Miroljub Kurtović podneo je tužbu Višem sudu u Šapcu protiv Gradskog udruženja penzionera grada Šapca, Republike Srbije i Grada Šapca za ništavost ugovora o prodaji kat. par. 776/1 i 776/2 i objekata na njoj podružnici Udruženja penzionera.
Ugovor o prodaji udovičkog uživanja Ov.br. 2663/57 od 18.07.1957. godine overen je kod II Sreskog suda za grad Beograd.
Tužba se odnosi za proglašenje NIŠTAVNIM navedenog ugovora i svih pratećih pravnih akata koji su donošeni u vezi sa navedenim ugovorom.
Navedena tužba treba se proglasiti NEDOPUŠTENOM, jer Miroljub Kurtović nije Sudu priložio PRAVOSNAŽNI dokument da su navedene kat. par. ikada bile vlasništvo Kurtovića.
Da bi sud mogao da donisi Zaključke neophodne za meritorno odlučivanje Miroljub Kurtović treba da dostavi Sudu sledeća dokumenta:
- Testament Josifa J. Kurtovića napisan 30.11.1897. godine sa kodicilom istoga od 17.02.1899. godine.
- Raspravu o proglašenju testamenta pravosnažnim održanoj 01.02.1903. godine zavedena pod br. 29770 pred sudijom Sv. Radović.
- Dokument o podeli nepokretne imovine u užem području Varoši šabačke koja je izvršena posle rasprave zaostavštine.
- Presudu Sreskog narodnog suda Šabac br. 744/45 od 20.08.1945. godine, donetoj 8 meseci pre konfiskacije.
- Rešenje Gž. 529/54 od 21.06.1954. godine, sa prilogom dokumenta na osnovu koga je navedeno rešenje doneto.
- Pravosnažni dokument da su navedene kat. par. 23.03.1946. godine bile vlasništvo Pavla Kurtovića, pre promene državnog uređenja.
- Ostala pravovaljana akta koja se odnose na kat. par. 776, kasnije podeljenu na 776/1 i 776/2, sada 6222/1 i 6222/2.
O b r a z l o ž e nj e
Republika Srbija je 26.09.2011. godine uz kasnije dopune istoga donela Zakon o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju, a oduzetu imovinu na teritoriji Republike Srbije primenom propisa o agrarnoj reformi, nacionilazaciji, sekvestraciji i drugih propisa na osnovu akata o podržavljenju posle 9. marta 1945. godine o oduzetoj imovini i prenosu iste u opštenarodnu, državnu, društvenu ili zadružnu svojinu.
Na osnovu tog zakona 23.03.1946. godine konfiskovana je sva imovina Josifa Kurtovića kao da je imovina Pavla Kurtovića.
Posle oslobođenja od okupacije 29. novembra 1943. godine do tada Kraljevina SHS postala je F.N.R. Jugoslavija. Promenom državnog uređenja novoformirana država je kako je navedeno izvršila konfiskaciju celokupne imovine Josifa J. Kurtovića kao da je imovina Pavla Kurtovića.
Pavle Kurtović je lišen života iz ideoloških razloga. Da bi novoformirana država oduzela imovinu od veleposednika najlakše i najjednostavnije je bilo celokupnu imovinu Josifa J. Kurtovića proglasiti imovinom Pavla Kurtovića, proglašenim narodnim neprijateljem i kao takvu je u celosti konfiskovati.
Tada narodnooslobodilački odbori i novoformirani organi vlasti nisu ni razmatrali Testament Josifa J. Kurtovića. Sva njegova imovina je popisana u zemljišnom ulošku 483 kao i u posedovnom listu 460 kao imovina Pavla Kurtovića. Sačinjen je i referat br. 10378 na dan 25. decembra 1945. godine o pravnom stanju imovine Kurtovića K. Pavla na kome su navodne kat. par. u ukupnoj površini od 222.21.35 ha. U pravnom stanju su navedene i kat. par. koje su se vodile kao varoške pod zgradama i dvorištima, koje su posle rasprave zaostavštine Josifa Kurtovića podeljene između naslednika.
