Živopisnost Sicilije i njene boginje Etne

RAZGLEDNICE IZ ITALIJE (2)

Sicilija, najveće ostrvo Mediterana, oslanja se na vrh italijanske „čizme“ a moreuz Mesina spaja je sa kopnom Italije. Živopisna je i atraktivna, a zbog istorije duge tri milenijuma i izuzetno zanimljiva. Bila je grčka kolonija i prva rimska provincija, pre no što su je osvojili Arapi i 1060. preoteli Normani. Bila je i deo Kraljevine dve Sicilije, a Kraljevini Italiji pripojena je 1860. godine. Danas, poput našeg Kosova i Metohije, kao autonomna pokrajina uporno teži samostalnosti i traži otcepljenje.

Sicilijansko ostrvo, rodno mesto grčkog pesnika Teokrita (300. – 260. g. p. n. e.) i matematičara i pronalazača Arhimeda (290. – 212. g. p. n. e.), jedno je od središta antičkog sveta. Zapljuskuju ga tri mora, Sredozemno, Tirensko i Jonsko, a vino, limun i mafija njegovi su zataštitni znaci. Četiri Šapčanke, među turistima iz Beograda, Novog Sada, Požarevca, Pančeva i drugih srpskih mesta, 22. maja su iz trajekta i zapenušalog mora kročile na Siciliju. Iza sebe ostavile su čari Rima i bogatstvo Vatikana, a umesto rimskog „pino“ bora zaravnjene krošnje dočekalo ih ostrvsko zelenilo. Sa zanimanjem su zagledale rastinje rascvetalo u svim nijansama crvene boje, kaktuse velikih „ušiju“ i visoke poput drveća, lijandere, plantaže limuna i narandži.

Istog dana krenule su u obilazak tipičnih sicilijanskih sela, u kojima je do 2.000 ljudi a tokom turističke sezone i do 10.000. Posebna pažnja poklonjena je mestima Forca d’ Agro i Savoka, poznatim po filmu „Kum“ Franciska Forda Kopole. U Katedrali sv. Lucije, naime, snimljeno je filmsko venčanje mafijaša Majkla Korleonea i Kej Adams a ispred bara „Viteli“ scana prosidbe. Kraj spomenika slavnom sineasti na trenutak je oživela trodelna kriminalna drama o mafijaškoj porodici, a umesto filmske kamere mobilni telefoni su beležili turističke zapise namenjene koliko prijateljima toliko potomcima. U prodavničicama nanizanim u neposrednoj blizini preduzimljivi trgovci prodavali su suvenire i majice sa likom Marlon Branda, filmskog Don Vita.

Da je desetak godina nakon poslednje erupcije Etna oživela i pepelom ugrozila avionski saobraćaj, saznalo se sutradan izjutra. Kao iznenađenje prvog reda, potpisnik ovih redova gledao je sa terase vile „Linda“ kako se dim vije iz vulkana. Ceo svet je već bio obavešten da se jedini evropski div probudio, a srpska štampa je kao ekskluzivnu vest objavila da se sa Sicilije vratio avion ER Srbije.

Činjenica da je vulkan opet živ i da iz utrobe rasipa pepeo nije međutim ugrozila umetnost putovanja. Bes boginje Etne 23. maja posmatran je na putu za Monreale, mestašce iznad Palerma. Autoputem, koji kolevku mafije deli na pola, do njega se stiže kroz Mesečev pejzaž a na momente liči na zeleno more maslinjaka i vinograda. Citto Monreale i velelepnu Katedralu di Monreale, posvećenu Santa Mariji Nuova, od XII veka krasi 6.500 kvadratnih metara mozaika koji su venecijanski majstori od staklenih tesera uradili u vizantijskom stilu. Reč je o jednom od najvećih primeraka normanske arhitekture, u kojem dah zastaje od lepote a oko se divi veličanstvenim scenama iz Starog zaveta. U tom arhitektonskom dragulju venčavali su se, krštavali i sahranjivali članovi normanskih kraljevskih porodica, pa i kralj Sicilije Vilim II.

U glavni grad Sicilije Palermo, potom, ulazi se kroz jednu od jedanaest gradskih kapija. Arhitektura mesta koje je bilo poprište Prvog punskog rata i koje izlazi na Sredozemno, Tirensko i Jonsko more, razgleda se sa uživanjem. Na trenutak oživljava i sicilijansko-srpska vladarska priča, jer je iz porodice koja je vladala Sicilijom i Nepuljom poticala kraljica Jelena Anžujska – žena kralja Uroša I Nemanjića. Sa radoznalošću zastaje se i pred Kraljevskom palatom, sedištem vladara Sicilije koja je danas regionalni Parmalent.

