Šabački trgovi za primer prestonici

smart

Beogradska internacionalna nedelja arhitekture

Upravo se završila Beogradska internacionalna nedelja arhitekture koja je počela  26. maja, sa brojnim izložbama i šetnjama kroz beogradska naselja. Među najznačajnim segmetima ovogodišnje BINE je izložba posvećena Nikoli Dobroviću, velikanu srpske arhitektrure u 20. veku. Organizovan je i BINA izlet, autobusom od Beograda do Šapca, pod radnim naslovom Transformacija javnih prostora u Šapcu od 2015. do 2020. Voditelji su Milena Zindović i Igor Marsenić, koji su bili akteri tog novog mladog talasa urbanizma i arhitekture u Šapcu. Upravo 2015. godine, godinu dana nakon velikih poplava, počeo je značajan iskorak u sadržajima vezanim za grad, koji su bili nešto novo i u Srbiji. Najpre doneta je ključna odluka da se zatvori bivša gradska deponija na Dudari, gde se od 1990. godine odlagalo i po stotinu tona smeća i otpada dnevno. Taj krajnje suludi potez da se bivša zelena oaza pretvori u deponiju, na samo nekoliko stotina metara od centra grada kao i od Save, bio je u cilju političke promocije tadašnjeg predsednika Opštine Zorana Despotovića. Dudara je konačno zatvorena, posute su velike količine peska i zemlje, i zasađene brojne sadnice drveća,  kao trasa za Sava park, planiranom “zelenom pojasu” na 300 hektara. Umesto nekadašnjeg gradskog trga, od čega je barem polovina pripadala parkingu, a ostalo izgubilo atribute građanskog okupljanja i namene, izgrađen je jedan od najfunkcionalnijih i najlepših trgova u Srbiji. Ta odluka je, takođe, bila veoma značjna i hrabra, jer su do tada Šapčani bili taoci dve arhitektinje iz Boegrada, koje su čak planirale da se na Trgu, desetak metara od velelepnog hotela ”Sloboda” podigne dvospratna zgrada. Nikao je čudesan gradski trg, po površini sličan Trgu republike, ali sa nekoliko promišljenih sadržaja. Rađen je u betonu, jer je to najeftiniji građevinski materijal, sa izuzetnim svojstvima, a poznati primer su Kule Petronas, u Kuala Lumpuru, visoke oko 450 metara. Polovina trga je obojena toplim bojama, i to doprinosi vizuelnom utisku igre boja. Drugi deo trga izveden je uz tridesetak vodoskoka, ali osvežavajuće i atraktivno, a  uzdingut je i podest za bine i velike manifestacije. I tu je najvažnija osobina ovog trga, da je postao mesto gde se deca igraju, gde se voze roleri, bicikli, trotineti… Takođe, ovde se održavaju najmasovnije gradske manifestacije, sa po nekoliko hiljada učesnika, predškolaca – maturanata, kao i onih starijih, koncerti, karneval… I to je ono što čini gradski trg, od drevnih Grka i Latina, do danas. A koštao je svega oko pola miliona evra, desetak i više puta jeftirniji nego što je prestonički Trg republike, koji je ostao ogoljen i jednoličan, i ne baš tako drago mesto za okupljanje i susretanja. Ujedno, prestonica se ne može pohvaliti ni ostalim trgovima, Slaviji, sa urnebesnom pevajućom fontanom, ili Cvetnim trgom – bez cveća i zelenila. S druge strane Šabac je dobio Vinaverov trg, gde se od nekadašnjeg malog ostrvceta dobila zelena oaza za odmor. I što je važno, ovoga puta su automobilisti potisnuti malo na stranu. Dosta toga promenjeno je nabolje kada su u pitanju parkovi i velika stambena naselja. Parkovi su dobili čitave poligone za igru najmlađih, a npr. u Benskoj Bari, sa oko šest-sedam hiljada stanovnika primenjen je nov, humaniji koncept življenja. Nijedno drvo nije posečeno tokom rekonstrukcije, a nikla su dečija igrališta, klupe za odmor, široki behaton trotoari, biciklističke staze… Za razliku od prestonice, gde se beleži mnogo šta suprotno ekološkom, civilizacijskom i urbanom, Šabac je grad koji se može podičiti tim novim trendom grada po meri svojih stanovnika.

D.Eraković

Foto: Gradski trg/ objavljeno u NIN-u

Vinaverov trg
smart
Exit mobile version