„Ako Đinđić preživi Srbija neće…“

Srpske kletve i običaji

Poznati novinar, ministar informisanja po direktivi Mire Marković, potonji direktor RTS-a i „Vašeg prava da znate sve“, Aleksandar Tijanić, napisao je čuveni tekst „Ako Đinđić preživi, Srbija neće“.

Đinđić nije preživeo, a pitanje je da li će Srbija preživeti posle svega što joj se desilo, i kuda stremi pod Aleksandrom Vučićem. Za petak, 26. maja, Vučić je najavio, kao kontramitingu „Srbija protiv nasilja“, „najveći skup Srba do sada“.

Što se tiče prebrojavanja, a nije zgoreg da se i to proceni s obzirom da je to jedan od zadataka prisutnih novinara, onaj protest u Beogradu 19. maja, bio je, po mnogima, najveći skup posle onog na sahrani prvog demokratski izabranog premijera dr Zorana Đinđića. Kako kažu, bilo je oko 600.000 građana u nemoj i dostojanstvenoj koloni,  u spomen na premijera, koji u početku nije imao ni deset odsto podrške građana.

Ali, ako je šta Srbiju, a po logici spojenih sudova i nekadašnju SRJ, onda izdvojilo,  to je bila država vraćena u UN nakon sramnog izgnanstva, sa vraćenim dugovima starim deviznim štedišama, pa čak i onima u bankama Jezde i Dafine, isplaćenim dvogodišnjim dugovanjima za penzije i socijalna davanja, vraćenim dostojanstvom, i verom u neku bolju i prosperiteniju Srbiju. I to nakon ubitačnog učinka SPS i srpskih radikala, gde su i Vučić, kao ministar informisanja, i Dačić, kao potparol SPS, bili mladi lavovi, a opet sada vedre i oblače Srbijom.

I Đinđić, nažalost, nije preživeo, zbog Zemunskog klana, ali i onih kojima je država davala plate, SAJ. Opet je Srbija na prekretnici, hoće li pristati da bude talac  režima duboko spojenog sa kriminalom, sa urušenim svim institucijama:  Narodnom skupštinom, policijom, tužilaštvom, školstvom, zdravstvom…

Aleksanadar Vučić zakazao je skup koji će debelo biti plaćen duboko poniženim građanima, ucenjim da dođu, kako je najavljeno, u 2.200 autobusa. Da se pokaže da ih je više od onih koji protestvuju protiv nasilja, da uplaše probuđeni plamen dostojanstva, pravde i borbe protiv kriminala i korupcije, ali i one važne poluge režima –   propagande i beščašća: Pinka, Hepija, Informera, Alo, Srpskog telegrafa…

Bestidnosti nikad kraja, pa dok se emitovao „Utisak nedelje“, sa istinski humnim i ojađenim roditeljima, na Pinku slavodobitno nastupa čuvena Jelena Karleuša, naravno odevena kako ona smatra da treba, protivno pristojnosti.

To je taj poraz Srbije, izgubljene u rijalitijima, glupostima i primitovnošću, naravno skopčan sa debelim državnim prinadležnostima ljubimcima režima, a za Karleušu priča se o zabavnoj emisiji koji bi Telekom platio ukupno 1,5 miliona evra.

Mnogo za ovu estradnu radnicu, koja je često uhvaćena na granici pornografije, ali opet prijemčiva za brojnu publiku.

Srbija, u subotu, 27. maja, bira hoće li se ova nepočinstva nastaviti, hoće li biti išta od pristojne države, hoće li išta biti od naroda koji u njoj živi, jer po svemu što je do sada bilo Srbija je izumiruća zemlja.

Po onima što odlaze, oni čija diploma nije kupljena i koji donose novu decu na ovaj svet, ili će biti osuđena na lagano i nedostojno umiranje.

Parafrazirajući navedeni tekst reklo bi se da ako Vučićeva politika preživi Srbija neće! Srbija kao moderna, demokratska, evropska država.

Ovo je metaforički rečeno, jer, ipak, većina građana itekako se drži dubokih moralnih načela, kao i Jenađelja.

Dragan Erakovć

Exit mobile version