Podzemna garaža u srcu grada

smart

Novi udar naprednjačke vlasti

Na prošloj sednici Gradske skupštine olako je usvojena odluka o izgradnji podzemne garaže na Gradskom trgu. I to u partnerstvu sa privatnom firmom, skoro osnovanom, a bez izjašnjavanja većine građana. Sem odbornice SRCE,  dr Tatjane Marković, nije bilo oponenata, a za Šabac je ovo itekako važno pitanje.

Još davno, šezdesetih godina, niko se nije pitao ni za zatrpavanje reke Kamičak, koja je delom prolazila i kroz Bensku baru. Ekološke posledice teško su sagledive, a grad izgubio reku koja je mnogo značila, gde su se, na primer, i deca kupala i hvatala ribu. Još čudnija odluka bila je izmeštanje gradske deponije na Dudaru, nekadašnju zelenu oazu grada. Desilo se da je 17 meštana sela Maovi sa vilama i drugim alatkama sprečilo da se na izgrađenu deponiju u ovom selu lageruje otpad i đubre jer nisu poštovana pravila da se ono zatrpava zemljom. Naprečac, 1990, tadašnji gradonačelnik Zoran Despotović, zarad poslaničkog mandata, donosi odluku da se otvori deponija na Dudari, gde je svakog dana istovarano po stotinu tona raznoraznog otpada. Ali, ova deponija nikad nije dobila upotrebnu dozvolu, a, pre svega, trebalo je postaviti nepropusnu foliju. Tek 2014. godine deponija na Dudari je zatvorena, ali Šapčani se tokom gotovo četrvt veka nisu pobunili kao Maovčani.

Ipak, građanski otpor je pobedio prilikom pokušaja da se u Šapcu izgradi spalionica hemijskog otpada. Projekat i finansijska konstrukicja su bili zatvoreni uz veliku podršku Evropske unije, ali se građani nisu dali, već javno manifestovali svoje neslaganje.

Ne mala građanska neposlušnost bila je što nije dozvoljeno da se ispred hotela „Sloboda“ izgradi dvospratnica, po urbanističkom rešenju dve arhitetkinje iz Beograda. Održane su javne rasprave, a peticijom je prikupljeno više od hiljadu potpisa.

Srećom, Šabac je dobio pravi Gradski trg, umesto nekadašnjeg parkinga i prostora za šatre i prodaju. Nekako naprednjaci imaju ogoljenu omrazu prema svemu što je demokratska vlast učinila za grad, pa se u skupštinkoj rasparvi čulo i da je trg rađen u bojama Draginja, što je vid segregacije. Na prvi pogled podzemna garaža na Gradskom trgu preskupo bi koštala zbog potrebe hidroizolacije i zaštite od podzemnih voda, a nekako se olako zaboravilo da se trg zove po fašističkim žrtvama jer je ovde streljano više od hiljadu Šapčana. Ali, vreme će pokzati koliko je Šapčanima stalo do svog dostojanstva i identiteta, da se to spreči institucionalno i vaninstitucionalno, kao što su protesti.

Vreme je, a posle će sve biti kasno!

D.Eraković

Exit mobile version