Režim je zapravo glavni generator govora mržnje

U Pravilniku o zaštiti ljudskih prava u oblasti pružanja medijskih usluga, („Sl. glasnik RS“, br. 55/2015), između ostalog stoji; „Pružalac medijske usluge dužan je da obezbedi slobodno, istinito, objektivno, potpuno i blagovremeno informisanje, a naročito da vesti i programi aktuelnosti istinito i objektivno predstavljaju činjenice i događaje i da podstiču slobodno formiranje mišljenja“.

Tačno, objektivno i blagovremeno informisanje je jedan od ključnih faktora stabilne i prosperitetne demokratije i društva, a sloboda medija njegov fundamentalni uslov. Međutim, u Srbiji su mnoge stvari nakaradno postavljene a, po svim analizama najodgovorniji za loše stanje u medijima i njihovo pristrasno informisanje su političari dok novinari trpe najveću štetu.

Šta o informisanju, kontroli medija, sve rasprostranjenijem govoru mrženje i pretnjama koje se upućuju novimarima i naročito novinarkama misli jedan od ljudi koji se bavi politikom pitali smo Boška Šindića, koji je od studentskih dana politièki angažovan. Bio je koordinator Narodnog pokreta „Otpor“ za Niški region, bio je opštinski koordinator CeSID-a i edukator izbornog procesa. Jedan je od aktivnih uèesnika predsednièke kampanje kao deo tima generala Zdravka Ponoša. U stranci Srbija Centar je na funkciji èlana predsedništva.

– Gluv čovek ne može znati šta je zvuk, ma kolko mu mi to objašnjavali i crtali. Slep čovek ne može shvatiti šta su boje koliko god mu mi to opisivali. Ovu argumentaciju su koristili empiristi kao potvrdu svoje teorije saznanja. Nesporna je činjenica da ljudi mogu donositi odluke samo na osnovu podataka i informacija koje dobijaju i koje stižu do njihovog razuma. Zbog toga istinito, objektivno i blagovremeno informisanje predstavlja uslov slobodnog odlučivanja ljudi. Kontrola sredstava informisanja znači kontrolu nad građanima i otvara mogućnost za manipulisanje i serviranje “istine”.

Aktuelni režim u Srbiji uspeo je da stvori ambijent “medijskog mraka” kroz preuzimanje kontrole nad svim medijima sa nacionalnom frekvencijom. Ne samo televizijama već i radio stanicama. Aleksandara Vučić nikada nije pobedio na izborima. Nakon pobede Tomislava Nikolića iskoristio je trenutak i preuzeo vlast i ulogu najmoćnijeg čoveka. Uspeo da stvori sistem medijske manipulacije kroz kontrolu medija i stvaranje specifičnog propagandnog  medijskog sadržeja. Nakon toga ni jedni izbori zapravo nisu bili pravi izbori.  Jedini objektivni mediji danas u Srbiji su pojedine kablovske televizije i internet portali.

Boško Šindić je roðen 1981. godine u Prokuplju. Osnovnu Školu i Gimnaziju završio je u Kuršumliji. Diplomirao na Filozofskom Fakultetu u Nišu, na odseku za filozofiju i stekao zvanje diplomirani profesor filozofije.

Od 2008. godine zaposlen u obrazovanju. Radio je kao nastavnik filozofije u Umetnièkoj školi u Kraljevu, Gimnaziji i Tehnièkoj školi u Kuršumliji a od 2010. u Ugostiteljsko-turistièkoj školi u Beogradu. Uèestvovao u velikom broju projekata od kojih su najznaèajniji projekti Saveta Evrope „Podsticanje demokratske kulture u školama“ i „Jednako obrazovanje za sve“ u kojima je imao ulogu koordinatora i mentora odreðenim školama u projektu.

Oženjen je i otac jednog sina.

Pored kontrole medija važna komponenta održavanja autoritarnih režima jeste i diskvalifikovanje objektivnih medija. Zbog toga je glavni generator govora mržnje zapravo režim. Režim u Srbiji prednjači u tome jer širi narativ mržnje i pravi “atmosferu linča” prema objektivnim i profesionalnim novinarima. Ono što je apsurdno jeste činjenica što taj način ophođenja prema novinarima sa puno vređanja, etiketiranja i lažnog optuživanja sprovodi predsednik države i najviši državni funkcioneri. Nakon toga sistem je takav da obavezu takvog ophođenja imaju ministri, stranački funkcioneri pa čak i obični članovi. Sistem diskvalifikacije u sferi interneta je doveden do savršenstva kroz instaliranje takozvanih “botova” koji sa lažnih profila ostavljaju uvredljive komentare i pretnje. Za stanje u našem društvu jednaku odgovornost imaju i predstavnici režima i novinari koji učestvuju u režimskoj propagandi i “botovi” koji zbog novca i sitnih privilegija svesno pišu laži i uvrede.

Ključna meta ovakvih napada su sve javne ličnosti koje se suprotsave režimu, glumci, akademici, intelektualci, sportisti i novinari. Po ustaljenoj šemi kreće salva napada i od propagandnih glasila režima i od poslanika i od državnih funkcionera. Žene su  svakako ranjivije kada su u pitanju ovi napadi jer u patrijarhalnom društvu, kakvo je naše, mnogo je lakše “ocrniti” ženu. Institucije koje bi zaustavile ovakvo ponašanje ne postoje. Mi na žalost više nismo država, mi smo teritorija. Odavno smo izgubili sve neophodne elemente državnosti. Tužilaštvo, pravosuđe i regulatorna tela služe i rade isključivu u korist režima.

Posledice ovog stanja mogu biti fatalne jer kroz ovakve “kampanje” koje imaju za cilj diskreditaciju ljudima koji su na udaru je ugrožena bezbednost pa čak i život. Posledica ovakvog stanja je ekonomsko i moralno urušavanje države i obrazovno uništavanje budućih generacija. Pored svih štetnih posledica do sada pred nama je i fizičko uništenje kroz planirano otvaranje rudnika koje će ugroziti živote budućih generacija. Radi ostvarenja profita režim u Srbiji je spreman da žrtvuje čak i ljudske živote. Zbog svega toga na našoj generaciji je velika istorijska odgovornost da zaustavimo tu pretnju i dalje propadanje Srbije. Siguran sam da ćemo ispuniti “zaveštanje” predaka koje govori da ono što smo nasledili zapravo nije naše već pripada budućim generacijama – zaključuje Šindić.

Exit mobile version