Ekskluzivni intervju sa predsednikom Čivijaške Republike
Kad se u Šapcu pomene ime Rendža svima, koji u ovom gradu žive a nisu tu u proputovanju, jasno je o kome se radi. Nije potrebno reći ni ime, mada Rendža jeste ime, ni prezime. E, sad taj Rendža je po treći put postao predsednik Čivijaške Republike, što morate priznati da nije baš normalno. A o čemu se tu radi, i šta, kao predsenik misli, pokušao sam da saznam prilikom “sačekuše” koju sam mu postavio i to u Bifeu Šabačkog pozorišta. Dok je pio toplu čokoladu.
Šta si to zgrešio pa si morao i po treći put da se prihvatiš funkcije predsednika Čivijaške Republike?
Četvrtak 18, septembar, tek sam se probudio, zvoni mi telefon, nepoznat broj, dal’ da se javim… i javim se, Predstavi se gospodin i reče mi da sam ja kandidat za predsednika naše Čivijaške Republike… rekoh mu, da se odbranim, gde mene nađoste, mogli ste onog, on je i tako stvoren za sve, ali me prekide i reče: on jeste smešan, a nama treba duhovit! Ubedi mene il’ moju sujetu” i ja prihvatih ponudu.
Kako je to biti predsednik koji se ne bira po stranačkoj knjižici?
Nisam se još opasuljio od slave koja me iznenada udari, mada nisam bez iskustva, dvaput sam biran, a sad sam i proglašen. Izgleda da me vole, nadam se da me neće tako i zvati.
Inauguracija predsednika Čivijaške Republike – Blokaderska
Ko posle Rendže? Mogli bi mi da nađemo i gorega ali nemamo. Čovek sa vizijom, Zoran Gvozdenović Rendža, po treći put predsednik Čivijaške Republike. A postoji tendencija da ostane i doživotno:
– Ovo doživotno izgleda kao da me kune. Hoće da umrem, koliko ove godine. A što se vizionarstva tiče ja imam viziju ali on ima televiziju. Imam još jednu viziju: policija će, kad-tad, izaći sa Univerziteta jer nije to za njih. E, sad, verovatno se pitate zašto sa sobom uvek nosim ovaj transparent? Pošto sam čovek u godinama a da biste znali da sam muško od njega se ne odvajam. Rođen sam s njim, živim s njim, putujem s njim, svašta s njim… Pre nekoliko meseci, na protestu u Šapcu, ja i vršnjak idemo kad jedna gospođa mi kaže „Sram te bilo, đubre jedno ti tako o našem predsedniku“! Pogledam i kažem joj: Gospođo pa vi ste njega prepoznali! Ona gleda zbunjena a ja dodam: Hoćete li da ga poljubite? Ne htede!
Ima još jedna stvar, ovo oko identifikacije. Mnogi Šapčani tvrde da su oni udarili dupetom o kaldrmu, da su oni rođeni Šapčani, a da su svi ostali seljaci koje je lako prepoznati. E, sad, oni moraju da se dokazuju da nisu seljaci i zato ja ovaj transparen nosim sa sobom da pokažem – muško sam ljudi! Pošto sam tek pre dva dana obavešten o ovoj situaciji ja sam bio veoma nesrećan čovek. Prvo, ja sam monarhista po opredeljenju, a treba da budem predsednik po treći put. Ne ide to, brate! Ali, šta ću? Nužda me naterala.
Ne bi vas više gnjavio jer imam prečih poslova ali ovde ima i nekih medija. Šta ti snimaš? Koga si pit`o? I ti, ugasi taj telefon! Što se tiče medija, ja neću da otvaram šta pišu „Podrinske“, „Šabačke novosti“, ali očekujem da mi se javite i pitate da li ovo možete da pustite. Nećemo više da se igramo.
I na kraju vidite da vam nisam ništa obećao jer će vam sigurno biti mnogo gore.
