Pomislim, često, da su naše verske vođe u službi vladajuće garniture.
Uz velike verske praznike, sve poslanice pozivaju na slogu, izmirenje, OPROST?
Naša crkva, često, deli ordenje i onima koje bi trebala da anatemiše. Ponekad osveštava crkve koje su sagrađene prljavim, čak i krvavim novcem.
Ja, običan i verski slabo obrazovan čovek, teško mogu da to razumem. A možda i svesno neću?
Kako ljubiti, voleti i biti u slozi sa onim koji krade i ubija, sa onim koji svedoči lažno na bližnjeg i koji želi sve što je tuđe? Kako podržati one koji umesto Boga imaju drugog idola kojem služe i kojem se klanjaju?
Kako OPROSTITI onome ko našu decu, skoro do smrti, prebija samo zato što mirno demonstriraju protiv vlasti? Kako OPROSTITI onima koji se enormno bogate kradući naš budžetski novac, onima koji prodaju naše šume, vode, rude, banje… u bescenje?
Kakav OPROST dati onima koji nam obećavaju „med i mleko“, a živimo sve gore i gore? Kako bratom nazvati onog ko ti krade na izborima, ko te naziva izdajnikom, ko te posvađa sa celim svetom?
Ne, ne pristajem da se sa takvima mirim, bratimim, a još manje hoću da im OPROSTIM, kao ni što moj Sv. Đorđe nije oprostio aždaji, a i kao što Đango kaže: „Bog oprašta, ja NE“.
Boban Smiljanić
