UKLJUČILA SE I „TEŠKA ARTILJERIJA“ – ĐUKA
Pokazalo se da su šabački naprednjaci veoma „nesposobni“, da ne upotrebim neku drugu, za ovo mnogo primereniju, reč. Šabac je odavno, očito, veliki „trn u nozi“ Velikom Vođi i bode ga toliko da više ne može ni da korača. Dodatanu „bol“, Velikom Vođi, u poslednje vreme, stvara i gradonačelnik Šapca, Nebojša Zelenović, koji polako izrasta u lidera srpske opozicije. Strah, Velikog Vođe, da se „trn u nozi“, uz pomoć Zelenovića, ne inficira a infekcija proširi i na druge delove tela, sa ko zna kakvim ishodom, postaje patološki. Angažovanje „šabačkih doktora“, koji četiri godine pokušavaju da, iz noge Velikog Vođe, izvade taj prokleti „trn“ pokazao se kao jalov posao. A nesposobnost „šabačkih doktora“ je iz dana u dan sve vidljivija. Četiri, za šabačke naprednjake, „gladne“ godine „šabački doktori“, bezuspešno leče svog Velikog Vođu iako na raspolaganju imaju svu moguću „savremenu medicinu“ (policiju, sudstvo, tužilaštvo, bezbednosno informativnu agenciju, sve moguće inspekcije i sve druge državne institucije… „nezadovoljne građane“). Međutim, nesposobni „šabački doktori“ su odlučili da „bolnu nogu“ Velikog Vođe leče „narodnom medicinom“. Svakodnevno mokre po „trnu“ u nadi da će mokraćom „zalečiti“ bolno mesto. I, da će dobiti zasluženu nagradu. Angažovali su oni, za ovaj suludi slučaj, sve „medicinske sestre“, „nadrilekare“ i svo drugo „osoblje“ koje im stoje na raspolaganju.
Ali, ne ide, pa ne ide. Pokušavajući na svaki način da opravdaju svoje neznanje i nesposobnost „šabački doktori“ opravdanje traže u „neposlušnosti“ lokalnih medija i „virusu“ zvanom „Podrinske“.
Vreme neumitno prolazi i Veliki Vođa shvata da mu „miševi“ neće i ne mogu izvaditi „trn“ iz noge pa u „igru“ ubacuje „tešku menažeriju“ – Bizone. Legitimno.
Međutim, već na samom početku svog delovanja adv. Vladimir Đukanović pravi veliku i nesagledivu materijalnu grešku. U malom tekstu, objavljenom na svom tviter nalogu, sa puno notornih laži, sa sve skeniranim „Izveštajom o dodeli sredstava na medijskom konkursu u Šapcu“, slučajno ili namerno je zaboravio da pomene još dva medija koja su dobila ta sredstva: Televiziju AS, i Mirjanu Čvorić. Time je jasno stavio do znanja o čemu se ovde radi i diskreditovao se za sva vremena. Tako da će „nesrećni“ Veliki Vođa sada morati u pomoć da pozove neku drugu „tešku artiljeriju“. Međutim, pre toga moraće da shvati da je Šabac veoma čudan grad. I dobro razmisli!
Na Šabac je udarala, i kod Mišara „zube polomila“, u boju u kome je učestvovalo 40.000 vojnika naspram samo 7.000 srpskih ustanika, velika turska vojska pod komandom Sulejman-paše Skopljaka. Ništa bolje nije prošao ni Oskar fon Poćorek, komandant moćne Austrougarske Balkanske armije u bitci na Ceru. Iz Francuske je 15.9.1941. godine prebačena u Srbiju nemačka 342. pešadijska divizija, ojačana jednim bataljonom 100. tenkovske brigade, kao pojačanje za borbu protiv NOP-a, i koja je, 24. septembra dobila naredbu da na prepad pokupi u Šapcu sve muškarce između 14 i 70 godina i da ih prebaci u koncentracioni logor, koji će divizija podići severno od reke Save u sremskom selu Jarak. Ali niko od njih nije uspeo da slomi i porobi Šabac. I pored velikih stradanja i civilnih žrtava.
Za svoja stradanja i za herojski otpor u Prvom svetskom ratu, Šabac je posle rata dobio tri visoka priznanja:
- Francuski Ratni krst sa palminom grančicom, dodelila Republika Francuska jula 1920. godine. To je bilo prvo ovakvo priznanje koje je Francuska Republika dodelila gradu izvan svoje države. Orden je ustanovljen 9. aprila 1915. a dodeljuje se za ratne zasluge 1914-1918. Predstavniku Šapca, orden je uručio francuski ambasador, Vikont de Fontnej.
- Ratni krst Čehoslovačke 1914 – 1918, dodelila Republika Čehoslovačka juna 1925. godine, ustanovljen je od čehoslovačke vlade 1918. godine i dodeljivan za pokazanu hrabrost na bojnom polju. Pismom od 14. novembra 1925. godine, čehoslovački poslanik u Beogradu obavestio je gradsko poglavarstvo da je Šabac odlikovan Ratnim krstom. Predaja odlikovanja svečano je izvršena 13. juna 1925. godine u dvorani hotela „Pariz” u Šapcu.
- Karađorđeva zvezda sa mačevima IV reda, najznačajnije odlikovanje Kraljevine Jugoslavije, uručeno mu je juna 1934. godine, za podnesene žrtve tokom Prvog svetskog rata.
Naravoučenije:
Ako je, kažu, istorija učiteljica života onda će i Veliki Vođa, shodno njegovoj velikoj pameti, povući iz Šapca sve svoje janičare i ostaviti na miru slobodarski grad koji u svojoj istoriji nikada nije brojao žrtve nego samo pobede. Dok ne bude kasno.
Sujeta je zli saveznik.
PS
Pošto će ovaj tekst čitati i nepismeni ili polupismeni naprednjački botovi moram im objasniti neke reči i značenja da u svojim komentarima ponovo ne ispadnu glupi:
- Veliki Vođa – Aleksandar Vučić;
- “trn” – Šabac;
- “šabački doktori” – Pajić i Birmančević;
- „savremena medicina“ – policija, sudstvo, tužilaštvo, bezbednosno informativnu agencija, sve moguće inspekcije i sve druge državne institucije… „nezadovoljni građani“;
- “medicinske sestre” – odbornici u Skupštini grada;
- “nadrilekari” – dr Branko Vujković, Vojislav Mijić i ostali koji se pojavljuju u “zakupljenom terminu” lokalne televizije;
- “drugo osoblje” – nesrećnici koji rade “pod ugovorom” u Javnim preduzećima i moraju da dolaze, i dovode roditelje, na mitinge šabačkih naprednjaka kao i ucenjeni i za to bedno plaćeni mladi ljudi koji pokušavaju da prekinu neke šabačke kulturne manifestacije.
Ivan Kovačević