Ovako je govorio Dušan Radosavljević

Narodni poslanik je termin koji u demokratskim društvima označava osobu koja predstavlja celokupno stanovništvo određene oblasti, koju biraju građani te oblasti. Oni ga biraju kao svog opunomoćenika, da raspravlja u njihovo ime sa poslanicima iz drugih oblasti zemlje o vođenju društva i države. Titula poslanika se dobija opštim glasanjem. Dužnost poslanika je da ozbiljno proučava sva postavljena pitanja i sva predložena rešenja. Kada je ponuđeno rešenje u skladu sa njegovim ubeđenjem, on treba da glasa za njega, a ako ga, s druge strane, njegovo ubeđenje osuđuje, treba da glasa protiv.

Ako prihvata naloge drugih, on izdaje svoju punomoć.

Dušan Radosavljević, poslanička grupa NOVI DSS – POKS (NADA)

Dame i gospodo, uvažene kolege poslanici, poštovana javnosti, poštovani Srbi i građani Srbije, kako u matici, tako i u dijaspori.

Postoje sednice koje su tekuće Narodne skupštine, postoje sednice koje se zaborave, ali postoje i istorijske sednice. Upravo želim da naglasim javnosti da je ovo jedna od takvih, i kako danas budemo ovde govorili i kako budemo glasali, po tome će nas prepoznati i pitati nešto. Prema tome, neću biti ličan, biću načelan, svako ima svoju glavu, neka tom glavom odlučuje, neka tim jezikom govori i neka takve odluke donosi.

Prva istorijska stvar koja se desila na ovoj sednici, to je da ovako šarenolika ideološki opozicija apsolutno stane u odbranu interesa svoga naroda i donese mu tračak nade i radosti. Radost bi bila velika kada bi i vi to prihvatili i narodu bi pao kamen sa srca, ali to je vaš izbor i ja se u to neću mešati. Ne bih ovde da politički lamentiram, nego bih da politički definišem, jer ovde je mnogo toga rečeno, ja se vama klanjam na briljantnim diskusijama. Bravo! Trudiću se da dam doprinos, a mnoge od vas molim, kao i moju Šapčanku, štampajte to, to je istorija, tako se čast i kodeksi časti brane. I zato ova sednica treba da bude putokaz svim budućim pokoljenjima.

Dragi moji, potičem iz porodice gde je etika i moral, čast sve. Dolazim sa prostora jedini, uz moju koleginicu, gde će se rešavati to što će se rešavati, i oni ne traže puno filozofiranja, oni postavljaju pitanje, da li će planetarni predator „Rio Tinto“ doći da grize Srbiju, ili neće?

Mi u Narodnoj skupštini, narodni tribuni, moramo da damo odgovor, moramo dati odgovor i to čeka Srbija. Molim vas, ne smemo stavljati nijednim gestom, nijednim zarezom, bilo šta što će poremetiti bilo kakve odnose u društvu. Ja se Bogu molim, dosta je stradanja, dosta je zuluma, dajmo jednom mira. Ovde želim da, kao političar, demistifikujem šibicarsku igru, jer se kaže – struka, struka bila, struka rešila, e, pa gospodo, polako, polako, polako. Struka daje savete, a mi političari odgovaramo. Ne odgovara struka, nju neće dirati niko, ovde je moja glava i sve vaše glave će biti pred narodom. Pa da definišemo.

Ovo govorim zbog javnosti, oprostite mi, intelektualci, ja se izvinjavam, ovo mora javnost da zna, najviša institucija, naučna institucija u Srbiji zove se Srpska akademija nauka i umetnosti. Narativ koji je stvaran da je neki akademik pošao, pa skrenuo pod neki dud, pa ga neko pitao, nije tako. Gospodo, akademija nauka, u njoj je osam odeljenja, tzv. naučna odeljenja, tehnička, to je odeljenje za fiziku, geonauku i matematiku, hemijsko-biološko, tehničko-naučno, medicinsko i četiri odeljenja – jezičko, umetničko, istorijsko. Ova dole nisu uopšte konsultovana.Zato, da vam pojednostavimo, odeljenja koja se time bave, ovom naučnom sferom, ona donose odluke.