Znatiželjno se razgledaju i druge znamenitosti grada koji je prvi na Siciliji stavljen pod zaštitu UNESKA: Normanska palata Palazzo dei Normani, Cappella Palatina, Santa Maria Madalena, trgovi Kvatro kanti i Pretorija, Korso Umberto, pozorišta Garibaldi i Masimo, Trg Viktora Emanuela II. Na putu do Trga četiri pesme, koji krase česme i statue boginja posvećenih godišnjim dobima, zastaje se i pred centrom za borbu protiv mafije. Uz rođendan nekog od poznatih sicilijanskih mafijaša na terasi se vijore transparenti, a ispred su fotografije i mladi koji izvikuju: „No mafia!“

Sa podjednakim interesovanjem i znatiželjom, petog dana boravka u Italiji, iščekuje se susret sa Etnom. Planina, koja se zbog erupcija polako smanjuje i čija je trenutna nadmorska visina 3.200 metara, na istočnoj je sicilijanskoj obali. Put do nje vodi kroz crne predele, kraj udubljenja koja su najverovatnije „majdani“ za vađenje lave od koje Sicilijanci zidaju kuće, terase, ograde, ugrađuju ih u puteve i mozaike. Iz crnila ohlađene magme povremeno se zazelene šibljike i grumen trave, a cvetić stidljivo prkosi haosu i propasti, potvrđuje moć prirode i svedoči da je život jači od smrti.

Etna kao „starovulkan“ ima više od 300.000 godina i za turiste je prava atrakcija. Ekspedicija u kojoj su i Šapčanke zaustavlja se na 1.900 metara nadmorske visine. Sunce greje, ali je hladno. U ušima puca, a nešto niže od kratera beli se sneg. Adrenalin raste zbog saznanja da na 2.500 metara iz vulkanske utrobe povremeno izbijaju varnice. A dok Etna „puši“ i plaši, znatiželjnici šetaju po poljima ugašene magme. Foto-aparati uporno školjocaju, kamere zuje, oglašavaju se mobilni telefoni, snimaju selfiji. Svako bi da – u trenutku vulkanske aktivnosti – ovekoveči svoje prisustvo na Etni! Najhrabriji, spremni na vožnju do grotla, razočarani su jer je žičara preko noći poskupela na 50 evra.

Erupcije jedinog živog vulkana u Evropi najbolje pamti Katanija, jer je mnogo puta spaljivana i iz pepela se dizala. Na obali Jonskog mora, u podnožju planine Etna i Katanskom zalivu, taj grad su 729. g. p. n. e. osnovali Grci a 263. g. p. n. e. u Prvom punskom ratu osvojili Rimljani. Ime je dobila po bodežu „katani“, a zbog dugog pamćenja i burne prošlosti njen simbol je slon. Najpamtljivija životinja, isklesana od lave, crnom moćnom figurom dočekuje i uzdignutom surlom i isturenim kljovama pozdravlja sve gradske goste. Sv. Agata je zaštitnica tog važnog industrijskog, transportnog i turističkog centra pod zaštitom UNESKA, drugog po veličini na Siciliji. Katanijci se ponose svojom istorijom, a posebno univerzitetom iz XV veka i tvrde da su zbog njega pametni i smireni ljudi koji stvaraju i pevaju kancone poput one „Katania, beta mia“.

Najveći neprijatelj Katanije i danas je Etna, jer boginja Sicilije osim 400 ugašenih ima 19 još uvek aktivnih kratera. Vulkan, star vekovima, u najsnažnijoj erupciji 1969. uništio je pola grada i sva sela u podnožju planine, 1983. vlasti su morale dinamitom da promene tok lave, a nakon žestoke aktivnosti tokom prve dve godine XXI veka nastalo je mestašce Kolos. Na sreću, ovoga maja zaustavljen je samo rad međunarodnog aerodroma, i – za kratko – onemogućen dolazak onih koji vole atrakcije i uživaju u crnom pesku i 20 kilometara dugoj katanijskoj plaži, jednoj od najlepših na Siciliji.

Tekst i foto: Živana Vojinović

U sledećem broju: RAZGLEDNICA (3)

NASLOVNA FOTOGRAFIJA: U selu gde je sniman „Kum“

Šapčanke na Etni
Šapčanke u Palermu
Dan borbe protiv mafije
Katedrala di Monreale

 

 

 

 

 

 

Exit mobile version