Verujem, ne verujem

Na dan maturske večeri, maturanti Požeške gimnazije došli su pred zatvor u Užicu, da podrže svog uhapšenog druga iz Kosjerića. Neko ko to nikada i nikako ne bi smeo, nazvao ih je „magarcima“.  Da se to desilo nekom prosvetnom radniku, bila bi to njegova velika bruka i sramota. Verujem da bi izazvalo opravdano nezadovoljstvo roditelja i očekivanje i zahtev upravi školi da se takvo ponašanje sankcioniše. Neumesno je i neiskreno taj neko postupio. Pravdoljubivost je vrlina, a nikako nešto negativno i za osudu. Izgovaranje suprotnog od onog što nešto jeste, je izgovaranje neistine, neiskrenost. Zna to i taj neko. Ta neodmerenost i neiskrenost, nekome se možda može učiniti na malim stvarima, mudrim ljudima ne izgleda nebitna i znači i uvek govori mnogo više.

Ko god je neoprezan sa istinom u malim stvarima, ne možeš mu verovati ni u velikim.” – Albert Ajnštajn

Prorežimski časopisi i televizije, pokušavaju da sakriju ili demantuju neke veće izgovorene neistine onih za koje rade. Ove male greške i neistine ih ne interesuju.  Ne verujem da o Ajnštajnu znaju išta, niti da ih iole interesuje šta je on govorio o neistini.

Za bezuslovnu prorežimsku orijentaciju uzroci njenog nastanka su trenutna lična korist, strah ili nepromišljenost. Naravno, ne jedini.  Istina i razum najčešće imaju suprotan smer, pri čemu ne smatram da je to srpski izum.

Razmišljam o ljudima koji nekome bezuslovno veruju, kao i o onima koji ne veruju nikome. Svakako da je pogrešno apriori suduti i o jednima ili drugima.

Vremena u kojima živimo, nažalost daju prednost ovom drugom. Ipak, tako se ne može živeti spokojno. Vera, u najširem značenju ovog pojma, imanentna je čoveku. Teško je živeti ne verujući nikome i niušta. Tražeći rešenje, možda je dobro vratiti se kolevci evropske civilizacije, antičkim misliocima.

„Ne veruj svim ljudima, nego veruj ljudima koji vrede; prvo je znak gluposti, a drugo glas razuma.“ – Demokrit  

Mislim da bi se svest o pravim vrednostima morala stvarati i negovati mnogo brižnije i odgovornije, budeći valjani iskon koji, verujem, možda trenutno usnuo, postoji u svakom od nas.

Exit mobile version