„Odbrana i (ili) poslednji dani”

Ugostiteljstvo, hotelijerstvo i turizam (ili hospitality industrija) su grane privrede koje su najviše pogođene restriktivnim merama uvedenim zbog pandemije korona virusa covid 19. U isto vreme, ugostiteljstvo kao i sve druge grane hospitality industrije su označene kao najveći uzročnici širenja virusa. Prema podatcima MMF gubitak u ovoj oblasti na svetskom nivou će biti 910 milijardi evra. Resorni Ministar za turizam u Vladi Srbije je izjavio da je gubitak za prvih 5 meseci ove godine u ovoj grani privrede preko 300 miliona evra a da će do kraja godine ovaj gubitak biti preko milijarde. Evidentni gubitci prouzrokovaće neminovna drastična otpuštanja radnika kojih u ovom trenutku u Srbiji ima oko 100.000. U Nemačkoj svaki deseti privrednik strahuje za svoju egzistenciju a svaki šesti je pred bakrotom. Prema informacijama Svetske zdravstvene organizacije zaustavljanje pandemije vremenski je vrlo neizvestano i očekuje se da će čitava naredna godina biti u znaku borbe protiv korona virusa. Imajući to u vidu, hospitality industriji preti, i pored njene vitalnosti, totalno odumiranje. Oporavak će, ako budu od strane država preduzete adekvatne mere pomoći, trajati vremenski mnogo duže no što je trajao sam uzrok zato što se hospitality industrija nalazi u sferi tercijalnih ljudskih potreba koje se podmiruju tek na kraju lanca.

Svet je shvatio veliki problem u kojem se nalazi ova grana privrede. Evropsko udruženje HOTREC je 25.11.2020. godine donelo proglas “Europen Tourism Manifesto-Call for Action  Speed up Social and Economic recovery by Fostering sustainable Tourism devalopment”. U  manifestu podsećaju da je turizam najbrže rastuća grana privrede u poslednjih 30 godina a da se u Evropi ostvaruje polovina svetskog turističkog prometa, da u evropskom GDP ova delatnost direktno i indirektno učestvuje sa 9,5% , u koju je uključeno 22,5 miliona radnika, i da 1 euro od turizma posredno dodatno generiše 56 evro centi. Takođe se insistira na brzoj i neophodnoj pomoci ovoj privrednoj delatnosti od strane svih relevantnih činilaca.

U pokušajima da spasu ovu značajnu granu privrede, države pribegavaju različitim merama direktne i indirektne pomoći. Na primer, Austrija je smanjila PDV sa 20 na 5% , uz otpis poreza i doprinosa na zarade i bespovratnu pomoć privrednicima u iznosu od 10.000 do 50.000 evra. Nemačka je smanjila PDV sa 20 na 7% , isplaćuje malim privrednicima 75% zarada ostvarene u istom periodu 2019. godine. U Nemačkoj, da bi se sprečilo otpuštanje radnika, država isplaćuje 60% zarade zaposlenom koji rade skraćeno radno vreme uz otpis poreza i doprinosa do 1.jula 2021. godine. Slovenija je opredelila 940 miliona evra za pomoć ugostiteljima, hotelijerima i tur-operatorima. Turska, kao zemlja u kojoj je turizam u ekspanziji je smanjila PDV u hospitality industriji na 1%. Smanjenju PDV na jednocifren iznos pribegle su i Velika Britanija, Grčka, Litvanija, Crna Gora, Bugarska, Belgija, Kipar, Češka. Turističkim agencijam je namenjena posebna pomoć. Na primer u Italiji se svim zaposlenima isplaćuje po 1.200 evra kao i bestovratna pomoć u procentualnom odnosu na promet prethodne godine. U Francuskoj radnici dobijaju 84% neto plate uz oslobađanje plaćanja poreza i doprinosa uz dodelu bespovratne mesečne pomoći turoperatorima. Severna Makedonija, Crna Gora, Hrvatska su takođe donele posebne mere za turističke agencije.

Naša Država je, kao odgovor na dolazeću pandemiju, u martu donela paket mera za pomoć privredi. Taj paket se odnosio na sve grane, što je u tom momentu, kada se svet suočio sa sveopštom kataklizmom uz nepoznavanje “protivnika” i veru da će to biti brzo rešeno, možda bilo i opravdano. No kako je vreme proticalo, uočavale su se zablude i paketi mera su delimično korigovani. Na repu konkretnih poteza, bila je hospitality delatnost, tj. ugostiteljstvo, hotelijerstvo i turizam. Donete su mere o isplati jednokratne pomoći gradskim hotelima u srazmeri prema broju ležajeva, a pre nekoliko dana direktorka Turističke organizacije Srbije je najavila smanjenje PDV na 10%. Inače, inicijativa hotelijera za smanjenje PDV na hranu sa 20 na 10% stara je više od pet godina. Da li su te mere dovoljne, posebno kada se ima u vidu izjava Predsednika da bi bilo loše korigovati PDV?

