Brabonjci al’ napredni

Brabonjak – životinjski izmet

Rijaliti Srbija

olitička korektnost u civilizovanim društvima gde su ljudi, građani i građanke, u velikoj većini pristojni i normalni je nešto što se podrazumeva. U takvim državama i društvima je izgrađen sistem vrednosti koji jasno označava šta je prihvatljivo a šta ne u međuljudskim odnosima u svim sferama javnog pa i privatnog života (uz neizbežna preterivanja). U Srbiji je situacija potpuno drugačija. Ovde sistema vrednosti nema ni u tragovima, primitivizam i nekultura caruju, a upravo oni koji su glavni generatori svega najgoreg u govoru i ponašanju neprestano bulazne o političkoj korektnosti jer, zaboga, i oni znaju za red. Znaju moj Sebastijan! U ovoj kolumni taj film nećete gledati. Popu treba reći pop a bobu bob. A naprednjačkim životinjama ono što zaslužuju. Oni primati u tzv. Narodnoj skupštini prednjače. Tako neki Atlagić, umirovljeni profesor, bivši komunista i delegat u hrvatskom Saboru (bio i predsednik opštine Benkovac) pa pobegulja, bivši radikal a danas obožavalac lika i dela Ace Srbina, budalesa  po vasceli dan za sve novce poreskih obveznika Srbije, vređa istaknute javne ličnosti iz oblasti kulture i politike optužujući ih za nedostatak patriotizma kao istinska hulja bez trunke osećaja stida i srama što je sprcao tolike godine u guzicu a da nije postao ništa više do obično govno. Brabonjak u penziji. Kao i ovaj životinjski izmet pred građane putem televizije gotovo svakodnevno izlazi i njegov kolega magarac Martinović koji ponavlja kao Švaba tralala – tralala priču o Đilasu i ukradenih 619 miliona evara ovog nekadašnjeg (više nego uspešnog) gradonačelnika Beograda kao da je to nekog briga. Alo policija, tužilaštvo, što ne hapsite a ne da nas ovaj kreten smara bez potrebe. Ovaj predsednik poslaničkog kluba SNS-a (mada realno poslanika ove stranke u Skupštini nema jer su svi izabrani sa liste „Aleksandar Vučić-za našu decu pa je skraćenica AVZND) dobio je poslednjih dana veliku i oštru konkurenciju u novim, mladim, snagama koji su se tek ispilili iz naprednjačke Akademije za proizvodnju mladih političara bez grama mozga. I tako ti pilići, prepuni samopouzdanja svojstvenog neznalicama i nikogovićima, kljucaju po skupštinskoj sali o svemu i svačemu osim o onome što je na dnevnom redu, recimo Zakon o budžetu, ružeći opoziciju i sve one koji kritikuju njihovog Firera, ponavljajući svi potpuno iste rečenice kao debili. I uzvikujući svakomalo : Živeo Vučić! Mlađahni brabonjci, šta reći. Nikako ne smemo zaboraviti ni poslanika Đukanovića, pod nadimkom Bizon, čuvenog Đuku – šizofreniju. On, jadan, jedno misli drugo govori a šta sve prećutkuje ne znaju ni CIA  ni BIA a ni on sam. Napada svoje stranačke, naprednjačke, saigrače i saigračice braneći AV-a (navodno), pa se posle posipa pepelom, pali baklje po krovovima usred epidemije i još se time hvali, zastupa kao advokat brata Andreja pred sudom (kada uspe da potrefi ulaz u zgradu Suda), kevće kao seoski džukac dok ga Gazda ne omlati po ušima prutom ili kakvom letvom. Brabonjak u stalnoj krizi identiteta. A osoba (čitaj: brabonjak) bez ikakvog identiteta, greška prirode i društva, igrom okrutne sudbine na mestu premijera vlade Srbije Brnabić Ana, hrvatska lezbača, „ja moram da razumem kako da razumem“, „Vučić, Vučić, Aleksandar Vučić, šef, Vučić…“, valja neprestano takve glupšosti od kojih normalnim ljudima trnu zubi i podilazi ih tiha jeza. Trudi se, sirota od pameti, da bude veći katolik od pape i kada joj „papa“ dozvoli u tome i uspeva što je na njenu radost a na nesreću države i naroda. I sa i bez korone. Da od nje išta u ovoj zemlji zavisi niko ne bi pretekao. Ona ni dve ovce nacrtane ne bi sačuvala a kamoli šta drugo. A da dodatno začini naprednjačke bedastoće postarao se neizbežni DubokoKrlo (asocijacija: čuveni pornić „Duboko grlo“), Nebojša Krstić koji brabonja po društvenim mrežama za sve pare koje dobija iz državne kase a koje sigurno nisu male obzirom na količine brabonjaka koje svakodnevno isporuči u etar, pljujući po svim znanim i neznanim kritičarima ovog režima. Taj opskurni lik, bivši član kultnog benda VIS „Idoli“, bivši savetnik bivšeg predsednika Srbije Borisa Tadića i samozvani marketinški stručnjak bori se uporno za svoje mesto pod naprednjačkim-Vučićevim suncem i u velikoj konkurenciji drži se hrabro u samom vrhu beščasnih, odvratnih, smrdljivih i zlih brabonjaka. Svaka čast. Međutim, treba reći iako to i vrapci pod strehama znaju, glavni krivac za ovako zatrovanu atmosferu u našoj maloj zajednici zvanoj Republika Srbija je Jedan Čovek, Vrhovni Brabonjak lično. Onaj koji sve zna i sve može osim da bude normalan i pristojan. On seje mržnju brzinom munje gde god stigne a šta će da žanje videćemo na kraju balade. Njegova obraćanja putem medija svakog bogovetnog dana već postaju previše odurna i neizdrživa čak i njegovim pristalicama. On preti, kuka i moli, vređa, pametuje bez pokrića pritom laže kao pas, neistinito se predstavlja kao predsednik države a u stvari je tek predsednik naprednjačkih gmazova koji zagađuju sve oko sebe a po Njegovim uputstvima i naredbama. Čovek koji sam za sebe kaže da je predvodnik homoseksualnih gologuzana je stvarno u problemu ili što reče Igor Brakus „ radi se o psihički duboko uznemirenoj ličnosti“. Toliko zlo koje proizvodi zarad lične i neograničene vlasti moglo bi da mu se vrati kao bumerang. Jer, iako on i njegova bulumenta poslušnika misle da ne postoje granice, crvene linije, i da mogu sve što hoće i što im guzica ište istorija nas uči da nije baš tako. Ako nastave ovim tempom da bahato vređaju inteligenciju normalnih, poštenih i dobrih ljudi mogli bi saznati na teži način šta zaista znači Njutnov zakon o „akciji i reakciji“. U svakom slučaju narode budi oprezan i pažljiv kad hodaš ulicama i sokacima gradskim i seoskim da ne ugaziš u naprednjački izmet koji su udarnički po ovoj zemlji istovarili, čuvajte se brabonjaka al’ naprednih na ružičastim televizijama, po tabloidima i kojekude, držite dodatnu distancu i duplirajte maske. I ne spavajte zimski san, niste međedi već ljudi. I na vreme obezbedite lopate, metle i biorazgradive kese da počistite govna. Jednog lepog dana a možda i pre.

Piše: Dragan Karalazić

Exit mobile version