Koje su prve mere iz vašeg programa, ako ga imate, koje ćete realizovati? (više viceva po glavi stanovnika ili smanjenje poreza na smeh)
Sad, umesto da se radujem smirivanju letnje žege i da odem da pokušam da upecam nešto, upecan sam ja i to na bućku. S obzirom da je velika deflacija smeha u našoj republici i bliskom okruženju, moraću da uvedem rigorozne mere. Ako obratite pažnju na Njega, On se stalno smeška i to neprirodno, to znači da mi moramo da uvedemo smejanje na silu i po svaku cenu. Svako ko bude uhvaćen bez osmeha, pa makar i kiselog, biće kažnjen prinudnim pričanjem viceva bez veze, po ugledu na Njega.
Da li planirate da uvedete obaveznu upotrebu čivije u svakodnevnom životu, recimo umesto lične karte?
Pod hitno ukinuti lične karte iz upotrebe, jer one mogu biti zloupotrebljene, pa na ime imaoca iste, može se desiti da bude otvorena neka kompanija, ili ne daj Bože, uplaćena velika količina para, a pare ljude kvare. Da je ta poslovica tačna, imamo primer Njegovog brata iz senke.
Šta ćete radite ako opozicija, ne daj Bože, krene da vas kritikuje? (smejaćete se zajedno s njima ili ćete im poslati neki igrokaz na kućnu adresu)
Što se opozicije tiče i njenih kritika na moj račun, uopšte ne brinem. Ko i gde će njih da čuje. Svaka njihova kritika povećaće smeh i to gromoglasan, a to ide u prilog mojoj funkciji.
Da li ćete formirati Vladu, onako reda radi, ili ćete vladati potpuno apsolutistički?
Vlada je formirana i služiće samo da potpiše po neku glupost, jer mora neko i optuženičku klupu da greje.
Ko bi u vašoj vladi mogao biti ministar ozbiljnih poslova – ako takav resor postoji?
Najvažnije i najskuplje ministarstvo će bit ministarstvo zaštite, tetovaže koštaju, a zvečarke moraju kvalitetno da se hrane.
Od ozbiljnijih projekata najvišeg značaja biće izgradnja metroa na celom području naše male republike, jer investicija nije skupa pošto mi imamo jaku mrežu podzemlja, potrebno je samo šine postaviti.
Spremate li novi „zakon Čivijaške Republike“? To je danas moderno. I kako će da izgleda država u kojoj su zakoni kratki, a smeh obavezan?
U pripremi je set novih zakona, ali Vam neću reći ništa o tome, da ne procuri u javnost… niste mi baš pouzdan sagovornik.
Kako ćete rešavate međunarodne odnose – humorom, pesmom ili rakijom?
Međunarodne odnose sa međunarodima nećemo rešavati, oni su odavno rešeni… krenuće se prvo sa rakijom ljutom, zatim ide pesma, a na kraju ko preživi pričaće… viceve.
Kakva će biti kaznena politika? Da li je u redu da jedina kazna bude: ako se ne nasmeješ dobijaš obavezan kurs viceva?
Mmmmh… hm…
Da li će u Čivijaškoj Republici postojati centralna banka viceva i koliko će vredeti jedan dobar štos na crnom tržištu?
Mnogo si radoznao…
Razmišljate li da preimenujete gradske ulice? Recimo u Trg Smeha, Ulica Viceva, Park satire…
Razmatram…
Da li treba izmeniti program obeležavanja Dana Čivijaške Republike?
Razmatram…
I za kraj, da li možete obećati građanima da im za vreme vašeg mandata neće faliti smeha, makar falilo svega drugog?
Neću Vam više ni na jedno pitanje odgovoriti, ovo mi izgleda kao da me pripremate za suđenje, sve Vas nešto interesuje, ponašate se kao najveći ološ, idiote jedan, onaj kompletni…
Plati ovo piće, a ja odoh… ti ćeš mene da ispituješ…
Možda, ipak, bar neka poruka Čivijašima?
Još samo da si me pitao: Da li znam da sviram klavir! Ma, daj!
I, tako, platih piće i raziđosmo se… U zdravlju i veselju…
Ivan Kovačević