Studentski marš slobode

Srpsko Sretenje u Kragujevcu

Simbolično, na Sretenje u Kragujevcu, Srbiju je obasjalo studentsko sunce slobode. Nakon veličanstvenog saborovanja u Novom Sadu, prvog februara, ovoga puta ka Krajujevcu su marširale kolone studenata iz svih univerzitetskih centara, neke i po 150 kilometara, da bi se susrele u pravom zagrljaju. Kuda god su prolazile studentske kolone, kroz sela, zaseoke, veća mesta, svuda su ih oduševljeno dočekivali meštani, iznoseći ono najbolje što daruju od srca, naravno i dobru volju i ljubav.  I ono što se dugo, dugo nije videlo u Srbiji, bila je to radost, uz suze radosnice i osmeh. Na tom putu bile su nesvakidšnje scene kada, na primer, studenti grle dedu u suzama ili kada oduševljeno podižu dečaka sa zastavom na ramena, igrajući oko njega. Bili su to trenuci, sati i dani prepuni onog najvrednijeg ljudskog, toplih osećanja i saosećanja toliko potisnutog u ovo vreme mobilnih telefona i instant kulture. Pogotovo je to bilo vidljivo tokom očekivanja studenata u Kragujevcu koje je trajalo do duboko u noć. I sav umor, žuljevi i rane su nestali, studenti su ispunili svoju misiju.

Kao svojevrsna studentska štafeta bio je Ustav, mala ali vredna  knjiga o državi i vladavini prava. I tu su sazdani studentski zahtevi da su u ovoj državi svi jednaki i da institucije rade svoj posao za što su plaćene. Na isti dan, ali u Sremskoj Mitrovici, jedan drugi skup gde predsednik države govori o „obojenoj revoluciji“ i da su svi studentski zahtevi ispunjeni. I laicima je jasno da nisu, jer se, na primer,  Tužilaštvo pokazalo neznalačkim pa i instruiranim kada tek tri meseca od pogibije 15 ljudi u Novom Sadu pokreće sumnju u koruptivne radnje. Sam skup je kršenje Ustava, jer predsednik Vučić ne odražava državno jedinstvo   otvoreno agitujući za jednu političku opciju. Pogotovo se krše odredbe o objektivnom informisanju jer su skup direktno prenosile televizije sa nacionalnom frekvencijom, a izbori nisu ni zakazani. I ono najvažnije, studenti su optuženi za obojenu revoluciju, a njih jedino pomažu građani Srbije, i ne traže smenu režima, već najednostavnije- da se Ustav i zakoni poštuju. A na Ustavu su se zakleli i predsednik države,  i ministri, i sudije, i Zagorka Dolovac i ini tužioci, i policajci, i mnogi državni službenici, pa opet ne poštuju zakletvu, i pri tom su i debelo plaćeni.

Studentski protetsi probudili su Srbiju i njene građane željne pravde, nasuprot besramnom bogaćenju privilegovanih u vlasti. Pored studenata su i srednjoškolci i prosvetni radnici, poljoprivrednici, advokati. Gotovo u svakom mestu se organizuju protesne šetnje i odaje počast za stradale u Novom Sadu. Talas se nazaustavljivo širi a pitanje je kako će režim, posle brojnih neuspešnih pokušaja, da to istrpi, kao što je to do sada uspevao posle masovnih demonstracija. Jasno je da kada bi institucije radile svoj posao onda bi se mnogi našli u zatvoru, od predsednika države, ministara, sudija, tužilaca jer je generator mafijaške države… U takvom okruženju autoritarni sitemi pribegavaju najrigidnijim merama, i zbog su i najopasniji kada su saterani u ćošak. Zato se čeka prvi mart, Niš, jer do sada su se ovi protesti samo širili i jačali, a kada se na jednom mestu sabere sva moć ljudi koja traži pravdu, onda padaju i uzaludne odbrane.

Dragan Eraković

Exit mobile version