SAOPŠTENjE ZA JAVNOST
Kao nekadašnji direktor ustanove koja je organizovala “Čivijadu” – manifestaciju koja je više od pola veka predstavljala simbol duha, humora i slobode grada Šapca – osećam profesionalnu i moralnu obavezu da izrazim duboku zabrinutost zbog pravca u kojem se ovaj jedinstveni kulturni događaj kreće.
“Čivijada” je, od 1968. godine, bila prostor u kome se govorilo bez straha, kritikovalo bez uvreda i smejalo – i vlasti i opoziciji, i drugima i sebi. Zahvaljujući svom autentičnom duhu, postala je kulturni brend grada, poznat i van granica Srbije. U njenom stvaranju i negovanju učestvovali su velikani poput Mila Stankovića, Branka Ćopića, Dušana Kovačevića, Lana Gutovića, Miše Majića, Penjina i mnogih drugih.
Nažalost, poslednjih godina svedoci smo sistematskog gašenja svega što je “Čivijadu” činilo živom i prepoznatljivom:
Čivijaški dobošar, simbol manifestacije i čovek koji je 32 godine najavljivao početak „republike smeha” kroz gradske ulice, ove godine je eliminisan iz programa, iako je ugovor već bio potpisan. Opravdanje – da „više nije potreban” – deluje kao izgovor, a ne kao argument.
Izbor predsednika Čivijaške republike, tradicionalni događaj koji je godinama unosio duh narodne mudrosti i humora, nagovešten je kao potencijalno ukinut. Ako je nekome neprijatna satirična kritika, to više govori o njemu nego o manifestaciji.
Izložbe aforizama, karikatura i satiričnih priča, nekada ponos “Čivijade”, već su bile cenzurisane – 2021. godine postavka je skinuta istog dana po nalogu „odozgo”. Čemu strah od humora?
Časopis “Čivija”, kao trajni dokument između dve manifestacije i platforma za satirične preglede događaja, više se ne objavljuje. Sa njim je nestala i hronika duha grada.
Postavlja se pitanje – da li se u tišini gasi jedna od retkih manifestacija koja je, na inteligentan, dostojanstven i duhovit način, umela da govori ono što drugi nisu smeli?
“Čivijada” je izdržala razne vlasti, promene, pritiske. Zato se pitam – da li današnja vlast u Šapcu i Srbiji pokazuje svoje pravo lice time što ne ume da se našali na sopstveni račun? Da li strah od satire govori više o nesposobnosti da se vodi grad nego o navodnoj modernizaciji manifestacije?
Satiru ne možete ugušiti ćutanjem, niti ukidanjem dobošara. Možete samo priznati da vam je mali narodni smeh opasniji od svih kritika skupštinske govornice.
Da li je sadašnja vlast, nesposobna da se našali na sopstveni račun, pokazala koliko je daleko od vrednosti koje “Čivijada” predstavlja? Da li je duh “Čivijade” – slobodan, neprilagođen i nepotkupljiv – postao nepoželjan u vremenu političke korektnosti bez humora i kritike?
Ovo nije samo pitanje kulture. Ovo je pitanje slobode. A tamo gde ne sme da se čuje smeh, tu počinje strah.
Pozivam sve aktere – i institucije, i kulturne radnike, i građane – da se zapitaju: hoćemo li dozvoliti da se “Čivijada” ugasi u tišini, ili ćemo sačuvati ono po čemu je Šabac bio jedinstven?
S poštovanjem,
Srđan Mitrašinović, bivši direktor ustanove organizatora „Čivijade“