Pavle Kurtović je rehabilitovan 07.12.2006. godine po rešenju Reh. 2/06. Rehabilitacijom Pavla Kurtovića jedini pravosnažni akt po kome se shodno donetom Zakonu o vraćanju i obeštećenju moglo ostvariti pravo naslednika postao je TESTAMENT Josifa J. Kurtovića. Nije postojao drugi pravni osnov za ostvarivanje prava. Pozivanje na popisni uložak 483, pos.list 460 i pravno stanje br. 10378 je nedopušteno, jer ta dokumenta nisu sačinjena na osnovu pravosnažnih dokumenata Kraljevine SHS po kojima se može dokazati da je pre 1943. godine ta imovina bila vlasništvo Pavla Kurtovića.
U momentu proglašenja Testamenta 01.02.1903. goidne u istome je navedeno opterećenje FIDEIKOMISA.
Podelom Varoške imovine 17 kat. parcela naslednici su istu podelili tako da je 9 kat. parcela: 585, 725, 731, 792, 657, 724, 769, 770 i 90 pripalo Pavlu, Leposavi i Milici i to Pavlu 14/20, a Leposavi i Milici po 3/20 na ravne časti. Ostalih 8 kat. par. varoške imovine: 480, 540, 687, 732, 776, 738, 1337 i 1338 pripale su Milosavu, Đorđu i Petru i oni su međusobno uredili korišćenje istih. Po podeli Varoške imovine Pavle Kurtović nije sa 8 navedenih parcela imao nikakvu pravnu vezu. Ukupno je podeljeno 2.86.23 ha imovine.
Svako pozivanje na popisanu imovinu po knjižnom ulošku 483, posednovnom listu 460 i pravnom stanju imovine Pavla Koste Kurtovića (imovina Josifa Kurtovića) od 25.12.1945. godine je neosnovano. Zbog izvršene konfiskacije po navedenim aktima nezakonito je oduzeto 222.21.35 ha imovine koja je testamentom ostavljena: Pavlu, Milosavu, Đorđu, Petru, Leposavi i Milici, voljom testatora navedenoj u odeljku 2 alineja 2 i 3 testamenta. F.N.R. Jugoslavija je bez pravosnažnog dokumenta o vlasnicima svu imovinu popisala kao imovinu Pavla Kurtovića i u celosti je konfiskovala. Podelom Varoške imovine dokazuje se da nasledno pravo naslednici mogu ostvariti tako da Pavlu pripada jedna četrtivna (25 posto), a Milosavu, Đorđu, Petru, Leposavi i Milici tri četvrtine (75 posto), čime svaki naslednik ima pravo po 15 posto od zaveštane imovine. Pošto je podelom Varoške imovine dogovoreno da deo imovine međusobno podele Pavle, Leposava i Milica, drugi deo pripao je naslednicima Milosavu, Đorđu i Petru. Po presudama, odlukama i zaključcima nardnooslobodilačkih odbora i novoformiranih pravosudnih institucijama zanemaren je testament, već je primenom fideikomisa koji više nije bio na snazi od 1912. godine sva imovina proglešena imovinom Pavla Kurtovića i kao takva konfiskovana. U međuvremenu su Milosav i Petar umrli bez potomstva i naslednika, pa je njihov deo imovine pripao Đorđu. Njegovom smrću istu je nasledila Danica Đorđeva udova. Navedeno je da ona imovinu koristi kao UŽIVAOC, da bi posle njene smrti ista pripala FNR Jugoslaviji, i svesno je zanemareno da je ona ukidanjem FIDEIKOMISA postala vlasnik imovine bez opterećenja fideikomisa. Miroljub Kurtović je preko svojih pravnih zastupnika takođe zanemarujući testament i volju testatora forsirao tezu da je Danica Kurtović bila uživaoc da bi bilo ostvareno pravo da se njena imovina uvrsti u postupak restitucije suprotno testamentu i volji testatora. Dokaz navedenog su presude Gž. 529, od 21.06.1954. godine i presuda 744/45, od 20.08.1945. godine.
