Poljoprivrednici treba da se opredele za jednu vrstu proizvodnje, umesto da svaštare

Malinar Miloš Jevtić iz Bogosavca

Vođeni praktičnim razmišljanjem i uverenjem da u bavljenju poljoprivredom treba jasno profilisati proizvodnju, članovi porodice Jevtić su na svom imanju, nedaleko od porodične kuće u Bogosavcu, 17. juna prošle godine posadili malinu sorte vilamet na dva i po hektara. Proteklog vikenda, desetak radnika, među kojima je njih pet stalno angažovano, brali su prve plodove. Budući da je prva godina, mlada malina stiže sedam do deset dana ranije, a očekivanja su da će rod dostići učinak od 60 do 70 posto. Otkupljivači još uvek nisu izašli sa cenom, ali se nadaju da će biti u planiranim okvirima.

Iza kuće imaju jagode pod plastenicima, nešto kupine i oko pola hektara maline, koja je poslužila kao eksperimentalni, amaterski poduhvat za ono što je kasnije usledilo, a čije plodove sada ubiraju. Za masovniju proizvodnju su se odlučili upravo zbog stabilnije cene tog voća na tržištu.

-Malina je poslednjih godina imala najbolju cenu, nije bilo toliko variranja kao što je slučaj sa jagodom, koja je pre nekoliko godina bila 40 dinara, a ove godine išla i do 400 dinara. Zadovoljan sam kakva je bila godina, s obzirom na to da smo imali dugu zimu, kasne mrazeve, čak nas ni grad nije zaobišao. Kada je pun rod, malina rađa oko 20 tona po hektaru, a pošto je prva godina, biće 60- 70 posto roda. Čim se obere, uveče se nosi u hladnjaču, jer ne može da stoji. Hladnjače još ne izlaze sa cenom, sedam do deset dana prodajemo na otvorenom, ali se nadamo da će biti 200- 250 dinara- kaže Miloš za „Podrinske“.

Budući da su kupili sertifikovane sadnice, što je garancija kvaliteta i zdravstvene bezbednosti, Jevtići su ostvarili pravo na povraćaj od države u iznosu od 40 posto na sadnice, zalivni sistem, creva i pumpu. Planiraju da konkurišu za povraćaj- 40 posto na prskalicu za malinu, a već su konkurisali za nov voćarski traktor, jer država odobrava između 40 i 50 posto troškova za nove poljoprivredne mašine.

Voda je plitka, na pet- šest metara, a navodnjavaju primenom sistema „kap po kap“. Protivgradnu zaštitu nisu postavljali, niti su osigurali, ali im je u planu da za to izdvoje sredstva u narednom periodu. Razmišljaju i o mogućnostima za preradu, te proizvodnji sokova i džemova, kako bi stvorili svoj prepoznatljivi brend. Lepo bi bilo, smatra, da se osnuje neko udruženje malinara u njihovom kraju, kao što je, primera radi, u Arilju, pa da zajednički nastupe na tržištu i obezbede bolju cenu za svoje proizvode.

Ove godine posadiće još hektar jagoda, a zahvaljujući stalnim radnicima, moći će da završe ciklus proizvodnje, jagode, maline i na kraju, kupine. Reč je uglavnom o starijim, ređe mladim beračima (na deset starijih, dođe jedan mlađi radnik), budući da mladi meštani većinom nisu zainteresovani za bavljenje poljoprivredom, iako od nje, smatra Miloš, može lepo da se živi. On je po završetku Srednje ekonomske upisao Visoku poslovnu školu u Valjevu kao student na daljinu, ali će i nakon školovanja nastaviti da unapeđuje, prvenstveno voćarsku proizvodnju.

U selu- sve što je potrebno

Bogosavac je uređeno selo, sa rekonstruisanim Domom kulture u kome se okupljalju mladi, održavaju treninzi Rvačkog kluba „Mladost“, nastupi KUD „Abrašević“… Imaju crkvu, zdravstvenu ambulantu, apoteku, poljoapoteke, prodavnice, izdvojeno odeljenje Osnovne škole „Nikolaj Velimirović“ do četvrtog razreda, nakon čega đaci prelaze u Dobrić. Miloš kaže da nedostaje jedino poslovnica pošte- najbliža je u susednom Dobriću.

-Bavljenje poljoprivredom je porodična tradicija. Baka, deda, otac, majka i brat- svi smo angažovani na imanju, godinama unazad. Nažalost, mladi nemaju naviku da se bave poljoprivredom, već uglavnom, kad završe školovanje, ostaju u Beogradu ili Novom Sadu, ili se zaposle u Šapcu, a u selo dolaze samo vikendom ili za praznike. U slučaju da se opredele da ipak žive u Bogosavcu, retko se bave poljoprivredom, jer ne vide perspektivu u tom zanimanju- objašnjava i dodaje da je problem što ljudi uglavnom svaštare, zbog čega ne mogu da ostvare značajniji ili bar stabilan prihod.

Kako ističe, rasipajući energiju na razne strane, poljoprivrednici ne mogu dovoljno da razviju nijednu proizvodnju, pa profit izostaje. Jevtići imaju četiri i po hektara svoje zemlje, nekada su uzimali još pet u zakup. Bavili su se i stočarstvom, a sada imaju četiri krave, šest tovnih bikova, šest krmača praščara, prasiće koje odmah prodaju. Imaju i jedan plastenik sa paradajzom i paprikama, ali im je dugoročno i primarno opredeljenje voćarska proizvodnja.

-Život na selu ne bih zamenio životom u gradu. Mirnije je, nema buke, a opet je Šabac dovoljno blizu, desetak minuta vožnje autom, da nam je sve u čemu uživaju stanovnici grada dostupno. Naravno, da bi se neko bavio poljoprivredom, mora da voli selo i takav način života. Moj savet je da se ljudi opredele samo za jedan oblik proizvodnje, jer u suprotnom, samo gube vreme, rasipaju misli i energiju. Kad imaš dobru i kvalitetnu malinu, uvek može da se zaradi, ako ništa, da se bar bude „na nuli“. Ne treba imati strah od gubitaka, jer ako se, primera radi, malina osigura i stavi protivgradna mreža, kao što mi planiramo da uradimo, nema rizika od neuspeha- ističe Miloš.

Zadovoljan je atarskim putevima i prilazom do malinjaka, na kome su radovi počeli još u februaru prošle godine. Na prostoru gde su nekada bile pšenica i detelina, zemljište je adaptirano i za tri dana je nikao ceo zasad. Razvukli su 24 kilometara žice, 32 kilometra pomoćne žice i postavili 2.000 stubova sa kočićem. Redovi se sade u pravcu sever- jug, kako bi malina imala dovoljno sunca. A sve je počelo davne 2010. godine, kada su iza kuće zasadili jedan red od sto metara, pa narednih godina povećavali, do hiljadu metara. Sada su, sa početnih hiljadu, stigli do osam hiljada metara, odnosno osam kilometara, na novoj površini, i tako uvećali proizvodnju čak osam puta. Iako deluje da je bavljenje malinarstvom sezonski posao, ističu da je neophodno biti prisutan u voćnjaku od marta do novembra, kako bi se zaštitili i adekvatno negovali zasadi u periodu mirovanja.

D.Dimitrijević

PROJEKAT „MLADI NA SELU – DOBRO JE OSTATI“,

PODRŽAN IZ BUDŽETA GRADA ŠAPCA

Exit mobile version