Udruženje ugostitelja iz Beograda, Niša, Novog Sada, Aranđelovca, Kragujevca, Zaštitnik privrednika i preduzetnika Srbije, YUTA, Udruženje turističkih vodiča i drugi smatraju da nije. Oni su formulisali predlog svojih zahteva usmerenih posebno prema Državi (isplata minimalnih zarada do normalizacije stanja uz otpis poreza i doprinosa za čitav period, smanjenje PDV na 5% za period od 3 godine a nakon toga na 10%, subvencija po 1m/2 od 100 evra za one kojima je onemogućen rad i sl) a posebno prema lokalnoj vlasti (smanjenje za 20%  ili otpis zakupnike javnih površina, smanjenje lokalnih nameta, firmarinr, usluga iznošenja smeća, eko taksa). Od ostalih zahteva je ukidanje takse SOKOJ. Kao odgovor na ove zahteve  i protestno okupljanje u Beogradu, Predsednik je najavio isplatu još jedne minimalne zarade, ono što zaposleni nisu tražili. Problem ostaje. Dok dolazak stranih kompanija Država stimuliše davanjima hiljada evra po novootvorenom radnom mestu, dotle je ovu granu privrede pustila niz vodu. Pri tome, u svim planovima, programima kako Republike Srbije tako i programima opština i gradova, turizam se pominje (uz poljoprivredu) kao veliki potencijal.

Pored Države od koje se očekuje adekvatna pomoć u vidu konkretnih mera, lokalne vlasti nisu učinile ništa ili gotovo ništa kako bi pomogle ovu granu privrede.

Pomoć na lokalu uglavnom se sve svodilo na ukidanje takse za zauzimanje javnih površina za letnje bašte, što je učinio i naš Grad. Nekoliko lokalnih uprava je smanjilo cenu iznajmljivanja poslovnog prostora koji je u njihovom vlasništvu. Iskorak je učinila Ruma koja je donela Odluku da se odmah po ukidanju vanrednog stanja dodeli jednokratna novčana pomoć  u iznosu od 50.000 dinara za objekte koji zapošljavaju od 1 do 3 radnika, objektima koji zapošljavaju od 3 do 10 radnika pomoć od 150.000 dinara a hotelima pomoć od 300.000 dinara.

Da li bi šabačka lokalna vlast mogla da učini nešto za spas i preživljavanje ugostiteljstva i turizma, delatnosti po kojoj je Grad poznat i opevan u pesmama? Sigurno da može.

U ovoj privrednoj grani u Šapcu je zaposleno oko 1.000 radnika, u sezoni još i više. Ugostiteljstvo i turizam su četvrta delatnost po broju zaposlenih u Opštini. Po osnovu poreza na zarade mesečno se u budžet Opštine slije nekoliko miliona dinara. Po osnovu komunalnih taksa i drugih obaveza u budžet se slivaju i druga sredstva iz ove delatnosti. Preraspodelom budžetskih sredstava za narednu 2021. godinu potrebno je izvršiti određene preraspodele i po prioritetima planirati sredstva za pomoć određenim granama privrede, koja učestvuju a i učestvovaće nakon oporavka u formiranju budžet. Tako na primer, možda je moguće osloboditi aktere ugostiteljstva i turizma obaveze plaćanja takse na isticanje firme, takse na zaštitu i unapređenje životne sredine, naplate naknade za iznošenje smeća. Takođe treba razmotriti mogućnost oslobađanja (ili odlaganja) plaćanja poreza na imovinu privrednika iz ove deletnosti. Ovogodišnju odluku o nenaplaćivanju naknade za zauzimanje javnih površina za letnje bašte trebalo produžiti i na sledeću godinu. Pošto ugostiteljstvo i turizam najveći promet ostvaruju upravo u mesecima novembar-januar i stvaraju akumulaciju za period lošijeg poslovanja od druga polovina januara do polovine marta, treba razmotriti mogućnost mesečnih finansijskih procentualnih “injekcija” u zavisnosti od broja zaposlenih ili ostvarenog prometa u prethodnoj godini upravo u ovom periodu (novembar-mart). Ova mera finansijske pomoći bi imala i dodatni stimulans u sprečavanju crnog tržišta pošto bi je dobijali samo preduzetnici koji registruju promet i imaju prijavljene radike. Na ovaj način značajno bi se pomoglo ugostiteljstvu i turizmu ili hospitality industriji koja bi po izlaska iz krize nastavila da radi i doprinosi razvoju Grada i Opštine. Možda će neko reći da su ove predložene mere beznačajne, ali one pokazuju odnos vlasti prema ovoj grani privrede i privrede uopšte. Ono što je takođe jako bitno a što nedostaje, ili ne u dovoljnoj meri, svima nama, to je objedinjeno i artikulisano nastupanje kroz strukovna udruženja. No to je poseban problem.

ZORAN TOŠIĆ

Exit mobile version