ZAPISI IZ POMRAČENOG GRADA – LIČNI STAV
Bela boja simbolizuje čistoću, nevinost, mir, pravednost i novi početak, a često se povezuje i sa duhovnošću i svetlošću.
Bela boja se koristi kao simbol mira, kao što je beli golub, i simbolizuje istinu i pravdu. Povezuje se sa božanskim, svetim i duhovnim prosvetljenjem. Kao boja zime i snega koji prekriva sve, bela boja može označavati i nove početke kao i obnavljanje i svežinu.
I, možda je nešto od ovoga, ili sve zajedno, razlog što je Zbor građana Šapca, pozvao sugrađane da u nedelju 28.09.2025. godine, dođu u 17 časova na raskrsnicu kod Biblioteke šabačke obučeni u belo.
Mada, možda je došlo vreme da se na taj način osvetli jedna raskrsnica, jedan deo grada, koji u proteklih, skoro jedanaest meseci, predstavlja svojevrsan simbol slobode i otpora nakaradnom i korumpiranom režimu koji je uspeo da u proteklih trinaest godina vladavine uništi sve vredno i čestito što je ova zemlja imala. I pokaže da u ovom gradu ima mnogo više onih hrabrih, koji misle svojom glavom, koji se ne mogu uceniti i potkupiti, kojima je dozlogrdilo da slušaju laži o dobrom životu dok im oči gledaju suprotno a duša vene. Koji više ne mogu da lažu sami sebe da je dobro što su im, zbog diktatora poremećenog uma, deca otišla u beli svet jer će im tamo biti bolje… A svesni da neće. Jer nigde ne može biti bolje od skuta majke koja te je rodila i nebeskog svoda nad žemljom koja te je odgajila, školovala…
***
Nekoliko stotina metara dalje okupiće se neki drugi ljudi a koji, takođe, žive u gradu Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka. Neki drugi svet. Koji je dozvolio sebi da ga ucenjuje i ponižava neki bašibozluk, mufljuzi i šibicari kojima, u normalnim okolnostima, ne bi dozvolili ni cipele da im čiste. I oni koji će doći zbog nekoliko hiljada dinara sve bezvrednijeg novca za koji će već sutradan moći da kupe mnogo manje nego što su mogli tog dana kad su novac dobili.
I svi oni, zajedno, biće naterani u “šetnju”, da marširaju ulicama grada u kojem žive kako bi se u Beograd poslala lažna slika kolone ljudi koji, tobož, izražavaju nekakvo jedinstvo, rodoljublje i podršku vođi. A, u stvari, biće to kolona poniženih građana u kojoj će većina koračati pognute glave od sramote i bojazno da ih tu ne primeti neko njima drag, neki prijatelj, komšija, kolega sa posla…
Ali i u strahu da psihopata neće, kao dokaz njegove snage, zatražiti od svojih slugeranja i nešto više, mnogo više, neki incident kako bi mogao da likuje na prorežimskim medijima dok gleda kako deca nasrću na roditelje, brat na brata, komšija na komšiju, kolega na kolegu, jer je on jedino tako srećan, i da može da priča kako niko nije jači od države.
Imajte to na umu i ne dozvolite tako nešto. Neka pamet i razum pobede, da mislite a ne da verujete!
Ivan Kovačević