Tužan sam kada vidim kako izgleda grad i kuda ide

Šabac godiinu dana posle izbora

Srđan Mitrašinović, predsednik Grupe građana „Opstanak“

Tačka na te izbore nije još uvek stavljena.  Ustavni sud nije našao vremena čak godinu dana da donese odluku o tako važnom pitanju kao što su izbori u jednoj lokalnoj samoupravi. To, verujem, govori dosta o opštem stanju u našem društvu. Ustavni sud kao najviša instanca ne može godinu dana da se izjasni da li je izborni proces sproveden u skladu sa zakonom ili ne.

Imate opet i one koji su se po mišljenju brojnih pravnika i advokata odvažili da suprotno važećim propisima formiraju novi GIK i samoinicijativno „završe“ izborni proces. Mimo procedura koje su propisane za izbor članova, rokove, izbor organa komisije, odnos boja predstavnika svake od lista učesnika izbornog procesa,  postupak izdavanja novog pečata, te odluke su donete stav je mnogih ljudi iz pravne branše. Mnogi od tih odvažnih ljudi danas obavlja neke važne funkcije (sudije, načelnici, pravobranioci, direktori…), dakle, danas oni odlučuju da sve funkcioniše u skladu sa zakonskim okvirima i brinu o daljem razvoju grada. Oni danas čine sistem i staraju se da on funkcioniše, za mene je ovo nešto što treba sve da nas brine, s obzirom na sve pomenuto.

Grad danas bez dileme izgleda drugačije i na veliku žalost svih nas koji živimo na teritoriji gada Šapca ta promena je na gore. Problemi su, to je očito, brojni, mnogi se guraju pod tepih, ali ih je sve više i sve teže ih mogu kriti. Brine me taj kurs kojim grad ide. Nismo videli u budžetu da je razvojno orijentisan, nema opredeljenih sredstava za obećavane investicije, ne vidi se gde su planirana sredstva za nove programe u poljoprivredi,  širenje i rekonstrukciju putne infrastrukture, bolju zdravstvenu zaštitu, vodovodnu i kanalizaconu mežu. Nije se videlo ni u rebalansu, njime je budžet za poljoprivredu umanjen za čak dvadeset miliona. U ovakvoj godini za poljoprivredu vi smanjite toliko budžet! Ukoliko planirate moguće je da taj plan i ostvarite, ukoliko ne planirate, a to se najbolje vidi pogledom na budžet, šanse da to ostvarite praktično i ne postoje.

Ukazivali smo na svakom mestu i u svakoj prilici, da je jako važno viditi ko i šta nudi, kakvi su to planovi, da li su realno ostvarivi i ko svojim ličnim integritetom stoji iza njih kao garant za njihovu realizaciju. Ovde se ne vidi sistem, nema rešenja koja ukazuju da sistem postoji i da funkcioniše. Godinu dana nije kratak period ukoliko radite ozbiljno i po planu, a grad za ovih godinu dana izgleda sve lošije, trava nije pokošena, fontane ne rade, putevi sve lošiji,  prve obilnije padavine pokazale su kako se održava kanalizaciona mreža, tu su i osušeni drvoredi… Sve ovo su samo neka od brojnih pitanja koja muče ljude, samo deo problema sa kojima se susreću svakodnevno. Zato morate videti šta su problemi, mesto po mesto, mesna zajednica po mesna zajednica,  sve to stavite u odnos sa  raspoloživim budžetom, i tada predočiti ljudima šta je moguće uraditi, kada i šta su prioriteti. Tako smo mi koncipirali svoj plan, on je imao realna rešenja za Kostadinovića put, za Ristića malu, Cersku i Železničku ulicu u Ribarima, Dom u Drenovcu, centar u Petkovici i sve druge probleme sa kojima su nas upoznali sugrađani kroz sve gradske, prigradske i seoske mesne zajednice.

Neki su, pak, ljudima nudili ekspresno, sve ono što su ljudi voleli da čuju i na bazi tih i takvih obećanja došli do određenog poverenja, a kada je došlo do toga da „kako-tako“ se nađu u poziciji da ta obećanja ispune i da im je sve to posao, od toga nema ništa. Nema asfalta, nema rasvete, nema novih radnih mesta, nema konkretnih mera za zdraviju životnu sredinu, a trava i smeće na sve strane. Nema obećanog umanjenja cene vrtića, samo jeftin marketinški trik i iznevereno obećanje.

Otvorila su  se i brojna pitanja na koja nema jasnih odgovora, od sprovedene procedure za zakup zemljišta, preko prodaje zemlje i slobodnih kapaciteta električne energije za potrebe Minta, cirkusa sa Seoskim olimpijskim igrama, pa sve do toga da li se brza saobraćajnica radi bez ostrva samo da bi se tom rutom transportovale mašine za Rio Tinto?

U moru onoga što ne funkcioniše i brdu izneverenih obećanja tražio sam nešto što je dobro i ukoliko nije još jedan marketinški trik, jedina dobra stvar, koju smo i sami imali u programu jesu besplatne karte penzionerima.

Čini mi se da su se ljudi koji su godinama kritikovali i napadali baš sve našli u situaciji da su sada oni ti koji treba da rešavaju probleme, da ispune svoja obećanja, i da su tek tada shvatili da oni za to nemaju kapacitet, da ne znaju kako, da vide da su obećanja davali olako i populistički. Nije to jednostavno, svako od tih obećanja utiče direktno na kvalitet ljudskih života.

Izabrali su i neke partnere, pogazili sve ono što su godinama govorili, pokazali odsustvo principijelnosti u stavu, zaboravili sve teške reči, osude, zažmurili na po njima do juče lopove i ustaše. Progutali sve ono što su govorili, ali ni tu nije bilo željenog efekta. Jedni se prave mrtvi, istini za volju oni su rekli na početku da su uvek sa onima koji imaju najviše glasova. Drugi su deo vlasti, utiču na donošenje odluka, a na portalima su ne tako retko ljuti opozicionari. Večiti treći i presudni, spremni su kao i obično da mudro ćute ušuškani u udobne fotelje, oslobođeni brige za datu reč, ono šta su govorili i zastupali. Oni su tu da čestitaju i pozdrave, šire ljubav i pozdrave, požele mir u svetu i naravno pozdrave, sve to uvek pod istom parolom- „U najboljem interesu građana!“

Najiskrenije mi je žao što je ovako, i ako sam ovako nešto očekivao da može da se dogodi, tužan sam kada vidim kako izgleda grad i kuda ide. Trudimo se da za sve rečeno imamo činjenice koje to podupiru, važno je da ljudi znaju istinu, važno je da o svemu razmisle na bazi činjenica. Važno je zbog budućih izbora koje budu pravili, važno je zbog budućnosti grada, zbog kursa kojim će lokalna zajednica ići. Vreme teče, svet ide napred, ne budemo li to pratili izgubićemo šansu da naša sela, i naš grad odgovore izazovima te budućnosti o kojoj se toliko govori. Zato su važne činjenice, važna je istina o onome šta se dogodilo, kako bi danas izvukli bolje zaključke i doneli dobre odluke,  a samo dobre odluke danas, doneće izvesnije i bolje sutra.

Exit mobile version