• Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Glineni golubovi
    • Zajednički glas ZA slobodu medija
    • Mediji kao kritičke oči i uši građana, ili…?
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
    • Siniša Mozetić
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt
субота, мај 24, 2025
  • Login
Podrinske
Klub prijatelja
  • Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Glineni golubovi
    • Zajednički glas ZA slobodu medija
    • Mediji kao kritičke oči i uši građana, ili…?
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
    • Siniša Mozetić
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt
Bez rezultata
Pregled svih rezultata
  • Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Glineni golubovi
    • Zajednički glas ZA slobodu medija
    • Mediji kao kritičke oči i uši građana, ili…?
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
    • Siniša Mozetić
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt
Bez rezultata
Pregled svih rezultata
Podrinske
Bez rezultata
Pregled svih rezultata

Borislav Bora Janjić

26/01/2020
u Kultura
0 0
0
Borislav Bora Janjić
159
Deljenja
443
Pregledi
Share on FacebookShare on Twitter

ZABORAVLjENE MUZIČKE LEGENDE ŠAPCA I SRBIJE

Borislav Bora Janjić Šapčanin, živeo je za i od pesme. Orila se njegova pesma po restoranima Šapca, Beograda, Novog Sada, Banje Koviljače, Sarajeva…

Ostala je pesma koja ga čuva od zaborava i danas. Bora Janjić je palio i žario između dava svetska rata po staroj Jugoslaviji Karađorđevića. Pevač sa harmonikom, boem i ljubavnik, na dvorednoj “Sonoli” dugmetari i glasom tenora osvajao je srca slušalaca.

Bez skromnosti možemo ga nazvati šabačkim Pavarotijem. Ostavio je iza sebe na desetine gramofonskih ploča na kojima su kola i pesme koje je sam komponovao. Najčuvenije je Borino kolo, a od pesama pamtićemo: “Da zna zora šta je milovanje”, “Mara ima”, “Golubice bela”, “Sinoć mi je lane moje, dolazio Gojko”, “Dva su cveta u bostanu rasla”… Orila se njegova pesma po restoranima Šapca, Beograda, Novog Sada, Banje Koviljače, Sarajeva… U Sarajevu se najviše družio sa poznatim pevačem, Zaimom Imamovićem. Borisav Bora Janjić Šapčanin, kjako su ga rado zvali živeo je za i od pesme. Svestan svoje vrednosti, novcu nije pridavao neki značaj, a imao ga je i više nego što mu je trebalo. Najčešće su novac i zlatnike kojima je obasipan, kupili konobari.

Rođen je u selu Tabanović 1905. godine od oca Živojina i majke Milke. Sa četiri godine, zajedno sa porodicom, prelazi u Šabac. Otac Živojin napušta radno mesto pandura i otvara kafanu Bele ovce na Kamičku, tada trgovačkom centru Šapca. Roditelji ga upisuju na obućarski zanat jer je u planu bila gradnja fabrike “Borovo”. Bora ubrzo napušta obućarski zanat, a otac mu kupuje harmoniku dugmetaru od koje će ga odvojiti, posle velike karijere, najpre bolest, a potom smrt. Svirao je i pevao po kafanama, naprečac osvojio Srbiju i Jugoslaviju svojom pesmom i svirkom. Snimao je ploče u Berlinu i Parizu. Bora Janjić bio je stalni solista Radio Beograda što je u ono vreme bilo dostupno samo vrhunskim pevačima.Od zarađenog novca mogao je kupiti celu ulicu u Šapcu, a ja se nadam da će bar jedna ulica poneti njegovo ime. Bio je široke ruke, pozajmljivao je novac svima, a mnogi mu ga nikad nisu vratili. Proslavio je Kur-salon u Banji Koviljači. Voleo je žene, ali je jedina prava večna ljubav bila pesma. Po priči sina Mileta, starih Šapčana i prema podacima iz štampe, Bora je umeo, nakon dužeg odsustva, na svoj način da dođe u Šabac. Znao je da zakupi tri fijakera. U prvom se nalazila njegova harmonika; u drugom su sedeli on i tadašnji predsednik šabačke opštine Ilija Spirinovac. U trećem fijakeru nalazili su se Borin šešir i štap. S toga nije nikakvo čudo što su mu mnogi zavideli. I, tako je nastala u Šapcu čuvena pesma posvećena Borisavu Janjiću: „Kad je deda lumpovao…“

 

Svojim izgledom odavao je gospodina od glave do pete.

U toku Drugog svetskog rata sa Borom se poigrala sudbina. Četnici ga teraju da im peva i svira boraveći u štabu vojvode Džidže, ( jeromonah, starešina manastira Tronoše kod Loznice i komandant Jadarske četničke brigade). Posle rata je od strane komunista osuđen kao saradnik okupatora na više godina zatvora u požarevačkoj Zabeli. I tamo je uveseljavao zatvorske starešine i kao zatvorenik, obilazio je celu bivšu Jugoslaviju svirajući i pevajući. Boru Janjića nisu interesovali ni četnici ni partizani. On je voleo život, pesmu i lepe žene. Nažalost, vrata Radio Beograda bila su zatvorena za ovog umetnika zauvek. Njegove ploče su gurnute u arhivu i čekaju neko bolje vreme kako bi ponovo propevale. Mnoge njegove pesme danas se pevaju kao narodne. Svirao je i pevao solo. Beležio je pesme; ima ih oko 400 zapisanih u njegovoj beležnici.

Autor ovog teksta je samo jednom video Boru Janjića. U beloj perlon košulji, sa crnom pletenom kravatom i šeširom na glavi. Za njim sam čuo šapat: “To je čuveni Bora Janjić…”

Umro je u pedeset petoj godini govoreći: “Ostao sam željan života!” Na Kamičkom groblju počiva zajedno sa suprugom Vukosavom, pored majke i oca.

Zamolio bih nadležne u ovom gradu da se oduže delu čuvenog Bore Janjića na sledeći način:

  • Da jedna ulica ponese njegovo ime
  • Da se u ulici Stojana Novakovića postavi bista jer je u toj ulici živeo
  • Da se organizuje festival “Dani Bore Janjića”

On to zaslužuje, a Šabac to sigurno može.

Živko Popović, profesor muzike u penziji

NASLOVNA STRANA

Podrinske

© 2020 Podrinske

Kolumne

  • Isidora Kovačević
  • Đorđe Mijailović
  • Dragan Eraković Coka
  • Branislav Sekulović
  • Mali Đokica
  • Prof. Paja Labud
  • Dragan Karalazić

Pratite nas

Welcome Back!

Login to your account below

Forgotten Password?

Retrieve your password

Please enter your username or email address to reset your password.

Log In

Add New Playlist

Bez rezultata
Pregled svih rezultata
  • Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Glineni golubovi
    • Zajednički glas ZA slobodu medija
    • Mediji kao kritičke oči i uši građana, ili…?
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
    • Siniša Mozetić
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt

© 2020 Podrinske