(Ne) rešiv problem kladionica i klađenja u „Malom Parizu“

Raspust je počeo pre mesec dana, učenici su na odmoru, velike su vrućine, te se mnogi vezuju za zatvoren i klimatizovan prostor. Nažalost to je sve češće prostor kladionice, a ne lični prostor kuće ili stana. Naravno, ako ste punoletni. Ali, problem koji se sve više gura pod tepih jeste klađenje maloletnika. Ponekad pokušaju da fizički uđu u kladionicu, ali mnogo češće pribegavaju onlajn klađenju, koje se odvija u sivoj zoni, bez bilo kakve kontrole. Zakon o igrama na sreću, 18/2020 definiše uzrast onih koji se klade, poziciju kladionice (koja mora imati propisano rastojanje od obrazovne ustanove ili škole), ali i raspodelu sredstava koja su ostvarena u igrama na sreću. Prema članu 5. ovog Zakona, 19%, dobiti kladionice odlazi na jedinicu lokalne samouprave i čak 5% na lečenje retkih bolesti. Ova propisana sredstva nismo nikada videli u budžetu niti Grada, niti Republike Srbije. A broj kladionica raste geometrijskom progresijom. Statistika pokazuje da u Srbiji postoji preko 5.000 kladionica i da se maloletnici sve više klade. Veliki broj učenika školu i obrazovanje više ne vide kao prostor u kojem mogu ostvariti siguran život i finansijsku stabilnost. Poseban problem predstavlja činjenica da su poznate i istaknute zvezde iz prostora muzike, glume, sporta glavni promoteri kladioničarskih prostora i klađenja. Svojom popularnošću prodaju kvalitet života naše dece za „šaku dolara“. Dodatan problem predstavlja stav zdravstvenog sistema Srbije, koji zavisnost od kockanja ne vidi kao bolest, te u tom smislu nema ni šifru (za razliku od narkomanske zavisnosti ili zavisnosti od alkohola). Posledica ovog stava jeste da se teškim zavisnicima u maloletnim godinama ne može pružiti adekvatna medicinska pomoć.

Statistike vezane za igre na sreću i konkretnog kockanja zabrinjavaju. Tako na primer 34,6% srednjoškolaca se bar jednom kladilo, 12,9 % maloletnika je bilo pred rizikom od zavisnosti od kocke dok se 3% učenika do 16 godina patološki kladi i kocka. Čak 10% mlađih od 10 godina je bar jednom imalo iskustvo u igrama na sreću. Uzimajući u obzir da u Srbiji imamo 3.782 osnovne škole (matične škole i izdvojena odeljenja) i preko 5.000 kladionica, zaključak da imamo 1.500 kladionica više od broja osnovnih škola. Srbija Centar Šabac smatra da bi Gradska uprava trebalo pod hitno da reaguje u više logično vezanih koraka:

  1. Neprekidno informisanje i dijalog učenika i roditelja o štetnosti igara na sreću uz otvorenu kontrolu slobodnog vremena učenika (uključujući i digitalnu kontrolu i zabrane).
  2. Striktno poštovanje člana 10. Zakona o igrama na sreću, stavke 11, 12 i 13.
  3. Smanjenje broja kladionica i ukidanje klađenja u kladionicama koje se nalaze na nepropisanim pozicijama u odnosu na obrazovne ustanove;
  4. Stroga kontrola prihoda zakonski registrovanih kladionica uz raspodelu 40% dobiti kladionica prema Zakon o klađenju.

Gradski odbor Srbija Centra Šabac

Exit mobile version