Moguće je ponekad pronaći neki tekst u lokalnim medijima

Teme o kojima se malo ili nedovoljno piše – osobe sa invaliditetom: Slaviša Savić, sekretar Udruženja paraplegičara Mačvanskog okruga

Prema Zakonu o javnom informisanju i medijima, definisano je Ostvarivanje prava na informisanje osoba sa invaliditetom. Javni interes u oblasti javnog informisanja u Republici Srbiji je definisan članom 15, Zakona o javnom informisanju i medijima i u njemu se navodi, između ostalog, u tački 6 da je javni interes informisanje osoba sa invaliditetom i drugih manjinskih grupa

Međutim opšta je konstatacija da informisanje o problemima i aktivnostima osoba sa invaliditetom nije na nivou na kojem bi trebalo da bude. To se naročito odnosi na informisanje lokalnih medija koji nisu baš preterano zainteresovani za za ovu vrstu izveštavanja jer im je, uglavno, prioritet na izveštavanju o aktivnostima lokalne vlasti i lokalnim političarima partije na vlasti.

Tako se može zaključiti da je izveštavanje o problemima i aktivostima osoba sa invaliditetom svedeno na neke lične i prijateljske veze tih osoba i novinara.

Takođe, treba reći i da je izveštavanje o osobama sa invaliditetom veoma zahtevno i odgovorno pa je i samim tim novinarima potrebna edukacija da ne bi grešili sa terminima i da bi se pravilno izražavali. Dodatno otežavajuća okolnost predstavlja i činjenicu da još uvek postoje oni koji se i dalje stide. I upravo tu mediji mogu dati značajan doprinos da se to promeni. Novinari moraju ukazati na sve njihove sposobnosti, prikazati njihove uspehe, ali i probleme sa kojima se susreću na maksimalno profesionalan način. Potrebno je ukazati i na neke zanimljive priče ili na probleme, koji bi možda zahvaljujući pritisku javnosti mogli biti rešeni.

Procenjuje se da u Srbiji ima više od 800 hiljada osoba sa invaliditetom. U Mačvanskom okrugu postoji Udruženja paraplegičara Mačvanskog okruga koje se trudi da stvorio društvo jednakih za sve na čitavom okrugu. Skromnim koracima napreduju, ali vidljiva je podrška društvene zajednice i lokalnih institucija koje ulažu napore da učinie sve što je moguće da se izjednače uslovi, kako za osobe sa invaliditetom, tako i za ostale građane, prvenstveno u pogledu pristupačnosti, naravno, i u prevazilaženju predrasuda. Obrazovanje i zapošljavanje jesu jedan od aspekata koji utiču na poboljšanje života osoba sa invaliditetom ali tome u značajnoj meri mogu da doprinesu i mediji.

A koliko su u ovom udruženju zadovoljni medijskom podrškom razgovarali smo sa Slavišom Savićem, sekretarom Udruženja.

– Da li se u lokalnim medijima mogu videti ili pročitati bilo kakvi tekstovi vezani za probleme osoba sa invaliditetom?
– Moguće je ponekad pronaći neki tekst u lokalnim medijima, više ih ima u elektronskim, nego u štampanim. Mada smatram da i to malo tekstova je inicirano od strane organizacija ili samih osoba sa invaliditetom.

 

– Da li su, po vašem mišljenju, i koliko lokalni mediji otvoreni za izveštavanje o problemima osoba sa invaliditetom?
– Smatram da su lokalni mediji otvoreni za izveštavanje o problemima ali i potencijalima OSI, međutim u gomili različitih društvenih tema i problema, te ljudskoj otuđenosti i nedostaku empatije koji je zavladao, osoba sa invaliditetom se setimo uglavnom 3. decembra na međunarodni dan OSI ili jako retko. Pod otvorenošću smatram da ni jedan lokalni medij nije odbio objaviti  tekst, koji smo u ime organizacija – Udruženja paraplegičara Mačvanskog okruga poslali. Svakako inicijativa od strane medija nije baš značajna, ali se ne može reći da ne žele temu OSI u svojim objavama.

 

– Kolio je važno, i da li je potrebno, da građani budu upoznati sa problemima osoba sa invaliditetom?

– Kada pričamo o osobama sa invaliditetom, uglavnom se priča o problemima, koji svakako postoje i koji otežavaju život ovom delu populacije. Smatram da je od izuzetne važnosti da se o tome piše i priča, kako bi ukazivanjem na određeni problem, pronašli rešenje za isti. Takođe sam stanovišta da mediji treba da posvete vreme i odvoje prostor za prikazivanje potencijala koje poseduju OSI, a koji nisu iskorišćeni zbog arhitektonskih ili psiholoških barijera koje postoje u društvu. Prikazivanjem, OSI kao običnih građana, koji imaju iste potrebe kao i svi drugi, samo ih u nekim slučajevima zadovoljavaju na drugi način, doprineće se uklanjanju psiholoških barijera, a nakon toga građani koji su u poziciji da kreiraju okruženje će promenom sopstvenih stavova, menjati i fizičko okruženje, stvarajući grad po meri svih.

Exit mobile version