Krajnje je licemeran navod pravnog zastupnika (punomoćnika) Gordane Kurtović u odgovoru na žalbu Gradskog pravobranioca grada Šapca br. 46-003204/2013, od 02.08.2023. Imenovani punomoćnik je naveo da 22 kat. par. upisane u ZKUL-u 483 su isključiva svojina Pavla Kurtovića koje je Pavle nasledio od Mihaila Kurtovića, koji je po testamentu (stav 4 alineja 2) bio isključen iz nasledstva imovine koja je zaveštana navedenim naslednicima. Punomoćnik je čak utvrdio da 22 navedene kat. par. nikada nisu bile, niti su mogle biti vlasništvo Josifa Kurtovića, ne dokazujući svoju tvrdnju nikakvim pravovaljanim dokumentom. I ovo je nepobitan dokaz da se postupak Restitucije po zahtevu Miroljuba Kurtovića nije vodio po Zakonu o vraćanju i obeštećenju, već su zanemareni svi akti koji predstavljaju činjenično stanje na osnovu kojih se mogu donositi zaključci neophodni za meritorno odlučivanje. Iz svega navedenog može se napobitno zaključiti da nije postojao pravni osnov da se u postupak restitucije uvrste kat. par. 776/1 i 776/2. To dalje znači i da je tužba Miroljuba Kurtovića protiv Gradskog udruženja penzionera grada Šapca, Republike Srbije i grada Šapca NEDOPUŠTENA – NEDOZVOLjENA, kao i osporavanje pravnih akata koji se odnose na kat. par. 776/1 i 776/2.
Sva ostala nepokretna imovina oko 220 hektara ostala je zajednička imovina voljom testatora.
Kraljevina Srbija je 1912. godine ukinula fideikomisarnu supstituciju, a Kraljevina SHS je 1921. godine ukinula primenu fideikomisa. Tim odlukama svi naslednici po testamentu postali su sopstvenici imovine.
Po rešenju Gž. 529/54 jasno je dokazano da su kat. par. napred navedene za podelu između Pavla, Leposave i Milice bile deo 17 podeljenih varoških kat. par.
Po presudi 744/45 koja je doneta pre konfiskacije 23.03.1946. godine, priznato je pravo udovičkog uživanja Danici Kurtović.
Pošto su Leposava i Milica rešenjem Gž. 529/54 ostvarile svoje pravo, one nisu upoznate da je fideakomis ukinut, pa se njihovi naslednici nisu prijavili na testamentom stečeno pravo od 15 posto od celokupne nepokretne imovine, koja je ukidanjem fideikomisa postala vlasništvo svih naslednika.
Danica Kurtović je kao udova Đorđa Kurtovića po presudi 744/46 ostvarila pravo nasledstva na imovinu koja je podelom varoške imovine pripala Milosavu, Đorđu i Petru, i koja je to pravo ostvarila pre konfiskacije celokupne imovine Josifa Kurtovića kao da je Pavlova. Tada narodnooslobodilački odbori nisu naveli da je fideikomis ukinut, čime je Danica postala vlasnik, a ne uživaoc predmetne imovine. Na taj način je Danica sprečena da raspolaže celokupnim pravom na imovinu koje je pripalo Milosavu, Đorđu i Petru po testamentu.
Da bi nadležnim institucijama bilo jasno kako je po testamentu zaveštana imovina Josifa Kurtovića sačinio sam rodoslov nasledstva Josifa Kurtovića po podacima iz testamenta.
Na osnovu svega napred navedenog ponovo naglašavam, može se zaključiti da je tužba Kurtovića nedopuštena-nedozvoljena, jer se odnosi na pravna akta u vezi sa kat. par. 776/1 i 776/2 koje nemaju nikakvu pravnu veza sa Pavlom Kurtovićem, čiji je pravovaljani naslednik Miroljub Kurtović.
U Šapcu, dana 29.04.2025. godine.
Marjan Dukić
