Postoji li hrišćanski nihilizam? I koliko Ničeov nihilizam duguje tom i takvom nihilizmu? Odnosno, da li bi Ničeov nihilizam postojao da mu nije prethodio hrišćanski?
I kako se takav nihilizam i volja za radnim mestom preko stranke ogleda na trenutnoj političkoj situaciji u Srbiji? Kako smo došli do toga da možemo bez problema da sahranimo buduće generacije zbog nekog obećanog radnog mesta? Odakle ta eshatološka stremljenja u političkom mišljenju prosečnog građanina ove zemlje koja besomučno izgrađuje auto-puteve? Ka paklu. I ostala celovečernja razmišljanja jednog bivstvujućeg koje stoji u duhovnoj otvorenosti za smisao. Jer, u početku beše smisao…
Jovica Radović
