisi iz pomračenog grada
Vekovna dilema „Šta je starije: pile ili jaje?“ mogla bi da se upotrebi i za trenutnu političku situaciju u gradu Šapcu. I, stvarno, koga su to naprednjaci na izborima u decembru 2023. (a i onima u 2020. godini) pokrali? Opoziciju ili građane?
A pokrali su to je evidentno. I to znaju i oni, naprednjaci, i takozvana šabačka opozicija i dobar deo građana Šapca. Ali to zna i nekoliko hiljada glasača koji su tog 17. decembra bili u našem gradu i glasali za pare ili neke druge obećane privilegije po unapred pripremljenim biračkim spiskovima i prijavama na adresama na kojima nikada nisu stanovali, niti će.
Na taj način jedna politička organizacija ustrojena po mafijaškom principu otela je (ne osvojila) vlast u Šapcu i sada bezbrižno arči veliki budžet koji Šabac ima ali i uništava sve ono što su neki drugi pre njih stvorili jer nisu u stanju, ili bolje rečeno ne znaju, to da održavaju. A i nije ih briga!
Međutim, tačno je da je, u neregularnim izborima koje je organizovala naprednjačka vlast, oštećena opozicija. Ali, oštećeni su i građani. Zato odbijanje opozicije da učestvuje u radu lokalnog parlamenata zbog neregularnih izbora zapravo nanosi štetu i njima i građanima.
Odbijanje opozicije da učestvuje u radu lokalnog parlamenata ograničava sposobnost opozicije da direktno utiče na proces donošenja odluka i da iznese svoje stavove i argumente. Bez prisustva opozicije, vladajuća stranka, ili stranke u koaliciji, neometano sprovode svoje planove i donose odluke koje odražavaju samo njihove interese, što dugoročno dovodi do autoritarnog ponašanja i zloupotrebe moći u šta smo se mnogo puta već uverili.
Takođe, odbijanje opozicije da učestvuje u radu lokalnog parlamenata dovodi do nedostatka reprezentacije i zaštite interesa građana. Lokalni parlament igra ključnu ulogu u donošenju odluka koje direktno utiču na živote građana na lokalnom nivou, poput planiranja grada, pružanja lokalnih usluga, upravljanja budžetom, kulturom, obrazovanjem, itd. Bez prisustva opozicije, postoji rizik da se interesima građana neće adekvatno posvetiti pažnja, a donete odluke neće biti u skladu sa stvarnim potrebama i željama zajednice već malog broja pojedinaca koji su okupirali grad.
Iako je odbijanje opozicije da učestvuje u radu lokalnog parlamenata motivisano namerom da se ne da legitimitet vlasti, koja je došla na vlast putem neregularnih izbora, dugoročno gledano, to ima negativne posledice po demokratski proces i interese građana. A u to smo se mogli uveriti u protekle tri godine. Šabac, „svakog dana u svakom pogledu“ nazaduje a megalomanija lokalnih vlastodržaca je sve izraženija. I, parafraziraću, „ako naprednjaci prežive na vlasti i u naredne četiri godine, Šabac neće“. To je valjda jasno svima.
A da se to ne bi desilo opozicija mora da raditi na tome da osnaži svoje pozicije, pruži otpor svim zloupotrebama vlasti, da pokaže da im je stalo do grada a ne samo do vlasti i funkcija i da na taj način traži podršku građana u borbi za transparentnije i pravednije izborne procese u budućnosti.
Da li je opozicija izdala građane?
Po mom „skromnom“ mišljenju jeste. Skoro 16.000 glasova ponovo je „bačeno u vetar ili pušteno niz Savu“, kako vam je volja. Zelenović i „kompanija“ nisu ništa naučili za tri godine „opoziciovanja“, političkog ćutanja ili ponekog oglašavanja iz „mišje rupe“, što im je donelo 2.423 glasa manje u odnosu na izbore iz 2020. godine i četiri odbornika manje, već su nastavili sa praksom „kukumakanja“ i čekanja da im neko drugi donese, na tacni, vlast.
A to je, ništa drugo nego izdaja vlastitih birača i velikog broja drugih građana koji traže i očekuju da vide nekog ko će za njih da se bori.
Kad je bilo teško, i kad su imali nadu, građani su se odazivali na proteste. Setimo se samo one veličenstvene tribine ProGlasa u Šapcu i velikog broja ljudi koji se okupio, po lošem vremenu, da „traži slamku spasa“. Ali to je sve što građani mogu da urade. Sve drugo je u rukama političara, takozvane, opozicije.
Naravno, svi smo svesni da je i lista „Šabac protiv nasilja“ sastavljena traljavo, pod „sugestijama“ iz Beograda, koji nikad nije imao razumevanja za prilike u Šapcu, ali to ne opravdava te koji su se stavili na tu listu da ništa ne preduzimaju.
Ustavni sud
Zamajavanje građana nekakvim demokratskim principima i čekanjem da Ustavni sud presudi u njihovu korist je još jedna sramota opozicije koja u tome traži alibi za svoju nesposaobnost ili političku inferiornost.
Ustavni sud, (i dobro plaćene sudije) trabalo bi svima da je jasno, nije tu da brani građane od države već da brani državu. A „država“ to je Vučić i njegova Srpska napredna stranka a dok je to tako čekanje da Ustavni sud donese pravdu građanima (ili opoziciji) je samo gubljenje vremena.
I zato, poštovana opozicijo, počnite već jednom da radite svoj posao onako kako treba i u korist grada i građana. Jer kao što već jenom parafrazirah jednu sjajnu misao: „ako naprednjaci prežive na vlasti i u naredne četiri godine, Šabac neće“. A za to ne mogu da krivim njih već vas zbog kojih sam „bacio“ glas.
Ivan Kovačević