Ploviti se mora- životni i imperativ umetnika

Izložba Dragana Bartule u Narodnom muzeju u Šapcu

Umetnik Dragan Bartula, nekoliko decenija prisutan na likovnoj sceni Šapca, predstavio se šabačkoj publici izložbom „Ploviti se mora“ otvorenom prošlog četvrtka u galeriji Narodnog muzeja u Šapcu. Dobitnik nagrade za slikarstvo Oktobarskog salona u Šapcu, ali i brojnih drugih značajnih priznanja, među kojima se izdvaja poslednje, Vukova nagrada za naročite rezultate u stvaralačkom radu na širenju kulture, obrazovanja i nauke u Srbiji na svesrpskom kulturnom prostoru, četiri puta je samostalno izlagao u Kulturnom centru. U Narodnom muzeju dobio je prvi honorar, te Šabac likovno doživljava kao svoj grad.

-Oktobarski salon je moja godišnja obaveza, ne prođe ni jedna godina da ne konkurišem i verujem da sam od ljudi sa strane upravo ja najviše izlagao na Oktobarskom salonu. Muzej i Šabac likovno shvatam kao svoj grad. Ovde se osećam kao domaćin, a i jesam stalno prisutan u Šapcu. U Kulturnom centru sam imao četiri samostalne izložbe, mnogo grupnih žiriranih izložbi, ovde sam dobio Oktobarsku nagradu, U Šapcu imam mnogo prijatelja slikara, ovde se osećam vrlo lepo i u meni ovaj grad budi divne emocije- naveo je autor izložbe.

Naziv „Ploviti se mora“ odabrao je jer se kroz život ploviti mora, bez obzira na težinu, krstove i terete koje nosimo. „To je životni moto. Mi se zaista s godinama primičemo prelasku u neki drugi svet, a kroz ovaj život moramo da plovimo, bez obzira na sve probleme koje nosi sa sobom“, smatra Bartula, koji Vukovu nagradu doživljava kao podstrek za budući rad, ali i odgovornost da opravda priznanje koje mu je dato.

Muzejski savetnik Tatjana Marković navodi da je, bez obzira na to što je iz Loznice, Bartula zapravo šabački umetnik, te da je ovo prvi put da se sa tako značajnom izložbom predstavlja u muzeju.

-U Šapcu se dobrim delom formirao, već tridesetak godina prisutan je na Oktobarskim salonima, potom na tematskim izložbama u Kulturnom centru i to dovoljno govori koliko ga šabačka publika prepoznaje i voli. Uspeli smo da povežemo četiri poslednja u nizu Bartulina ciklusa, gde postoje određeni elementi u njegovom slikarstvu specifični za svaki od tih ciklusa pojedinačno, a isto tako postoje neka opšta mesta u njegovom slikarstvu. Njegovo slikarstvo se bazira na vizantijskom nasleđu, nečemu što nam je kroz istoriju, kulturu, tradiciju i duhovnost blisko, ali ta priča je ispričana savremenim likovnim jezikom i to je čini prepoznatljivom i bliskom današnjoj publici- rekla je Markovićeva.

Kako je objasnila, „četiri ciklusa nastala u poslednjih nekoliko godina (Konaci i konačišta, Ktitori i čuvari, Zapisi i Brodovi, jasno ukazuju na razvoj određenog arhetipskog motiva, čiji se odabrani segmenti pojedinačno razrađuju u narednim etapama kao noseći temati. Monasi, manastirska arhitektura, simbolika slikovnog pisma, crtež krstolikog oblika, simboli dualne vrednosti, atmosfera vizantijskog nasleđa, reljefne partije, brodoliki oblici, čine ontološke karakteristike Bartulinog slikarstva i njegovog umetničkog habitusa“.

Bartula je, navela je, umetnik koji duboko i pomno promišlja i sebe i svoj rad, okruženje i istoriju i duhovnost našeg naroda. Uspeo je da spoji nešto što se čini nespojivim, da deo tradicije, kulture nasleđa, prevede u savremeni likovni rukopis. „Ploviti se mora“ Markovićeva vidi kao životni imperativ. Ako je umetnik odabrao barku, nešto što najveću moguću simboliku nosi, što se može čitati na hiljadu načina, daje poruku da moramo ploviti. Kako on plovi u slikarstvu, tako i mi u sopstvenim životima. Izložba će u Narodnom muzeju u Šapcu biti otvorena do 3. marta.

D.Dimitrijević

Exit mobile version