Neustavna i nezakonita policijska postupanja i propuštanja – (Ustavna i upravno-pravna strana stvari)

POLICIJSKA INTERVENCIJA NA BEOGRADSKOM PRAVNOM FAKULTETU I OKO NJEGA U NOĆI 2. I 3. JULA 2025. GODINE

      I. PRAVNI OKVIR

  1. – U prvom redu, došlo je do nesumnjive povrede ustavno zajemčene autonomije univerziteta, konkretno Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu  (član 72 Ustava Republike Srbije): upad policije na stepenište Fakulteta koje se smatra sastavnim delom fakultetskog zdanja.

Pravni put zaštite je sledeći: prigovor/pritužba – čl. 234-248 Zakona o policiji („Službeni glasnik Republike Srbije“, br. 6/2016, 24/2018, 87/2018), uz shodnu primenu Zakona o opštem upravnom postupku – na tu neustavnu upravnu radnju policijskih službenika koja se podnosi odgovarajućoj organizacionoj jedinici Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), odnosno nadležnom starešini; zatim, žalba resornom ministru na rešenje doneto po pritužbi/prigovoru;  nadalje, upravno-sudsksa tužba na rešenje doneto u žalbenom postupku, tj. na konačno upravno rešenje (upravni spor, prema Zakonu o upravnim sporovima); na koncu, ustavna žalba na odluku Upravnog suda (član 170. Ustava).

Načelno, pritužbu može podneti svako lice koje smatra da su mu postupanjem ili propuštanjem postupanja zaposlenog pri vršenju službenih zadataka povređena ljudska i manjinska prava i slobode, u roku od 30 dana od dana kada se pritužena radnja dogodila. Ako pritužba sadrži elemente krivičnog dela, o njoj se, bez odlaganja, obaveštava nadležni javni tužilac, Sektor unutrašnje kontrole i rukovodilac organizacione jedinice u kojoj pridruženim radi. A kada pritužba sadrži (i) elemente povrede službene dužnosti, rukovodilac odgovarajuće organizacione jedinice pokreće disciplinski postupak protiv  prituženika, o čemu obaveštava pritužioca (član 234 st. 1, 7 i 8).

  1. – Za lakše i teže povrede službene dužnosti, policijski službenici i ostali zaposleni u MUP-u odgovaraju (i) disciplinski. I tô, na prvom mestu: „ako poslove i zadatke ne obavljaju savesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržavaju Ustava, zakona i drugih propisa i pravila o ponašanju za vreme službe….“ Krivična i prekršajna odgovornost ne isključuju disciplinsku odgovornost za isto delo (član 203. st. 1. i 3).

Na zakonskom spisku teških povreda službene dužnosti nalaze se i protivpravna primena policijskih ovlašćenja ili zloupotreba statusa policijskog službenika, izdavanje ili izvršenje protivpravnog naređenja, nezakonit, nesavestan ili nemaran rad ili propuštanje radnje za koju je zaposleni ovlašćen, a koje su prouzrokovale ili mogle da prouzrokuju štetu ili nezakonitost u radu (član 207, tač. 3, 4 i 16).  Disciplinski postupak u prvom stepenu sprovodi rukovodilac ili lice koje on ovlasti (član 210. stav 2), a u drugom stepenu, po prigovoru/žalbi na prvostepenu odluku – Disciplinska komisija (stav 5. istoga člana).

  1. – Sektor unutrašnje kontrole MUP-a vrši kontrolu zakonitosti rada policijskih službenika naročito u pogledu poštovanja i zaštite ljudskih i manjinskih prava i sloboda pri izvršavanju službenih zadataka i primeni policijskih ovlašćenja (član 225. stav 1). On postupa „po sopstvenoj inicijativi, na zahtev nadležnog javnog tužioca, na osnovu prikupljenih obaveštenja i drugih saznanja, obraćanja zaposlenih u Ministarstvu, građana i pravnih lica u slučajevima koji nisu predviđeni odredbama kojima se reguliše pritužbeni i skraćeni postupak ili odredbama drugih zakona“ (član 227. stav 2).
  2. – Dotične noći došlo je i do flagrantnog kršenje načela obavljanja policijskih poslova (član 32 Zakona o policiji) – podvlačim najvažnija (stav 1): profesionalizma, depolitizacije, zakonitosti, kao i srazmernosti u primeni policijskih ovlašćenja – u smislu primenjivanja samo mera i sredstava prinude koja su utvrđena zakonom i kojima se rezultat postiže bez ili sa što manje štetnih posledica po lice prema kome se te mere preduzimaju (stav 2 člana 33).
  3. – Znatno višekratno odstupanje od standarda policijskog postupanja (član 33 stav 1), uzimajući u obzir međunarodno opšte prihvaćene kriterijume, odnosilo se prevashodno na dužnost služenja građanima i zajednici, poštovanje zakonitosti i suzbijanje nezakonitosti, na ostvarivanje ljudskih i manjinskih prava i sloboda, zabranu mučenja i primene nečovečnih i ponižavajućiih postupaka, na pružanje pomoći nastradalim licima uz pridržavanje profesionalnog ponašanja i integriteta – kao i na obavezu odbijanja nezakonitih naređenja.
  4. – Što se tiče zabrane mučenja i primene nečovečnih i ponižavajućih postupaka (član 33. tačka 7 Zakona o policiji), posredi je povreda Ustavom zajemčenog prava na nepovredivost fizičkog i psihičkog integriteta (član 25) i člana 3. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda – „Zabrana mučenja i nečovečnog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja“.

