Magična Jelena postoji! 

„Samo da ne prestanem da je iščekujem….“ (Ivo Andrić)

Ne, ovo nije zapis o čuvenom Andrićevom romanu „Jelena, žena koje nema“. Ali o jednoj Jeleni – kako god je shvatili, o njoj promislili – jeste. Pritom, dilema ko je bila Jelena u piščevom umu i srcu, izgleda da ni do danas nije do kraja razrešena. Da li je to Jelena (Helena) Iržikovska, mnogo docnije udovica Lutovska, Poljakinja koju je Andrić upoznao 1914, kada je imala 16 godina (s nadimkom „Puca“)? I zaljubio se tada u nju, u ćerku svog stanodavca iz Bonerovske ulice u Krakovu. Nesrećno, neuzvraćeno. (Njeno „telo – čudan buket sastavljen od voća i cveća“…). Sva je prilika da poetika sudbinskih emotivnih nepodudaranja i tananih komešanja, osobito u pogledu ženskih likova, kako u Andrićevoj knjizi o kojoj je reč, tako i u drugim njegovima delima, umnogome počiva na opisanoj krakovskoj epizodi.

Nota bene: Veštačka inteligencija zaključuje međutim drugačije: „Jelena, žena koje nema“ je Milica Babić (beše udata Jovanović), poreklom Poljakinja (sic!). Andrić ju je, u tajnosti negujući tu vezu, čekao trideset godina da bi, posle muževljeve smrti, isključivo njegova i zvanično postala.

Rečju, prvu od pomenutih dama – Jelenu, sticajem  brojnih okolnosti, naš nobelovac nije uspeo da osvoji, kratko boraveći u Krakovu. Ali, kasnija sačuvana  obostrana pisana reč nesumnjivo dokazuje: nikada je nije zaboravio a ni ona njega!

Drugu „Jelenu“ – Milicu,  najzad je dočekao i ostali su zajedno, venčani,  sve do njenog kraja, 1968. godine. Inače, školovani kostimograf i profesor univerziteta Milica Babić beše upečatljiva, stamena žena, prijatne spoljašnjosti i nežnog zdravlja, bezrezervno odana čuvenom piscu. (Premda ne i glamurozno atraktivna kao Ljubica Otašević, košarkašica Crvene Zvezde – posle toga i internacionalna filmska glumica – čije je treninge na beogradskom Malom Kalemegdanu Andrić rado, sa divljenjem posmatrao.)

Doista, i danas, Jelena, u vizuri pisca ovih redova, mora da bude posebna. I jeste, ona je ovde, postoji: svakad pomalo nedostižna, zagonetna, uzdržano koketna, čista duša, gospodstvena. Zanosna i ženstvena, nikada izazovna (osim diskretno, za „unutrašnja“ čula moja). Izražajnog, savršenog profila, srnastih smeđih očiju, neodoljivih usana – koktel milog, simpatičnog, a opet vragolasto božanskog, prirodnog, katkad i ciničnog. S njenim širokim osmehom treba biti strpljiv da  bi pristigao do mog pogleda, ne baš onako često kako priželjkujem. Ona je duhovita i leporeka, načitana, vredna u oba smisla. Kada joj je kosa podignuta i namerno u asimetričnu labavu punđu skupljena – nalik je ozbiljnoj, prpošnoj zreloj devojčici, liku na pola svetice, na pola nestašnog anđelčića. A kada sve svoje vlasi pusti na slobodu, „pretvara“ se u skladni medeni kolačić. Usvakom slučaju – fino sastavljen mozaik prirodnih i duhovnih darova. Da, ne retko kao da titra neki nemir i nezadovoljstvo u njoj, na njenom čarobnom licu, na njenim otmenim rukama. A možda je to samo svekolika odgovornost, breme briga i odraz sitnih bora na čelu, „crtica“ koje joj daju osobeni šarm.

Dugo mi je trebalo da njenu uzdržanost, ponos i besprekorno moralno držanje ne tumačim samo kao distancu, hladnoću (?!), čak otuđenost (??!) – već kao misaonost, dubinu i slojevitost njene samosvojne, delikatne i suptilne ličnosti. I evo, priznajem: ona je moja i ničija više! – doduše jedino u mom biću celom – ne samo u pustoj mašti. Za bilo šta drugo – indicije k meni upućene njene naklonosti mere se ipak kašičicom! – neću, ne smem, ne umem, a kamoli da se usuđujem da bilo šta više tvrdim. Pa čekam, iščekujem, nadam se (čemu, uistinu?), naivno slutim, na čudesan način srećan što je povremeno viđam. Prijateljski razgovaramo o lepoj književnosti, o poeziji, o pravu i mnogo čemu drugom, telefonom ili uz kafu i obaveznu cigaretu (a tek naša kasnovečernja gotovo redovna dopisivanja!); takođe, pomalo se, uživajući, Beogradom i vozikamo….

I tako sa ludačkom strašću i neobjašnjivom zebnjom pišem o njoj. Za nju? Za sebe?

„Kad god dođe proleće, ja mislim na Poljsku“. (Andrić)

Zoran R. Tomić 

(Odlomak iz tek započete novele „Magična Jelena“)

Exit mobile version