Sto dana SNS vlasti
Do pre nekoliko meseci Šabac je bio moj grad! Sa ponosom sam ga predstavljala kada god sam imala priliku za to ističući sve ono što drugi gradovi u Srbiji nemaju. Ono što se izdvaja pri opisu grada na Savi, jeste sloboda. Sloboda do 21. juna nakon čega nastaje opšte rasulo.
Mislila sam da niko ne može oteti jedino “ostrvo slobode u moru laži, prevara, manipulacija i beščašća”. Međutim, desilo se. Oteli su ga! Istrgli iz ruku poštenih i dostojanstvenih ljudi i predali neobrazovanim, nekulturnim i ljudima bez dana stvarnog života u Šapcu.
Nakon 100 dana njihove ukradene vladavine, Šabac izgleda baš ovako. U kabinetu gradonačelnika uramljena je slika predsednika države, a za renoviranje kabineta izdvojena je nerealno velika suma novca od nekoliko hiljada evra što je trebalo biti usmereno u unapređivanja kvaliteta života građana Šapca. Na čelo javnih preduzeća i ustanova od kulturne važnosti postavljeni su ljudi bez dana radnog staža, a o novopečenim doktorima nauka koji su tu titulu stekli za nekoliko nedelja pomažući u političkoj kampanji našim komšijama u Bosni i Hercegovini ne bih ni pričala.
Imam priliku da odem. Mnogi meni bliski su već napolju, i cela Srbija govori o migracijama, o odlascima mladih u svet. Ali gradovi poput Šapca imaju veće probleme, odlasci idu na potencijalne adrese, u inostranstvu, ali i Beograd, Novi Sad. Poslednjih godina mnogi govore kako je Šabac jedini evropski grad u Srbiji. Tih godina Šabac je bio oaza u kojoj su moji vršnjaci videli budućnost i perspektivu za izgradnju kvalitetnog života.
Ovakav grad više nije moj grad, onaj čovek nije moj gradonačelnik, a gospodin koji sa ponosom “visi” u kabinetu Aleksandra Pajića nije moj predsednik države jer ovakva naprednjačka Srbija nije moja država!
Za još 100 dana nelegalne vlasti ovaj grad više neće biti Šabac već još jedna Loznica, Ruma, Sremska Mitrovica…
Sara Stojićević