• Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt
среда, 29 марта, 2023
  • Login
Podrinske
Klub prijatelja
  • Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt
Bez rezultata
Pregled svih rezultata
  • Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt
Bez rezultata
Pregled svih rezultata
Podrinske
Bez rezultata
Pregled svih rezultata

Boban i kokoške

24/04/2019
u Hanibal Kovač
0 0
0
4
Deljenja
11
Pregledi
Share on FacebookShare on Twitter

LIČNI STAV: Hanibal Kovač

Svetlosti velegrada, zaista mogu da slude i zalude čoveka. Ako vam se pride još omogući, da u tom velegradu vidite i poslušate prvorođenog, najvrednijeg i najumnijeg među nama, sevap je potpun! Zamislite, omoguće vam besplatan prevoz, daju sendvič i vodu da ne budete žedni, a ako ćete da vičete i skandirate, pride ide i ono „hiljadu dinara za gospođu“. Milina Božija! Dakle, naši Šabački poverenici SNS-a, dva doktora, dobili su kvotu od 1.200 duša, koju su morali da dovedu u Beograd, kako god znaju i umeju. Na žalost i pored sveopšte hajke i lova, na zaludne i zaluđene Vučićem, skupilili su ih valjda 500, po selima Mačve i Pocerine. Birma i dr Plivač su imali interno takmičenje, ko će više ljudi da sakupi za miting i pobedio je ipak Plivač, za cirka 30 duša. Skupio je ipak više, utvrđeno poštenim prebrojavanjem. Dakle, Pajić je dobio Birmu za skoro ceo autobus i utakmica je bila fer i poštena! Međutim, drama tek počinje i to u Beogradu. Iako je miting prvorođenog bio veličanstven, frka je nastala kada se ispostavilo da se u Šabac vratio jedan autobus manje, od broja koji je u Beograd otišao… Sunce mu žarko, gde su nam roditelji i bake i deke nestali? Ponoć davno već je prošla, pa 2 izjutra, pa 4, zora već počela da rudi a autobusa nema! Digla se čitava frka, digla se cela Beogradska policija, digao se i ceo SNS, gde su ljudi, sunce li ti jebem?? Nema nam roditelja sa ekskurzije i to sa Birminog spiska. Zahvaljujući državnoj bezbednosti i Beogradskoj policiji, misterija je razrešena… Umalo zona sumraka. Naime, ispostavilo se, a sada se zataškava, da su se dve kokoške izgubile u velegradu i malo je falilo da se u potragu uključe helikopteri! Autobus, popunjen, ali fale dve gospoje, od kojih ni traga ni glasa a mobilni telefoni im isključeni. U autobusu panika, ponestalo sendviča i vode, narod bi da piški, kaki al nema mrdanja, dok svi ne budu na broju. Počele su naprednjačke spekulacije da ih je Đilas kidnapovao ili Boško motornom testerom isekao! Murija prošpartala Beograd pod rotacionim svetlima a kokoškama ni traga, ni glasa. Birma, vođa ekspedicije, prebledeo. Na granici moždanog udara! A lepo je objasnio svima da se ne udaljavaju od nacrtanog mesta, kredom na asfaltu, haos! Nema naših sugrađanki, pojeo ih velegrad i zle sile instruirane Boškom i Đilasom, a i Jeremić je bio pomalo sumnjiv. Olakšanje je najzad usledilo i oduševljenje svih talaca u autobusu, kada se razdanilo oko 6 ujutro. U nekom budžaku u Beogradu, pronađoše konačno dve preplašene, raščupane i u suzama očajne kokoške, koje su se jednostavno izgubile a da ni same ne znaju kako… Mobilne telefone su ispraznile snimajući Vučića i Beograd kako svetli… Gorko su plakale više od 8 sati! Besciljno su tumarale Beogradom a u strahu da će neko da ih pojede, nikom nisu smele da se obrate. Grčevito su se držale pod ruku i tiho jecale, žaleći se na zlu sudbinu. Prošle su golgotu a piškile su i kakile u Takovskoj, blizu RTS- a, jer ima budžaka. Gladne i prozeble, prošle su pakao na Beogradskom asvaltu. Na sreću, kada su već bile potpuno neutešne, našla ih interventna. Smestili su kokoške u autobus i konačno je Birma, u 8 izjutra, sutradan po mitingu, mogao da porodicama, pozajmljene članove u partijske svrhe, razduži! Svima nam je pao kamen sa srca, jer se sve dobro završilo.

P.S.

Eto kako magarci i kokoške, za čas naprave sranje, kada slepo idu negde a ne znaju ni gde, ni što, ni zbog čega. Tako je to kada teraš i ucenjuješ jadne, sirote i nepismene, tamo gde im nije mesto. To vam je Vučićeva armija, armija slepih, zaluđenih i neprosvećenih…

NAJČITANIJE

  • Moja sećanja na ljude iz Šapca iz peroda 1950 do 1958 godine

    Moja sećanja na ljude iz Šapca iz peroda 1950 do 1958 godine

    708 shares
    Share 283 Tweet 177
  • Konferenciju za medije prekinuo gradonačelnik Šapca

    690 shares
    Share 276 Tweet 173
  • Oronulost nekdašnjeg agrogiganta

    667 shares
    Share 267 Tweet 167
  • Stipendisti grada Šapca

    514 shares
    Share 206 Tweet 129
  • Novo ruho velike zgrade

    487 shares
    Share 195 Tweet 122

NASLOVNA STRANA

Podrinske

© 2020 Podrinske

Kolumne

  • Isidora Kovačević
  • Đorđe Mijailović
  • Dragan Eraković Coka
  • Branislav Sekulović
  • Mali Đokica
  • Prof. Paja Labud
  • Dragan Karalazić

Pratite nas

Bez rezultata
Pregled svih rezultata
  • Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt

© 2020 Podrinske

Welcome Back!

Login to your account below

Forgotten Password?

Retrieve your password

Please enter your username or email address to reset your password.

Log In

Add New Playlist