Pored krivično-pravne zaštite, drugi pravni put je identičan onom skiciranom u tački 1. ovoga teksta u pogledu narušavanja autonomije univerziteta – plus, in fine, obraćanje Evropskom sudu za ljudska prava.

  1. – U pogledu konkretizovanja principa srazmernosti (član 20. Ustava u vezi sa čl. 68 i 105 Zakona o policiji), Ustav („Ograničenja ljudskih i manjinskih prava“) određuje: „Ljudska i manjinska prava zajemčena Ustavom mogu zakonom biti ograničena ako ograničenje dopušta Ustav, u svrhu radi kojih ga Ustav dopušta, u obimu neophodnom da se ustavna svrha ograničenja zadovolji u demokratskom društvu i bez zadiranja u suštinu zajemčenog prava“ (stav 1 člana 20). „Pri ograničenju ljudskih i manjinskih prava, svi državni organi, a naročito sudovi, dužni su da vode računa o suštini prava koje se ograničava, važnosti svrhe ograničenja, prirodi i obimu ograničenja, odnosu ograničenja sa svrhom ograničenja i o tome da li postoji način da se svrha ograničenja postigne manjim ograničenjem prava“ (stav 3).

Prema Zakonu o policiji, policijsko ovlašćenje mora da bude srazmerno potrebi: prinuda kao poslednje sredstvo za ostvarenje zakonitog zadatka; primena ovlašćenja mora da bude svrsishodna i celishodna, sa pozitivnim učinkom: da je veća korist od štete zbog preduzimanja policijskih mera, ujedno da je pričinjena manja šteta nego da je policija u konkretnom slučaju bila pasivna;  načelo delotvornosti kombinovano sa ekonomičnošću i tzv. kontrolisanim štetnim posledicama: ono što je najblaže po građane (što manje za njih neprijatno), a da se postiže rezultat, zaštita angažovanog javnog interesa; načelo postupnosti sredstava prinude, od lakšeg ka težem, tj. zabrana težih mera ako se i manje teškim postiže legalni i legitimni cilj; obavezno prethodno upozoravanje lica prema kojem se namerava upotrebiti sredstvo prinude (član 105 stav 4); policijski službenici su prilikom upotrebe sredstava prinude dužni da čuvaju ljudske živote, da prouzrokuju što manje povreda i materijalne štete, „kao i da osiguraju da se pomoć povređenom ili ugroženom licu što pre pruži i da njegovi najbliži o tome što pre budu obavešteni“ (član 105. stav 5).

  1. – Upotreba sredstava prinude prema grupi lica koja se, po oceni policije, protivpravno okupila ili se protivpravno ponaša, odnosno čije držanje preti da izazove nasilje ili narušavanje javnog reda – zakonita je tek posle upozorenja, odnosno naređenja da se ta lica raziđu (član106).
  2.         JEZGRO KONKRETNOG ČINЈENIČNOG STANjA

Policija je – najpre narušivši Ustavom zagarantovanu autonomiju univerziteta, uz pokušaj nasilnog prodiranja u prostorije, hol Fakulteta (pritisak na ulazna vrazta i snažno udaranje po njima) – nezakonito postupala primenjujući aposlolutno nepotrebnu, štaviše prekomernu silu (na prvom mestu pendrečenje i fizičku snagu) prema prisutnim licima  koja su se mirno udaljila – ne pružajući bilo kakav otpor – od raskrsnice ulica Bulevar Kralja Aleksandra i Beogradske, zakoračivši na plato ispred i na sâmo stepenište Pravnog fakulteta.

Posle privođenja više lica do policijskog vozila parkiranog preko puta Fakulteta, nastavljena je upotreba nelegalne prinude – zlostavljanja mučenja i ponižavanja – upadljivo prema jednom ženskom licu u cilju iznuđivanja iskaza/poglavito dobijanja podataka vezanih za njen telefon (otimanje telefona, grubo guranje i posezanje za kosom te osobe), od strane jedne policajke u civilu i dva inspektora policije.

Povređenim licima tokom odnosne policijske intervencije – osobito jednom, teško povređenom (polomljena ključna kost i naprsla rebra) – neprimereno dugo nije pružena neophodna medicinska pomoć i nisu blagovremeno o svemu obaveštene njemu bliske osobe.

Prof. dr Zoran R. Tomić

Exit mobile version