Međunarodni dan maternjeg jezika
Dana, 19. februara 2016. godine promovisali smo jezičku kulturu maternjeg jezika i pismo.
Bibliotekarka Dragica Šuvaković je u uvodnoj reči istakla značaj obeležavanja Dana maternjeg jezika, podsećajući nas koliko je važno širiti svest o jezičkoj kulturi i različitosti. Informisala nas je da su po procenama stručnjaka danas najviše ugroženi jezici sa malim brojem govornika od nekoliko stotina ili desetina, kao i jezici koji pripadaju malim zajednicama koje nisu civilizovane sa stanovišta zapadnih standarda i nemaju institucije. Istaknuto je da je malo verovatno da ćemo u budućnosti doći do jednojezične civilizacije, pa treba više da radimo na podizanju jezičke kulture i pismenosti u čemu bi škola morala da ima značajnu ulogu.
Cilj koji smo sebi zacrtali bio je da ukažemo da je neophodno očuvanje srpskog jezika i ćirilice kao jednog od najznačajnijih oblika kulturnog nasleđa.
Naša poruka bi bila da u vremenu u kome učimo strane jezike želeći da budemo uključeni u širu zajednicu, sačuvamo maternji jezik i pismo, jer bez maternjeg jezika nema identiteta jednog naroda, ni bogatstva kulture.
„Čitanje to je kultura. Škola, početak kulture; putovanja – kulturna panorama: čitanje – strast i slast kulture, kultura sama.Razvijen jezik, to je biće i krv naroda, to je maksimala onoga što jedna kultura ostavlja i daje. Živ je i napredan narod koji jezik svoj usavršava. Sve što jedan narod ima i zna, inventarisano je i kategorisano u jeziku, sve konkretno i sve apstraktno. Razvijen jezik, moćan jezik, to je stihija; kao da on sam stvara, a mi kombinujemo njegove krupne i sitne tvorevine, njegove virtuoznosti…”(Isidora Sekulić)
spec. Jasmina Janić
