Autor: Yara El Murr (glavna urednica) i Anita Li (izdavač)
Neosporno je da se javnost – posebno Generacija Z i milenijalci – sve više udaljava od vesti, bilo zbog nedostatka poverenja, bilo zbog manjka interesovanja.
Prošle godine, Institut Rojters otkrio je da mladi ljudi imaju sve više problema da prepoznaju pouzdane izvore vesti. To se dešava u trenutku kada kreatori sadržaja i influenseri potiskuju novinare i informativne organizacije na internetu, dok veštačka inteligencija prodire u sve više segmenata kreiranja sadržaja, prema izveštaju instituta Digital News Report 2024.
Dakle, kako novinari mogu da se probiju kroz tu buku i pridobiju poverenje publike?
Prva linija odbrane od dezinformacija i manipulacija jesu hiper-lokalne publikacije, koje odražavaju svakodnevnu realnost svojih čitalaca. Lokalni novinari su jedinstveno pozicionirani da izgrade temelje poverenja time što su deo zajednica o kojima izveštavaju i za koje izveštavaju. Oni su u stanju da prenesu konkretne, opipljive informacije na blizak i razumljiv način. Takođe su najbolje pozicionirani da praktikuju angažman zajednice odgovarajući na potrebe publike i uključujući je u proces informisanja.
Ali to više nije dovoljno. Uprkos rastu novinarstva zasnovanog na zajednici tokom poslednje decenije, javnost je umorna od vesti. To je i razumljivo s obzirom na nemilosrdan priliv loših vesti – od klimatskih katastrofa i genocida do gladi i erozije demokratije širom sveta.
Dakle, kada su vesti stresne i otuđujuće, šta znači biti novinar? I kako možemo da isporučimo vredne i pouzdane informacije publici koja je već udaljena?
Prema Aniti Li, izdavačici The Green Line, u svom članku za Nieman Lab predictions for journalism, ključ je u angažovanju zajednice. Ona to naziva „osnaživanjem odozdo“ i opisuje kao „podizanje angažmana zajednice na viši nivo“ – najbolje prakse angažovanja kojima se ohrabruje javnost da se uključi u vesti koje su im bliske i koje direktno utiču na njihov život.
To je upravo ono što naš tim radi u The Green Line. Mi smo nagrađivana hiper-lokalna publikacija fokusirana na proizvodnju informacija koje su korisne i prilagođene čitaocu i koje pomažu ljudima da se snađu u svakodnevnim problemima – poput odgovora na pitanje šta raditi ako preti prinudno iseljenje ili gde pronaći jeftinu hranu u blizini.
Izbegavamo detalje koji izazivaju anksioznost. Uz naše vodiče i alate, čitaoci ne moraju da se probijaju kroz gomilu teksta da bi stigli do onog ključnog dela koji im zaista pomaže. Sve stavljamo na prvo mesto. Na primer, nedavno smo napravili interaktivnu mapu besplatnih toaleta i Wi-Fi lokacija širom Toronta, video materijale koji razjašnjavaju najsloženije pešačke rute u podzemlju grada i još mnogo toga.
Osim neposredne pomoći, kada izveštavamo o politikama i sistemskim pitanjima, nudimo informacije koje pomažu ljudima da se sami zalažu za sebe putem glasanja i drugih demokratskih procesa. Na primer, u našem biltenu Ripple Effect uključujemo „građanski spisak“ sastanaka gradske skupštine u Torontu, kako bi građani mogli da prisustvuju i izraze svoje stavove. A kroz program The Green Line’s Documenters Canada, uključujemo javnost u naš proces prikupljanja vesti tako što obučavamo i plaćamo članove zajednice da prave beleške na javnim sastancima gde se donose odluke.
Ravnoteža između oblikovanja šire politike i rešavanja neposrednih potreba građana nalazi se u malim, ali efikasnim rešenjima.
Kroz ceo naš rad, The Green Line nikada ne govori publici šta da misli. Umesto toga, opremamo ih znanjem da sami donose odluke – veštinom koja je posebno važna u kulturi koja obeshrabruje kritičko razmišljanje.
Uz standardno, ozbiljno novinarstvo, naš tim takođe podstiče čitaoce da „sami proveravaju činjenice“. Na primer, pored ozbiljnih istraživačkih izveštaja, proizvodimo vodiče za čitanje partijskih programa političkih partija. To je bilo naročito korisno tokom dvaju izbora ranije ove godine. The Green Line je pripremio vodiče o partijskim platformama koji jasno pokazuju gde Liberalna, Konzervativna, Nova demokratska i Zelena partija Kanade stoje u odnosu na pet ključnih oblasti: stanovanje, posao, hranu, saobraćaj i zdravlje. Kao i uvek, svaki podatak koji smo koristili bio je jasno naveden.
Na kraju, The Green Line dopire do publike ne samo kroz virtuelne formate (video na TikToku, infografike na Instagramu i kratke dokumentarce na YouTube-u), već i u stvarnom životu.
Gotovo svakog meseca, organizujemo događaje koji okupljaju Torontance kako bi zajednički osmislili rešenja za gradske probleme – bilo da se radi o visini troškova stanovanja ili pronalaženju javnih prostora u Torontu. To je deo našeg modela „Put akcije“, koji smo nedavno zaštitili kao žig. Svako izdanje vodi publiku kroz četvoronedeljni proces: razlaganje sistemskog problema u prvoj nedelji, istraživanje postojećih rešenja u drugoj, zajedničko kreiranje novih ideja u trećoj i, na kraju, crowdsourcing rešenja u četvrtoj nedelji.
Naši topli i namerni susreti pomažu ljudima da se osećaju manje otuđeno od gradskih problema. Povezujemo građane sa liderima zajednica i organizacijama koje im mogu pomoći. Najvažnije je to što Torontanci razvijaju odnose jedni s drugima i pružaju međusobnu podršku. U svetu u kome su stvarni, uživo kontakti sve ređi, ovakvi događaji imaju neprocenjivu vrednost.
Iznad svega, čitaoci The Green Line-a upoznaju nas – i s vremenom počinju da nam veruju – pa im možemo još bolje služiti.
Ovaj članak je naručen u okviru Svetskog dana vesti – globalne kampanje za isticanje vrednosti novinarstva. Organizuju je Svetski forum urednika WAN-IFRA-e, Projekat Koninuum i Kanadska fondacija za novinarstvo.