Prema tome, 22. aprila, sećam se dobro, držao sam konferenciju za štampu, jako sam malo o ovome znao, molim vas za tišinu, gde me je neko pitao šta znam o „Rio Tintu“. Rekao sam – jednostavno, malo znam, čekam šta će reći SANU za Vidovdan te 2021. godine. Akademija nauka je odredila najveći živi autoritet iz te oblasti recenzenta prof. dr akademika Vukosavića da priredi zbornik i mišljenje od 300 strana. Molim javnost, molim novinare da zabeleže ovo. Jedini dokument koji ima stručni naziv, to je dokument SANU od 300 strana. Taj dokument je nas izveo na ulice, mi ne bi znali da izađemo na ulice, oprostite, molim vas, što ne znači da u daljem tekstu ne dođe do analitike, do sukoba mišljenja, ali mi nemamo drugog dokumenta od tog, koji je potpisao prof. dr akademik Slobodan Vukosavić, drugog nemamo, ja o drugom ne mogu da raspravljam. Na osnovu toga, mi smo ovde gde jesmo i stajemo u zaštitu svega toga.

O tome šta je „Rio Tinto“ radio, ja neću da ponavljam, kolege. Reći ću nešto što treba narod prosto da zna, nigde u naseljenom prostoru na planeti, nigde gde je narod, gde postoje vodni potencijali, to ne postoji. Tačka. Nema dalje. Nema dalje priče, bre.

Idemo dalje. Pokušano je da se napravi, hteli su u Americi, u Nevadi, da naprave jedan, ovo je ključno, da ne zaborave ovo da zabeleže, da se napravi jedan rudnik, ali studijom je dokazano da loše utiče na tetrebe. Prema tome, srpski narod je na nižem nivou od tetreba. Ko to želi, ja neću ništa drugo da kažem.

Dalje, gospodo, nama se pripisuje da mi izvodimo narod, zloupotrebljavamo narod, a mi nemamo ništa, nas su sklonili iz svih medija, oni imaju sve medije, sve opštine, sve budžete, sve imaju, svu propagandu ovog sveta, samo su zaboravili na jednu stvar, da se desio kontraefekat i narod se razlio. To se zove pobuna naroda i to je opasno. To ne vodi dobru. Zašto ovo kažem? Jer u mom Šapcu kad sam bio i kad sam bio u Loznici, otkad su gradovi napravljeni, onoliko ljudi nije bilo. Muk, tišina, zabrinutost. Mi iz opozicije smo smerno stajali sa njima. Pitao sam stare Šapčane – jel bilo kad ovoliko ljudi? Nikad, dete, u istoriji. Ti ljudi su zabrinuti.

Ja vas molim, kao izvestilac, na kraju ću imati završnu reč svega ovoga, molim vas da znate, ta propaganda nije uspela da ubedi ni odbornike određene u Krupnju, gde treba da bude mesto zločina, određeni na našu inicijativu, naših odbornika iz POKS-a, iz SPS-a prilaze, slično je i u Malom Zvorniku, gde je taj prostor, ja ću postaviti jedno jako logično pitanje, jel neko video gradonačelnika Loznice zadnjih tri-četiri meseca? Jel ga video neko? Verovatno čovek zna da razmišlja i gleda kud će i šta će. To su stvari koje mi moramo da dobro analiziramo. Kad sam rekao da se taj narod pobunio, to govori o svesti naroda, jer kad nešto preterate, onda i pregonite, onda to postaje vulgarno.

Ja vas molim da jednostavno svako po svojoj savesti odluči, neću da apelujem ni na koga, svako će svoj život nositi i svako će pred narod izaći. Ja hoću da se čista obraza vratim u moju Mačvu ponosnu, ovo ona sluša, i da kažem – ja sam stao da vas zaštitim, više nisam znao, više nisam umeo. Vas molim iz vladajuće strukture…

(Narodni poslanici opozicije: Bravo!)

Hvala vam, kolege, hvala vam.

(Narodni poslanici opozicije aplaudiraju.)

Budi ponosna, Srbijo, imaš ovakvu opoziciju, i monarhiste, i leve, i desne! Bravo, Srbijo, evo šta imaš! Ovo imaš, Srbijo! Ne brini za budućnost! Živela Srbija, raznolika, lepa! Živeli na mnogaja leta!

(Narodni poslanici opozicije: Nećeš kopati! Nećeš kopati!)

 

Exit mobile version